(~3600 riječi, ~20 minuta čitanja)

Ovaj članak je osvrt na STEM radionice za djecu i mlade održane tijekom školske godine 2022./2023. u Radioklubu Pazin, kao rezime protekle i uvod u novu sezonu radionica.

STEM radionice se u Radioklubu Pazin održavaju od školske godine 2016./2017. kada smo početkom drugog polugodišta eksperimentalno i spontano krenuli s manjom grupom polaznika i tada aktualnim hitom - micro:bit miniračunalima. Predstojeća školska godina 2023./2024. bit će 8. sezona ovih radionica, računajući pauzu i ograničen online rad tijekom pandemije koronavirusa i lockdowna.

Novi koncept

Do protekle smo godine održavali besplatne radionice sa spontanim aktivnostima i sadržajem, improvizacijama u radu, kratkim temama za jednu radionicu od dva školska sata, uz masovno upisivanje svih zainteresiranih i njihov proizvoljan dolazak. U jednom smo trenutku prešli brojku od preko 70 upisanih koje smo zbog ograničenih resursa morali podijeliti u čak 4 skupine prema uzrastu i predznanju. Uz ukupno dva termina tjedno svaka je grupa dolazila na red tek svaka dva tjedna, pri čemu je često polaznika bilo i više od 16 slobodnih i opremljenih radnih mjesta. To je prerijetko i neprimjereno za kvalitetan i individualizirani rad, a istovremeno prenaporno za pripremu i rad mentora - volontera. Istovremeno, polaznici su napredovali, prevazišli kratke i jednostavne teme i pokazali apetit za naprednije i zahtjevnije stvari koje traže intenzivniji rad i kontinuitet, ali i veću pripremu i angažman mentora.

U proteklu smo godinu krenuli s drugačijim konceptom. Ograničili smo broj na jednu grupu od 16 polaznika, sukladno broju radnih mjesta u učionici, a koji su odabrani prema više kriterija između većeg broja prijavljenih. Radionice se održavaju svaki tjedan, pa su pauze između radionica kraće, a broj odrađenih sati dvostruko veći nego proteklih godina, uz evidenciju dolazaka. Češći rad s jednom manjom grupom odabranih polaznika omogućio je kvalitetniji individualni rad i obrađivanje zahtjevnijih i dugotrajnijih tema. Umjesto spontanih i improviziranih tema, radilo se po unaprijed pripremljenom okvirnom programu rada, uz poticanje slobodnog rada na projektima koji iziskuju više vremena za realizaciju od samo jedne radionice. Takav rad zahtijeva i veći angažman, pripremu, iskustvo i širinu znanja mentora, te su za njegov honorar, troškove rada udruge i režija, potrebe kontinuirane nabavke nove opreme, potrošnog materijala i literature za same radionice, te opremanje nove dodatne konstruktorske radionice uvedene i članarine. Također, novi koncept uključuje organizirane odlaske na određena događanja i pozivna gostovanja pojedinih stručnjaka i poznatih osoba.

Sadržaj radionica

Temeljna ideja ovih radionica nije raditi konkurenciju redovnom obrazovnom sustavu, već biti njegova nadopuna - raditi ono što polaznici neće ili ne mogu raditi u redovnom osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju, bilo zbog zastarjelosti ili neažurnosti samog kurikuluma STEM predmeta, bilo zbog neadekvatnog obrazovnog kadra ili opremljenosti škola, bilo zbog nepostojanja ili nedovoljno naprednih fakultativnih ili izbornih predmeta i slobodnih aktivnosti.

STEM općenito uključuje razna područja znanosti i prirodnih predmeta, ali mi se na našim radionicama primarno bavimo IT-jem, robotikom, programiranjem, elektronikom, 3D modeliranjem i printanjem, i sličnim područjima, uz tek marginalan doticaj s drugom područjima, iz jednostavnog razloga što imamo mentore specijaliste iz spomenutih područja. Naši mentori nisu priučeni laici koji rade sve teme po tuđem kurikulumu, već školovani profesionalci koji se tim područjima i inače bave profesionalno ili iz hobija, sami biraju i pripremaju teme radionica, i ne bave se temama za koje nisu školovani ili iskusni. Želja nam je, a to su pitali i sami polaznici, da se postupno više uvedu i druga STEM područja, ali to ovisi eventualnim dodatnim mentorima koji će nam se pridružiti ili povremeno gostovati.

Unutar područja za koja su mentori školovani i iskusni, biraju se teme koje žele i preferiraju sami polaznici zbog kojih i postoje ove radionice, ili smatramo da su prikladne za njih, odnosno za koje imamo uvjete u našoj učionici s obzirom na raspoloživu opremu. Svake se godine, pa čak i tijekom same obrazovne godine, sadržaj se ažurira interesima djece i mladih, njihovom prethodnom znanju i iskustvu, te aktualnim tehnologijama i raspoloživoj opremi. Umjesto da se samo jedna tema radi cijelu godinu (npr. robotika s m-Bot robotima), nastojimo obuhvatiti što više različitih tema kako bi pokrili različite sklonosti i interese polaznika, proširili njihovo znanje na što više područja, odnosno kombinirali više područja kroz multidisciplinarne projekte, poput izrade projekata koji obuhvaćaju crtanje, simulaciju i izradu elektroničkog sklopa baziranog na Arduinu, programiranje softvera koji njime upravlja, te crtanje i 3D printanje kućišta ili nekih mehaničkih dijelova tog uređaja.

Na početku gotovo svake radionice polaznici se informiraju i upoznaju s aktualnim novostima tog tjedna iz spomenutih područja kojima se bavimo, uz eventualnu diskusiju i ideje za detaljnijim bavljenjem tim temama na nekoj od idućih radionica. Tako smo npr. protekle godine isti tjedan kad je objavljen polaznicima predstavili ChatGPT, a naknadno njegovom naprednom korištenju posvetili cijelu radionicu, iako to prethjodno nije bilo predviđenom programom rada.

Za razliku od nekih drugih STEM edukacija u školama i udrugama, ove naše radionice nisu fokusirane na rješavanje problemsko-programskih zadataka i pripreme za programerska natjecanja, već na širu STEM edukaciju i praktičnu izradu raznih projekata, uz eventualne nastupe na smotrama i izložbama radova. Naglasak je na proširivanju znanja, poticanju kreativnosti i inženjerskog razmišljanja, a ne na ocjenama, medaljama i listama uspješnosti.

Tijekom školske godine 2022./2023. održane su 32 radionice po dva školska sata (ukupno 64 sata), radnim danima sukladno školskom kalendaru, petkom od 19:00 do 20:30 s kraćom pauzom. Na radionicama su sudjelovali polaznici ne samo iz Pazina, već i iz Poreča, Višnjana, Žminja, Tinjana i drugih okolnih mjesta. Zbog ograničenog broja sati koje imamo na raspolaganju i nemogućnosti čestog nalaženja za konzultacije kao što je to moguće u školama, nije moguće ulaziti u dubinu i širinu svake teme i područja, već se temama posvećuje do nekoliko uzastopnih radionica kako bi se pokrilo više različitih tema.

U manjem ili većem opsegu obrađene su ove teme:

1. 3D modeliranje i printanje - jedna od najatraktivnijih tema svih sezona radionica do sada bilo je 3D crtanje i printanje 3D modela na 3D printeru. Polaznici svih uzrasta rado su koristili jednostavan i pristupačan alat TinkerCAD, čak i neovisno o tome da li se nacrtano u konačnici printalo u opipljivom fizičkom obliku. Upoznali smo se i s TinkerCAD Sim Labom koji omogućava dinamičko pomicanje i interakciju nacrtanih 3D objekata. S time svakako nastavljamo i dalje, uz želju da naprednije polaznike upoznamo s naprednijim alatima kao što su FreeCAD i OpenSCAD.
2. Arduino simulacije i sklopovi - Arduino je nezaobilazna tema svih STEM edukacija, u raznim oblicima, pa smo tako i mi radili s time na razne načine. Osim upoznavanja novih polaznika s tim mikroupravljačem i izrade raznih projekata, naglasak je bio na korištenju raznih simulatora Arduino sklopova (TinkerCAD, Wokwi) kao odličnom načinu učenja čak i ako se nema pri ruci fizičke komponente, a koji omogućavaju jednostavna i bezbolna eksperimentiranja, te dokazni koncept projekta prije samog fizičkog sklapanja.
3. Programiranje micro:bita - iako je micro:bit danas već sveprisutan i poznat, pa čak i prevaziđen za većinu imalo iskusnih polaznika, i dalje predstavlja obavezno gradivo i uređaj kao vrlo jednostavan uvod u svije programiranja i računala, pogotovo za najmlađe.
4. Programiranje u Scratchu na scratch.mit.edu - Scratch, kao oblik vizualnog blokovskog programiranja za mlađe i početnike, predstavlja idući korak nakon micro:bita, a u kojem se mogu kreirati igrice, raditi animacije, interaktivne priče i aplikacije, te povezivati s raznim naprednijim uređajima i dodacima.
5. Programiranje mobilnih aplikacija u MIT AppInventoru - između početničkog programiranja u Scratchu za micro:bit i na scratch.mit.edu, i krajnje naprednog programiranja mobilnih aplikacija u Javi, Objective C-u ili Swiftu za pametne telefone, postoji fantastičan alat u obliku MIT AppInventora koji premošćuje taj jaz i omogućava da i djeca i mladi, bez znanja naprednih programskih jezika, rade mobilne aplikacije u Scratchu. Teško je opisati oduševljenje tog uzrasta kada na svom pametnom telefonu pokrenu, koriste i pokazuju aplikaciju koju su sami napravili.
6. Izrada mobilne aplikacije za konverziju kuna i eura - kao jedan od primjera programiranja mobilnih aplikacija u Scratchu, a potaknuti aplikacijom Hrvatske narodne banke izdane uoči prijelaza na euro, izradili smo aplikaciju za konverziju iznosa između kuna i eura, o čemu više u nastavku.
7. Predavanje "Prednosti i mane interneta" - tijekom svake sezone nastojimo obraditi neke teme bitne za opće znanje polaznika radionica, a koje nisu nužno programiranje ili elektronika u užem smislu. Jedna od takvih je svakako o svim prednostima, a pogotovo manama, odnosno opasnostima interneta, s naglaskom na sigurnost djece na internetu, posebno društvenim mrežama. Ovo nije samo predavanje, već diskusija s njihovim iskustvima, mišljenjima i oprezu.
8. Slaganje CircuitMess STEM kompleta - zahvaljujući donaciji o kojoj više u nastavku, dobili smo značajnu količinu različitih fantastičnih STEM kit-kompleta za slaganje poznate hrvatske tvrtke CircuitMess. Iako smo neke od njih već imali, ovo je iznimno vrijedna donacija jer si zbog ograničenih raspoloživih sredstava tako nešto u toj količini ne bi mogli priuštiti. Prema rezultatima ankete na kraju protekle sezone, ovo je ujedno bila i najatraktivnija aktivnost većine polaznika!
9. Osnove programiranja - prije nego smo ozbiljnije krenuli u učenje i primjenu nekog konkretnog programskog jezika, najprije smo polaznike upoznali s osnovnim znanjima, pojmovima i temeljnim programerskim stvarima zajedničkim za sve programske jezike. Za praktičan rad na većini tema iz ovog područja u nastavku smo primarno koristili izvrsnu i od svuda dostupnu online platformu Programiz koja omogućava učenje i rad u najpopularnijim programskim jezicima i alatima, bez potrebe za instalacijom i učenjem naprednih i složenih IDE alata, bez nužne izrade korisničkih računa. Neki napredniji polaznici koristili su Visual Studio.
10. SQL baze podataka - suprotno uobičajenoj praksi, programerski dio radionica započeli smo osnovama baza podataka i SQL jezikom, uz praktičan rad na jednostavnoj, ali izvrsnoj i moćnoj bazi podataka SQLite, što gotovo nitko od polaznika nikada ne čuje u redovnom osnovnoškolskom ili srednjoškolskom obrazovanju. To nam je ujedno bio preduvjet da u različitim programskim jezicima radimo konkretne korisničke aplikacije koje se oslanjaju i na bazu podataka, a ne samo jednostavne jednokratne matematičke i tekstualne aplikacije.
11. Programiranje Python aplikacija - većina polaznika se u nekom trenutku redovnog osnovnoškolskog ili srednjoškolskog obrazovanja susretne sa sve popularnijim programskim jezikom Python, tako da za njega i nije trebao neki poseban uvod u osnove, već je intencija bila dati im nešto što vjerojatno neće raditi u redovnom obrazovanju. Zato smo vro brzo napravili korak dalje na temu programiranja desktop aplikacija i radili telefonski imenik kao Python aplikaciju s SQLite bazom podataka, a nakon toga i dva koraka dalje kada smo istu aplikaciju nadogradili programiranjem GUI sučelja koristeći tkinter biblioteku. Osim nekih online platformi, polaznici su uglavnom koristili njima poznati alat Python IDLE.
12. Osnove programiranja u C-u - poznavanje programskog jezika C predstavlja temeljno znanje programiranja općenito, čak i za taj uzrast. Jedan razlog je što je to i dalje primarni način programiranja prije spomenutog Arduina, a drugi je što je to jedan od najstarijih programskih jezika po čijem je ugledu nastala većina današnjih modernih jezika poput C++, C#, Java, JavaScript, PHP i slični. Ovom prilikom napravljen je samo uvod s nekoliko najvažnijih njegovoih karakteristika, a iduće sezone planiraju se idući koraci na tu temu.
13. Web stranice - HTML, CSS, JavaScript - kao nastavak teme programiranja odradili smo uvod u web development, jedno od najtraženijih današnjih zanimanja i poslova u IT-ju. Nakon uvoda u način rada web stranica i programiranja web aplikacija, i HTML-a kojeg većina donekle poznaje iz redovnog obrazovanja, odradili smo korak dalje i učili o CSS-u i radili praktične primjere, te dva koraka dalje i napravili uvod i primjere JavaScript programiranja.
14. Web aplikacije - PHP, MySQL - logičan nastavak teme web developmenta bile su lekcije posvećene client-server web aplikacijama korištenjem programskog jezika PHP-a i MySQL baze podataka. Kako bi to odradili na stvaran način kojeg nemaju priliku upoznati kroz redovno obrazovanje, kreirali smo poddomenu radionice.rkp.hr, prostor i korisničke račune na javnom hosting serveru Radiokluba Pazin, te naučili postaviti i koristiti web aplikaciju na pravom web serveru dostupnom iz cijelog svijeta.
15. Korištenje ChatGPT-a - područja kojima se bavimo iznimno su dinamična i stalno se pojavljuju nove stvari. Iako su polaznici mlađe dobi, nastojimo ih upoznavati s novim i aktualnim tehnologijama. Tako je protekle godine hit bio ChatGPT, nova besplatna i široko dostupna napredna implementacija umjetne inteligencije. Uz opće informacije na ovu temu, posebnu smo radionicu posvetili kvalitetnom, efikasnom i naprednom praktičnom korištenju tog alata u raznim područjima života, školovanja i rada.
16. STEMI education - kao jedna od rijetkih udruga, priključili smo se velikom broju škola u projektu STEMI education koji na svojoj platformi kreira i provodi riječka tvrtka STEMI. Stjecajem okolnosti i neplaniranoj okupaciji drugim aktivnostima o kojima više u nastavku, nismo se stigli potpuno posvetiti ovim prijavljenim programima, ali smo ipak nabavili i složili STEMI Hexapod.

Navedene teme ostaju okosnica rada i dalje, uz podizanje razine već obrađenih i uz nekoliko novih. Za većinu tema postoji popratna prezentacija kao uvod u temu prije praktičnog rada ili prateće natuknice za predavanje i diskusiju koja polaznicima ostaje kao trajni podsjetnik s referentnim materijalima i poveznicama, a koju dajemo na slobodno korištenje svima koji se bave sličnim edukacijama.

Izdvojeno

Protekle školske godine bilo je nekoliko stvari koje vrijedi posebno izdvojiti i spomenuti.

Posjet izložbi MakerFaire u Zagrebu

Početkom listopada 2022. godine, nepunih mjesec dana od početka prošlogodišnjih radionica, organizirali smo posjet STEM sajmu i izložbi Zagreb MakerFaire 2022. Na sajmu smo vidjeli razna STEM postignuća srodnih udruga, ponudu raznih tvrtki koje prodaju STEM opremu i demonstracije opreme koje još nemamo u našoj učionici. Više slika može se pogledati u kompletnom albumu slika protekle sezone radionica.

Aplikacija za konverziju valuta, medijski odjek i donacija

Potpuno neplanirano i spontano, proteklu sezonu naših radionica obilježio je projekt i medijski odjek s mobilnom aplikacijom za konverziju valuta, koji je okončan predivnim božićnim poklonom u obliku donacije.

Početkom prosinca 2022. godine, a povodnom i uoči prelaska s kune na euro, Hrvatska narodna banka je objavila mobilnu aplikaciju za konverziju između te dvije valute. Kako se radi o relativno jednostavnoj aplikaciji, a mi na našim radionicama učimo programirati aplikacije za pametne telefone u Scratch MIT AppInventor alatu odlučili smo i sami napraviti sličnu aplikaciju.

Nakon što smo podijelili informaciju o toj aplikaciji, o tome su se raspisali razni tiskani i drugi mediji:

• portal Telegram: https://www.telegram.hr/biznis-tech/kalkulator-za-eure-koji-je-hnb-platio-275-000-kn-klinci-iz-treceg-razreda-iskodirali-sami/
• portal Index: https://www.index.hr/vijesti/clanak/pazinski-ucenici-u-jedan-dan-izradili-aplikaciju-kakvu-je-hnb-platio-275-tisuca-kuna/2418489.aspx
• portal Zimo: https://zimo.dnevnik.hr/clanak/hnb-platio-275-tisuca-kuna-za-aplikaciju-kakvu-su-pazinski-klinci-napravili-u-jednom-danu---754999.html
• portal Slavonija.in: https://www.slavonija.in/hrvatska/poduzetnistvo/2312-kalkulator-za-eure-kakav-je-hnb-platio-275-000-kn-klinci-iz-treceg-razreda-iskodirali-sami
• novine 24sata: https://www.24sata.hr/news/hnb-se-hvali-aplikacijom-placenom-275-tisuca-klinci-iz-pazina-napravili-istu-za-0-kuna-877613
• N1 televizija: https://n1info.hr/vijesti/hnb-platio-275-000-kn-za-aplikaciju-kakvu-su-ucenici-napravili-u-jednom-danu/
• novine Glas Istre: https://www.glasistre.hr/istra/2022/12/06/pazinski-skolarci-za-nula-kuna-i-u-jedan-dan-napravili-aplikaciju-koju-je-hnd-platio-275000-kuna-n-833884
• novine Jutarnji list: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/famoznu-aplikaciju-za-euro-radila-je-tvrtka-sogorice-hdz-ova-nacelnika-isto-su-napravili-ucenici-u-samo-par-sati-15283564
• novine Večernji list: https://www.vecernji.hr/vijesti/skupu-eurohr-aplikaciju-zasad-skinulo-10-tisuca-ljudi-1639447
• prilog u emisiji Stanje nacije autora Zorana Šprajca, RTL, 9. 12. 2022.
• reportaža koju je u našim prostorima snimila novinarska ekipa Hrvatske radiotelevizije i emitirala u Regionalnom dnevniku na 1. programu, 16. 12. 2022.

Najopširniju i najbolju reportažu o nama i tom poduhvatu napravio je portal Istra24 nakon što su nas novinari osobno posjetili u našim prostorima.

Aplikaciju smo objavili na Google Play trgovini, a izvorni kod objavili kao opensource projekt.

To je uočila tvrtka DPD koja se bavi dostavom paketa, pri čemu njihovi dostavljači prilikom isporuke paketa često naplaćuju otkupninu kod plaćanja pouzećem. Tijekom prva dva tjedna u 2023. godini obaveza je bila prihvaćati i kune i eure, a vraćati ostatak samo u eurima. Kako bi svojim dostavljačima olakšali i ubrzali izračun za naplatu i povrat, zamolili su nas da im našu aplikaciju prilagodimo toj potrebi, s njihovim logotipom i povezanom vizualom, a zauzvrat će nam oni donirati novac ili opremu po našoj želji. Prihvatili su našu molbu da na aplikaciji piše da je rađena na našim radionicama i da bude javno i besplatno dostupna svima.

Nova aplikacija je objavljena na Google Play trgovini, besplatno dostupna svima, a u tih je nekoliko tjedana imala nevjerojatnih oko 20.000 preuzimanja.

Za DPD-ovu donaciju smo odabrali STEM komplete hrvatske tvrtke CircuitMess u predloženoj vrijednosti, a kako smo dobili i popust od tvrtke CircuitMess, dobivena količina i tržišna vrijednost se dodatno uvećala. Tako smo, osim medijske pozornosti za naše aktivnosti i vrijedne nadarene polaznike, dobili i veliku količinu STEM kit-kompleta koje su naši polaznici s oduševljenjem slagali idućih mjeseci.

Predstavljanje na Festivalu strukovnih zanimanja

Početkom svibnja 2022. godine u Školsko - gradskoj sportskoj dvorani održan je prvi Festival strukovnih zanimanja na kojem su se prestavile gotovo sve strukovne škole iz cijele Istre, te obrtnici, tvrke i udruge koje se bave tim zanimanjima, među kojima smo bili i mi.

Predstavljanje aktivnosti kolegama iz Međimurja

Početkom listopada 2022. godine posjetili su nas kolege iz srodnih udruga i institucija iz Međimurja u sklopu njihovog studijskog putovanja. Predstavili smo im našu udrugu i STEM radionice i kroz diskusiju razmijenili iskustva.

Projektni dan Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile

Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile održala je 23. prosinca 2022. godine projektni dan u sklopu kojeg je dio učenika posjetilo i naš Radioklub Pazin. Tom prilikom upoznali smo sudionike s našim radom i s njima odradili praktične radionice slične onima koje inače radimo s našim polaznicima.

Radovi

Na radionicama je tijekom protekle sezone izrađeno niz različitih projekata, od kojih izdvajamo nekoliko:

Ostali projekti mogu se vidjeti u galeriji slika s kraja 2022. godine i s početka 2023. godine.

Dojmovi i rezultati ankete

Dojmovi mentora

Kao mentor, izuzetno sam zadovoljan proteklom sezonom STEM radionica. Novim konceptom bilo je moguće više vremena posvetiti istim polaznicima i temi koju se obrađuje, a sve više se bavimo naprednijim temama. Sličnim konceptom nastavljamo i iduće sezone. Pomak s kvantitete polaznika na znatno višu kvalitetu edukacija je više nego uočljiv.

Najveći izazov bio je baviti se jako različitim uzrastom polaznika kojih je bilo od 3. razreda osnovne škole do 4. razreda srednje škole, pri čemu su imali i različita predznanja i interese. Pokušalo se balansirati između jednostavnijih tema na nižoj razini i naprednijih tema za iskusnije, davajući naizmjenično različite prioritete i pozornost na različitim radionicama. Dok se s jednima aktivno radila tema radionice, ostalima su se ili predložile aktivnosti ili im se omogućilo da rade neku željenu aktivnost.

Pri tome je uočeno da prilikom samostalne izrade projekata od strane samih polaznika, različitim od glavne teme određene radionice, postoji povećana potreba za individualnim pristupom i pomoći u radu, što ponekad dovodi do distrakcija u predavanjima mentora i čekanja od strane polaznika. U tom smislu planira se zahtjevnije projekte detaljnije obraditi za više polaznika kroz predavanja i aktivnije ih mentorirati većim angažmanom.

Više slika sa STEM radionica protekle sezone i vezanim aktivnostima mogu se vidjeti u galeriji slika s kraja 2022. godine i s početka 2023. godine.

Dojmovi polaznika i roditelja

Kako bi dobili što bolju povratnu informaciju od samih polaznika i njihovih roditelja, proveli smo anonimnu anketu o dojmovima i zadovoljstvu radionicama u protekloj sezoni koju je ispunilo dio njih. U nastavku su neki od rezultata ankete.

Na pitanje "Koliko ste novoga naučili na radionicama?" svi anketirani su odgovorili da su naučili puno ili jako puno.

Većini su najzanimljivije teme bile programiranje i slaganje CircuitMess STEM kit-kompleta iz donacije DPD-a.

Većina je ocijenila da su teme bile lagane ili prihvatljivo teške za pratiti i praktično raditi.

Pitanje "Hoćete li se iduće godine ponovo prijaviti za ove radionice?" dobilo je ove odgovore:

Na pitanje što bi najviše htjeli raditi iduće sezone, odgovorili su:

Ukupna ocjena prošlogodišnjih radionica je 5,0:

Zanimljivi su i zahvalni završni slobodni komentari na kraju ankete:

Nova sezona

U novu sezonu STEM radionica u školskoj godini 2023./2024. krećemo sa sličnim konceptom i sadržajem kao protekle godine - jednom grupom od 16 odabranih polaznika, u terminu petkom od 19:00, u trajanju od 2 školska blok-sata do cca 20:30, s kratkom pauzom, a članarina za radionice bit će 25 € mjesečno, proporcionalno stvarnoj prisutnosti na radionicama.

Konstruktorska radionica

Dio aktivnosti na našim edukacijama i radionicama su praktičan projektni rad s elektroničkim sklopovima, izvorima napajanja, mjernim instrumentima, lemljenje i puštanje u rad sklopljenih uređaja. To sada radimo na uredskim stolovima u učionici Radiokluba na kojima su inače računala, što je neprimjereno i neadekvatno, jer tu opremu moramo stalno izmještati (micati računala sa stolova, stavljati drugu spomenutu opremu, i vraćati je natrag), čime gubimo vrijeme i riskiramo oštećenja opreme i stolova.

Pravo rješenje tog problema je konstruktorska učionica koju već godinama planiramo realizirati u susjednoj prostoriji Radiokluba, a koju je u tu svrhu potrebno urediti i opremiti, s fiksnim adekvatnim robusnim radnim površinama i stalnom tehničkom opremom na svakom radnom mjestu za praktičan tehnički rad polaznika, poput ovakvog radnog stola:

Postojeća bi učionica ostala isključivo za svoju primarnu namjenu - predavanja i rad na računalima. Osim što bi dobili bolje tehničke uvjete, time bi ujedno i najmanje udvostručili kapacitet edukacija jer bi se istovremeno i paralelno mogle odvijati dvije radionice s dvije skupine od po 16 polaznika.

Na tome smo počeli aktivno radili tijekom 2023. godine. Uređuje se prostor i oprema nekoliko prvih radnih mjesta, ali preostaje još radova i nabave opreme, za što nam treba još vremena i financijskih sredstava.

Donacije

Često dobivamo upite i ponude raznih pojedinaca i tvrtki koji žele na neki altruistički način raznim donacijama pomoći ove naše aktivnosti, iako njihova djeca nisu nužno i polaznici ovih radionica. Nama je izuzetno drago čuti takve želje i namjere, jer to potvrđuje da dobro radimo društveno korisne aktivnosti za našu djecu i mladu.

Najčešće nam nude svoju stariju korištenu informatičku opremu. Međutim, u pravilu tu opremu ne primamo jer se obično radi o vrlo staroj i neadekvatnoj opremi za potrebe današnjih aplikacija, polaznika i tema koje radimo. Osim toga, s računalima smo relativno dobro opremljeni, većim dijelom nabavljenim upravo iz prvotnih donacija kada smo pokrenuli ove radionice.

Ako nam želite pomoći, predlažemo da to učinite na jedan od dva najpoželjnija načina:

• izravnom uplatom donacije na račun naše udruge Radioklub Pazin, IBAN HR5624020061100131310, s naznakom "Donacija za STEM radionice", a mi ćemo na razne načine izraziti javnu zahvalnost svakom donatoru i transparentno objaviti što smo tom donacijom nabavili,
• kupnjom i donacijom konkretne STEM opreme, kompleta, alata i potrošnog materijala koja nam je na listi potreba i želja za naše daljnje aktivnosti, pri čemu ćemo vam na vaš upit i naznačenu okvirnu vrijednost donacije, dostaviti popis opreme koju nam možete kupiti i donirati.

Unaprijed smo zahvalni na svakoj, pa i najmanjoj donaciji. Hvala svima koji nas prate i daju nam podršku!

Autor

Ivan Guštin, mentor STEM radionica u Radioklubu Pazin

Povod za ovaj blog post je današnje predstavljanje novog projekta u obrazovnom sustavu Hrvatske - eksperimentalni program cjelodnevne nastave koji uključuje i niz promjena u predmetima i nastavi, uključujući i informatiku. O STEM-u i nastavi informatike namjeravao sam pisati i prije, neovisno o ovome, a ovo je samo dodatno poguralo temu.

Konkretno, najsporniji dio u tome je, za mene osobno, smanjivanje broja obaveznih sati informatike na koji sam se cinično osvrnuo na Facebooku.

U ovom trenutku nisu poznati svi detalji, već su poznate samo neslužbene informacije koje već tjednima kruže društvenim mrežama i neki medijski izvještaji s predstavljanja:

• 24 sata
• HRT
• Tportal
• Glas Istre

Osobno (nestručno) mišljenje

Prije svega, moram se ograditi s nekoliko napomena. Iako sam nekad kao vanjski suradnik predavao informatiku u srednjoj školi, trenutno nisam aktivno uključen u obrazovni sustav. Profesionalno se bavim informatikom, između ostalog i edukacijom odraslih, te STEM edukacijom djece i mladih, a često držim predavanja i radionice na raznim konferencijama i događanjima. Nisam detaljno upoznat sa svim detaljnima nastavnih programa i ne smatram se kompetentnim dati konkretan savjet kako bi trebala izgledati nastava informatike, a pogotovo ne cjelokupna nastava. Imam samo potrebu, umjesto beskrajnih rasprava na društvenim mrežama, na svom blogu iznijeti svoje mišljenje o nastavi informatike, najavljenim promjenama u tom predmetu i ostalim promjenama općenito.

Promjena s (2) na (1 sat + izvannastavni sadržaj) JEST smanjenje

Na predstavljanju je rečeno: "Istovremeno, ukida se jedan sat informatike, a predmet će se nazivati Informacijske i digitalne kompetencije. Kako ističu u Ministarstvu, to ne znači smanjivanje informatike, već čak i povećanje i proširenje tog nastavnog sadržaja za 100%. Naime, uz jedan obavezan sat tjedno, planira se kako će se kroz izvannastavne aktivnosti predmet moći provoditi s mnogo više sadržaja i pokrivati područja koja sad ne pokriva".

Ako više nemamo dva redovna obavezna sata informatike, nego jedan, onda je to smanjenje nastave informatike. To što će se dio sadržaja moći raditi van redovnih sati kao izvannastavna aktivnosti, a za sada nije poznato kako točno, nije povećanje i proširenje nego degradacija. Čim takav sadržaj nije redovan i obavezan za svih, znači da se na to ne gleda dovoljno ozbiljno. Informatika u današnje vrijeme ne može i ne smije biti izborni predmet. Može postojati samo naprednija za nadarene. Baš proziran i smiješan pokušaj spina da se smanjenje pokaže kao "100% povećanje".

Možemo pričati o tome trebali li ostati na istoj i kakvoj satnici (o tome više u nastavku) ili o povećanju, ali niti jedan obrazovni sustav u niti jednoj državi ne bi trebao u 2023. godini smanjivati broj redovnih obaveznih sati informatike. Obrazujemo djecu koja već sada koriste IT tehnologije više nego nastavnici, koji će studirati za 10 i početi raditi za 15 godina, i trebamo ih pripremati za to buduće vrijeme.

Ovo se ne tiče samo osnovne škole, već i srednje, u kojima je informatika i dalje svedena na minimalnu satnicu, i obavezna je samo u nekim razredima, dok je u višima ili nema uopće ili je neobavezan izborni predmet, što je nevjerojatno i tragično pogrešno za tu djecu koja upravo kreću na fakultete ili se zapošljavaju. I to nitko, koliko je meni poznato, ne adresira i kani promijeniti u skoro vrijeme.

Informatika nije (samo) programiranje

Percepcija djece, roditelja i većeg dijela javnosti je da je informatika u stvari programiranje. Na žalost, dobrim dijelom trenutnog sadržaja nastave to stvarno i jest tako.

Ali tako ne bi trebalo biti. Ja sam osobno protiv toga da se u redovnoj obaveznoj nastavi informatike pretjeruje s programiranjem i svu djecu uči tome na dugo i široko, pogotovo najmlađe.

Na žalost, osobno mislim da službeni kurikulum informatike nikad u novijoj hrvatskoj povijesti nije bio takav da bi ga mogli smatrati kvalitetnim; bio je ili tragično loš, zastario i skroman, ili tek djelomično dobar. Možda su iznimke neke prirodoslovno-matematičke gimnazije, ili elektrotehničke strukovne škole, ali većina naprednih stvari svodila se na entuzijazam i inicijativu pojedinih nastavnika koji su odstupali od službenog programa čime i svjesno riskiraju probleme s prosvjetnim inspekcijama (uključujući i mene dok sam radio u školi).

Informatika, odnosno digitalne kompetencije (ili vještine), su puno šire od toga, a radi o općem znanju korištenja i primjena raznih aktualnih IT i drugih tehničkih uređaja i rješenja u svim nastavnim predmetima i životu. Kako će se šire od dosadašnjeg realizirati u manjoj satnici, to ostaje nepoznato. Nije loše da sva djeca dobiju uvid u programiranje i algoritamsko razmišljanje, ali u manjem opsegu. U većem opsegu trebaju se naučiti služiti raznim uređajima, programskim i web alatima, naučiti puno više o sigurnosti i ponašanju na internetu, snalaženju i razlučivanju pravih infromacija na internetu i slično. Htjeli mi to ili ne, sviđalo nam se to ili ne, okruženi smo informatikom i tehnikom općenito, i umjesto da se tome uzaludno opiremo, prilagodimo se vremenima i pripremimo djecu za budućnost kakva je neminovna.

Da li će se to raditi u okviru same informatike ili dijelom kroz ostale predmete (pogotovo u nižim razredima), je već pitanje kurikuluma. U tom slučaju se broj sati same informatike i može smanjiti. Ali ovdje nema naznaka da će se ta znanja od sada naći u drugim predmetima.

A više programiranja, naprednije programiranje i dodatne STEM vještine odvojimo kao izvannastavne aktivnosti za nadarene učenike i one koji dobrovoljno žele naučiti više.

Informatika nije nužno sama sebi svrha

Informatika, kao i većina drugih predmeta, na žalost, jest i ostaje sama sebi svrha, što je temeljna greška u pristupu nastavi informatike. Informatika bi se, u smislu praktične primjene i pomoći, trebala više pojavljivati u većini drugih predmeta, kao alat i temeljno znanje poput matematike.

Konkretno, iz postojećeg kurikuluma izbaciti višak programiranja i sličnog sadržaja, a dodati opće znanje modernih tehnologija, potrebno svoj djeci, u svim predmetima, kroz sve razine obrazovanja, pa i zaposlenja nakon toga.

Naprednu informatiku, u dubljem i širem smislu, neka uče oni učenici koji to žele ili su za to nadareni, kroz faktultativnu, izbornu, dodatnu ili sličnu nastavu, kako god se ona formalno zvala.

Neadekvatan informatički kadar

Jedan od glavnih problema za nastavu informatike u školi jest nedostatak i neadekvatnost kadra. Informatika je jedno od najdinamičnijih područja obrazovanja koje više od svih drugih predmeta zahtijeva stalno educiranje i usvajanje novih tehnologija. Na žalost, većina onih koji su imalo više educirani i željni napredovanja, odlaze iz ovakvog obrazovnog sustava u komercijalu, ne samo na bolja primanja, nego i na drugačiju okolinu.

Kadar koji ostaje se dosta teško prilagođava novim sadržajima, i odskaču samo entuzijastični pojedinci koji rade više i drugačije od propisanog. To i nije toliko za zamjeriti samim nastavnicima jer u tako oblikovanom obrazovnom sustavu jednostavno nemaju vremena, a ni motiva za to, a sustav ne može počivati na entuzijastima. Tako nešto bi trebalo od strane samog obrazovnog sustava biti isplanirano i ugrađeno u planirano satno opterećenje.

Analogno tome, nije jasno ni kako se namjerava pokriti najavljeno povećanje satnice matematike (što je načelno dobro i pozdravljam). Naime, već sada nedostaje nastavnika matematike, koji, osim što baš i ne upisuju taj smjer, redovito idu raditi u IT i slične firme koje sve više zapošljavaju takav kadar na području strojnog učenja i umjetne inteligencije.

Informatika je takav predmet za koji bi najbolje bilo, prijelazno ili trajno, da ga predaju profesionalci, informatičari koji se time bave, poznaju aktualne tehnologije i trendove. Ali to je vjerojatno neizvedivo - rijetki IT profesionalci žele u ovakav i ovaj obrazovni sustav i takva primanja, čak niti na djelomičnu sastnicu. A ako se krene pričati o većem honoriranju takvih i sličnih deficitarnih nastavnika, otvaramo pandorinu kutiju.

Cjelodnevna nastava - da, ali kakva?

Naglasak cijele ove promjene je cjelodnevna nastava, koju su, navodno, tražili sami roditelji. U predstavljanju je rečeno: "Cjelodnevna nastava razlikovat će se od dosadašnje u organizaciji školskog dana, koji će trajati od 8 do 17 sati svaki dan. Obavezna nastava trajat će do 14 sati, a poslije ručka od 15 sati slijedit će izvannastavne aktivnosti do 17 sati. Potom će slijediti izvanškolske aktivnosti.".

Ako se cjelodnevna nastava tražila i osmislila kao čuvanje i animiranje djece dok su roditelji na poslu ili zauzeti drugim obavezama, onda je to krivi motiv i nije ona cjelodnevna nastava kakva je meni iz literature i razgovora poznata u drugim zemljama. Ako će u to produženo vrijeme raditi samo izvannastavne aktivnosti, to znači da će i dalje učiti i raditi zadaću isključivo kod kuće, nakon tolikih sati u školi. Boravak djece od 8 do 17 sati u školi je daleko previše za taj uzrast, uz poznati problem nedostatka koncentracije, a o aktivnim satima nastavnika da i ne govorim. Škole nemaju kapacitete za ovako nešto, a bez sveobuhvatne reforme remeti sve ostale vannastavne aktivnosti. Gdje je tu "više obiteljskog druženja", ako su djeca puno duže u školi?

Cjelodnevna nastava, kakvu poznajem i shvaćam, u razvijenim zemljama postoji primarno kao dobrovoljno produženo vrijeme boravka u školi u kojem djeca uče i rade domaću zadaću, pod nadzorom i uz pomoć nastavnika, tako da kad djeca na kraju tog "radnog" dijela dana izađu iz škole više ne rade školske obaveze, već se bave izvanškolskim aktivnostima i budu u krugu obitelji. I s takvim se konceptom slažem i podržavam ga. Ali ne da to znači produženje boravka u školi do 17 sati, nego da se skrati redovna nastava i razlika popuni učenjem.

Ovaj dio je još uvijek nejasan kako će točno bit realiziran, jer zvuči kao dosadašnja dopunska nastava obavezna za svih što je organizacijski gotovo neprovedivo: "U okviru obavezne nastave je program potpore, potpomognutog i obogaćenog učenja u sklopu kojeg učenici s nastavnicima ponavljaju, razrađuju teme, utvrđuju gradivo koje su učitelji percipirali da nije dobro percipirano. To je onaj dio gdje se se odvija proces koji se odvijao kod kuće - pisanja domaćih zadaća, instrukcija i sl., naglasio je ministar."

Povećanje broja predmeta i satnice suprotno je svjetskim trendovima

Koliko pratim promjene u obrazovnom sustavu, većina promjena svodi se na uvođenje novih predmeta. Dok za neke predmete to možda ima smisla, za većinu nema jer predmeta ionako imamo previše, a satnica je prenatrpana.

To ne znači da nove sadržaje ne treba uvoditi, naprotiv. Ali nove se sadržaje može uvoditi i kroz ažuriranje sadržaja postojećih predmeta na način da se izbacuje zastarjeli i suvišan sadržaj, a uvede novi. Ako se već uvodi novi predmet, onda se neki postojeći mora smanjiti ili ukinuti. Na žalost, najveći otpor tome daju neki sami nastavnici, odnosno sindikati. Dokle god nastavu i budućnost djece budemo prilagođavali postojećem nastavnom kadru i njihovom zabetoniranom znanju i radnom mjestu, a ne obratno, nećemo imati stvarnih promjena. Nastavni kadar jednostavno mora pratiti promjene nastavnog programa ili se mora maknuti iz obrazovanja, milom ili silom. Ako radiš u obrazovnom sustavu, onda se i sam moraš obrazovati i prilagođavati. Naravno, te promjene i dodatno obrazovanje kadra u državnom obrazovnom sustavu treba svakako osmisliti i provesti sustavno, od strane Ministarstva, u okviru postojeg opterećenja nastavnika, a ne da su na to prisiljeni raditi i financirati samoincijativno uz sve redovne i privatne obaveze.

Trendovi su takvi da se smanjuje broj predmeta, odnosno da se područja objedinjavaju, da se što manje bubaju informacije i činjenice u izoliranim predmetima, već da se projektno povezuju gradiva i područja, i zaključivanjem i praktičnim radom dolazi do istih ishoda znanja. Manje gradiva i kvalitetniji rad. O tome je pričala i učiteljica Marlena Bogdanović na nedavnoj konferenciji Opasne ideje 2.

Krpanje sustava bez pravih promjena

Detalje i rezultate ovog projekta ćemo tek saznati i vidjeti u praksi. Na žalost, prema prvim informacijama i dojmovima, osim nekoliko dobrih stvari, i nije neka promjena i upitna je provedba. Ponovo samo krpamo postojeći sustav na način da dodajemo predmete, povećavamo satnicu i djeci i nastavnicima, podilazimo sindikalnim pritiscima i pristicima dijela inertnih nastavnika pa se ne usudimo smanjiti ili maknuti neke predmete, zatrpavamo nastavnike birokracijom umjesto da to vrijeme iskoriste na usavršavanje, i slično. Sustavne reforme cijelog obrazovnog sustava i dalje nema na vidiku.

Ostaje nepoznanica kada će se škole i nastavnici pripremiti za ovaj eksperiment koji kreće već na jesen, a dodatak od samo 2.5 % na plaću onima koji se uključe nije neka motivacija. Prema reakcijama na društvenim mrežama, nije poznato jesu li tijekom pripreme ovog projekta uopće konzultirani sami nastavnici, što je glavni propust svih dosadašnjih propalih reformi.

Spominje se "materijalno opremanje" škola za tu reformu, a ponovo izostaje naglasak na kadrovskom opremanju i educiranju nastavnog kadra.

Da ne ispada da je sve loše - povećanje nastave hrvatskog, tjelesnog i matematike pozdravljam, i smatram općenito dobrim, uz rezervu da tek trebamo vidjeti što to točno znači po pitanju kurikuluma i koje će druge predmete smanjiti osim informatike. O ostalim promjenama ne bih previše. Uglavnom se priča o novim predmetima i povećanju satnice, a ne o smanjenju ili ukidanju drugih predmeta. I ne vidim kako će predstavljeno utjecati na smanjenje potreba za instrukcijama, jer je većina instrukcija posljedica nepažnje i nerada u školi i kod kuće, odnosno lijenosti i želje za "kuharicama" i radu "jedan na jedan".

Rezimirano, izgleda kao loša realizacija dobre ideje i nešto od čega će prvi idući ministar odustati.

Informatika i dalje ostaje primarno izvanškolska aktivnost

Na žalost, i ovaj projekt pokazuje ne samo da se nema ideja, vizija i namjere mijenjati i pojačavati informatiku u obrazovnom sustavu, nego se pogoršava, odnosno smanjuje i marginalizira, niti ima temeljnih promjena obrazovnog sustava. Sve ono dodatno što bi djeca trebala znati, a pogotovo ako žele ono naprednije za koje pokazuju potencijal, ostaje i dalje, kao i do sada, na pojedinim entuzijastičnim roditeljima, nastavnicima, STEM udrugama i komercijalnim edukacijskim ustanovama.

P. S. Photo by Annie Spratt on Unsplash

Introduction

This document presents privacy notes about Android application "Valutni konverter".

Description

The purpose of this application is currency converting between Croatian kuna and European Eur. It doesn't ask, collect or share and kind of personal, device, location or any other information.

Hrvatski: postavke privatnosti Android aplikacije "Valutni konverter"

Uvod

Ovim dokumentom daju se informacije o postavkama privatnosti Android aplikacije "Valutni konverter".

Opis

Namjena ove aplikacije je pretvorba valuta između hrvatske kune i europskog eura. Apliakcija ne traži, ne prikuplja niti dijeli bilo kakve osobne informacije, informacije o uređaju ili lokaciji.

U ovom blog postu navest ću bitne značajke i prednosti refurbished opreme i ponude, kroz cijeli lanac od prvotnog korisnika te opreme do novog krajnjeg korisnika. Bez obzira na uobičajenu trgovačku praksu i minimalne standarde koje postavljaju razni zakoni o potrošačima, osnova cijelog našeg pristupa je postaviti najveći mogući nadstandard u ponudi i usluzi, sve onako kako bih i ja kao kupac htio ili očekivao od takve opreme i prodavatelja, odnosno nuditi opremu kakvu bih i ja osobno kupio i uslugu kakvu bih volio dobiti.

Do things with passion or not at all

Kroz svoj obrt ELIN refurbished se opremom bavim već preko 20 godina surađujući s raznim dobavljačima na domaćem i inozemnom tržištu. Rabljenu opremu ne otkupljujem i ne nabavljam od prvotnih vlasnika, niti radim postupak refurbishinga, već se bavim isključivo preprodajom već obnovljene opreme, kompletnom uslugom i dodanom vrijednosti uz tu opremu. Stečeno je veliko iskustvo i znanje u odabiru, nabavi, obnovi, korištenju, ponudi, prodaji i održavanju te opreme, o čemu sam napisao i opširan članak za časopis Mreža.

Od sredine 2017. godine surađujem isključivo sa slovačkom tvrtkom MB TECH s. r. o., vodećoj EU tvrtki na području refurbished opreme, koja se pokazala kao najprofesionalniji i najkvalitetniji refurbishing partner s kojim sam ikada surađivao. Kvalitetna oprema i dobavljač preduvjet su i razlog da se time uopće bavim uz svoje redovno poslovanje s primarno informatičkim uslugama.

Dobavljač pažljivo bira i nabavlja opremu od prvotnih vlasnika

Oprema u ponudi dobavljača je oprema najkvalitetnijih svjetskih proizvođača informatičke poslovne opreme poput Lenova, HP-a, Della i sličnih. Oprema je provjerenog porijekla, poznatih i ozbiljnih korisnika i posrednika. Najčešće se radi o velikim poslovnim korisnicima ili leasing tvrtkama koje periodički mijenjaju opremu, tipično nakon isteka leasinga ili tvorničkog jamstva.

Važno je napomenuti da ni dobavljač ni ja ne otkupljujemo niti uzimamo "pod račun" bilo kakvu opremu od pojedinačnih poslovnih i kućnih korisnika, bilo direktno bilo preko oglasnika.

Kvalitetno obnovljena

Glavna značajka opreme iz ove ponude je kvalitetan refurbishing. Za razliku od većine opreme na tržištu koja se prodaje samo kao rabljena, ova oprema prolazi detaljan profesionalni postupak obnavljanja koji uključuje ne samo detaljno čišćenje, već i zamjenu eventualno dotrajalih ili oštećenih dijelova (preslaba ili neispravna baterija, brujeći ventilator i slično). Zbog toga računala i druga oprema izgleda gotovo kao da i nije korištena, a novi krajnji korisnik ima dojam kao da je prvi vlasnik.

Detaljno provjerena oprema

Pouzdanost rada i potpuna funkcionalnost opreme detaljno se ispituje dugotrajnim stress testovima pod opterećenjem, te provjerom rada svih komponenata i priključaka. Svi eventualno nađeni nedostaci se otklanjaju i krajnji korisnik dobija isključivo u potpunosti ispravnu opremu, bez obzira na razinu očuvanosti.

Objektivna klasifikacija opreme prema očuvanosti

Obnovljena oprema se detaljno pregledava i ovisno o vizualnom dojmu vrlo striktno i iskreno klasificira u tri osnovne kategorije: premium očuvanost (nakadašnja "A" ili "A-", bez ikakvih ili s jedva vidljivim tragovima korištenja), standardna očuvanost (nekadašnja "B+", s vidljivim tragovima korištenja, tipično s gornje ili donje strane prijenosnog računala), te ekonomska kategorija (nekadašnja "B", s vidljivim oštećenjima kućišta ili ekrana prijenosnog računala). Bez obzira na kategoriju vizualne očuvanosti, oprema je uvijek 100% funkcionalna.

Lokalizirana tipkovnica

Korisnici žele i moraju raditi na tipkovnicama koje odgovaraju standardu na koji su navikli, odnosno prema zemlji gdje rade i žive. Iako su ova refurbished računala porijeklom iz raznih država, pa prijenosna računala izvorno imaju tipkovnice s različitim rasporedom i specifičnim znakovima, prije isporuke u odredišnu zemlju krajnjeg korisnika dobavljač radi laserski pretisak natpisa i rasporeda tipki koji odgovara toj zemlji. U našem slučaju, krajnji korisnik dobija lokaliziranu tipkovnicu na hrvatskom jeziku, sa svim dijakritičkim znakovima na standardnim mjestima, uz QWERTZ raspored, gotovo identično tvorničkom tisku na novim računalima.

Osim toga, moguće je po narudžbi za računala u dolasku dobiti tipkovnicu i s bilo kojim drugim rasporedom, npr. US, što je povremeno zahtjev od pojedinih profesionalnih informatičara naviknutih na taj raspored.

U kompletu sa stolnim računalom tipkovnica i miš

Uz svako stolno računalo (desktop, All-In-One, radna stanica) dolaze lokalizirana tipkovnica i miš, tako da ih nije potrebno zasebno kupovati.

Na lageru birani modeli opreme

Iz relativno široke ponude dobavljača, na naš lager uzimamo manju količinu pažljivo birane opreme, određene najkvalitetnije modele određenih proizvođača, a prema iskustvu s informatičkom opremom tijekom 25+ godina bavljenja IT-jem. Pri tome biram najbolje očuvane modele, određenih minimalnih i preporučenih specifikacija za najčešće potrebe korisnika. Sva računala već odavno imaju isključivo SSD diskove, tipični modeli imaju minimalno i5 procesor i 8 GB RAM-a, a manje od toga tek iznimno neki niže cjenovne klase namijenjeni manje zahtjevnim mlađim ili starijim korisnicima, odnosno onima slabijih platežnih mogućnosti. Prvo mjesto u toj ponudi zauzimaju prijenosna računala Lenovo ThinkPad, po raznim kriterijima i po mnogim korisnicima najkvalitetnija serija laptopa na tržištu.

Sva ostala oprema van našeg lagera dobavljiva je po narudžbi unutar 2-3 dana.

Detaljne specifikacije

Korisnik želi znati što točno kupuje, odnosno želi i mora moći birati točno onakvo računalo kakvo mu je potrebno. Zato za svako pojedino računalo potpuno transparentno dajemo puno više informacija od samo osnovnih poput točnog modela procesora, količine RAM-a ili veličine diska, pa se tako mogu vidjeti:

• tvornički i stvarni preostali kapacitet baterija, te preračunato okvirno trajanje baterija s obzirom na stvarno stanje baterije i potrošnju specificiranu od strane proizvođača;

• točan model grafičke kartice, količinu RAM-a i grafičku rezoluciju, te da li se radi o touch ekranu;

• proizvođač i model SSD diska, vrijeme koliko je bio u pogonu, preostalu iskoristivost (wearout), i izmjerenu brzinu čitanja i pisanja (dakle, ne teoretsku brzinu specificiranu od strane proizvođača diska, koja ovisi i o računalu);

• postojanje pojedinih opcija poput web kamere, CD/DVD uređaja, čitača otiska prsta, modula za SIM karticu, pozadinskog osvjetljenja tipkovnice i slično;

• točnu starost računala, odnosno trenutak aktiviranja i isteka jamstva, uz napomenu ukoliko još uvijek vrijedi i tvorničko jamstvo;

Osim toga, uz svaki model postoji poveznica na službene tehničke specifikacije proizvođača sa svim detaljima konifguracije i opcijama nadogradnji, Product number te serije modela, te serijski broj prijenosnog računala, čime je moguće provjeriti sve u vezi konkretnog računala.

Stvarne slike računala

Prvo i najčešće pitanje kupaca rabljene opreme je, očekivano, "a kako to izgleda, je l' očuvano?". Prilikom kupnje rabljenih stvari kupca najviše zanima izgleda i očuvanost onoga što kupuje, a to se posebno odnosi na prijenosna računala. Umjesto generičkih tvorničkih studijskih fotografija, potpuno transparentno uz svaki laptop dajemo ne samo jednu, već cijelu galeriju od preko 20 stvarnih slika (npr. ThinkPad T480). Fotografije su visoke rezolucije, pod jakim direktnim svjetlom, slikane s jakim kontrastom iz blizine i iz raznih kuteva, pri čemu se posebno slikaju specifični detalji (npr. densitometar) ili neki trag korištenja, bez prikrivanja ikakvih nedostataka.

Odabir među raspoloživim primjercima istog modela

Kupac može ne samo birati model računala koje želi kupiti, nego i konkretni pojedini primjerak od više raspoloživih po osnovnim specifikacijama istog modela na lageru, a prema izgledu, stanju baterije, SSD-a i slično, ovisno o tome što mu je važnije.

Savjetovanje i preporuke modela

Izvrsno poznajemo opremu koju imamo u ponudi. Ako je kupac prosječan korisnik koji ne zna koji je model najbolji za njega, već samo zna za koju namjenu mu treba ili ima previđeni budžet, dobit će savjet i preporuku koji je model optimalan za njega, uz objašnjenje razlika među pojedinim modelima ili serijama modela u ponudi.

Osobni uvid u ponudu

Iako nemamo maloprodajni izložbeni prostor i bez obzira na dostpune slike, svaki kupac može doći u naš ured i osobno pogledati ponudu računala na lageru, razgovarati o svim detaljima i savjetovati se, te odabrati računalo po želji.

Rezervacije bez pologa i obaveze

S obzirom na relativno malu količinu raspoloživih refurbished računala, ali i veće potražnje za nekim modelima, kupci imaju mogućnost rezervacije određenog računala ili više njih, bez pologa i obveze kupnje. Kupac se ponekad dvoumi između više modela, traži više informacija i detalja, želi razmisliti prije konačne odluke, posavjetovati se s nekim, tražiti suglasnost nadređenog u tvrtki ili slično, a ne želi da mu pobjegne upravo ono računalo koje je odabrao.

Oprema u dolasku

U popis opreme na lageru ažurno dodajemo opremu koja je tek u dolasku, čak i do tjedan dana unaprijed. Kupci tako mogu bolje odabrati model računala koji žele, a ne samo iz raspoložive ponude. Naravno, i ta se oprema u dolasku može unaprijed rezervirati, što je često slučaj s atraktivnim i rijetkim modelima.

Wishlista - red čekanja

Kupci često traže točno određeni model ili model točno određenih karakteristika, a nije im hitna kupnja. Iako zbog ograničene dobavljivosti i dinamične ponude nismo u mogućnosti nabaviti i isporučiti bilo koji proizvoljni model, po želji kupca vodimo wishlistu, odnosno red čekanja određenog modela računala koji još nije niti u najavi, niti znamo kad bi mogao biti raspoloživ niti da li će uopće biti. Ako se i kada taj model pojavi, prvo obavještavamo potencijalne kupce s liste čekanja, a tek onda stavljamo na javnu listu raspoloživih računala. Naravno, i wishlista je, kao i rezervacije, besplatna i bez obveze kupnje.

Arhiva prodane opreme

Često nas korisnici pitaju za modele koje smo imali u ponudi, ali su prodani i trenutačno ih nemamo na lageru, jer žele vidjeti primjer specifikacija, cijena, pa i kako je neki laptop izgledao da steknu dojam o očuvanosti. S obzirom da sve ove informacije trajno pohranjujemo, i takve informacije dajemo na upit.

Dogradnje i pregradnje

Računala dolaze u različitim konfiguracijama koje ne moraju uvijek u potpunosti odgovarati zahtjevima i potrebama kupaca. Računala pregrađujemo i dograđujemo prema zahtjevu, a najčešće se to odnosi na dogranju RAM-a i ugradnju većeg ili bržeg diska.

Također, radimo i zamjene među samim računalima u ponudi (npr. zamjene baterija, diskova i slično).

Isporuka instaliranih računala spremnih za upotrebu

Računala od dobavljača dolaze s legalnim (licenciranim) operacijskim sustavom Windows 10, u tzv. OOBE "poluinstaliranom" obliku kao na novim računalima, gdje se prilikom prvog pokretanja korisniku postavlja niz pitanja oko osnovne konfiguracije računala, imena korisnika i slično.

Međutim, osim što je slabije upućenim korisnicima i to nejasno i komplicirano, prvo šte se nakon toga desi jest manji ili veći Windows update, što na neko vrijeme uspori računalo i internetsku vezu. A i nakon toga, računalo ima isključivo osnovni operacijski sustav, bez ikakvih korisničkih aplikacija, a često i bez svih potrebnih drivera.

Korisnik želi uključiti računalo i početi raditi, odnosno želi računalo spremno za rad odmah po primitku. Zato pred isporuku sve to besplatno odradimo za korisnika, kompletno pripremimo računalo - instaliramo, konfiguriramo i ažuriramo operacijski sustav, eventualne dodatne drivere, te instaliramo niz najčešće korištenih legalno besplatnih programa za sve bitne primjene, tako da korisnik računalo uključi i počne raditi.

Instaliramo ove programe:

• 7zip - pomoćni program za rad sa ZIP, RAR i drugim arhivama,
• Audacity - program za obradu audio datoteka,
• Google Chrome - jedan od najpopularnijih internet preglednika,
• Dropbox - aplikacija/servis za dijeljenje datoteka između više uređaja (ili korisnika),
• GIMP - aplikacija za obradu bit-mapiranih slika,
• Inkscape - crtanje vektorske grafike,
• InfraRecorder - snimanje CD i DVD medija,
• LibreOffice - najpopularniji alternativni paket uredskih programa za uređivanje tekstova, tablini kalkulator, prezentacije i ostalo,
• OpenShot - program za uređivanje video zapisa,
• Adobe PDF Reader - preglednik PDF datoteka,
• Scribus - program za stolno izdavaštvo (Desktop publishing),
• Mozilla Thunderbird - program za e-poštu,
• Viber - razmjena poruka i poziva,
• VLC - prikazivanje multimedijalnog sadržaja,
• Telegram - razmjena poruka i poziva,
• WhatsApp - razmjena poruka i poziva,
• TeamViewer QuickSupport - najpopularniji program za udaljeno spajanje na računalo i podršku.

Budući da se već 25 godina bavimo i Linuxom, nudimo i mogućnost isporuke računala s predinstaliranim Linuxom. Standardno instaliramo Linux Mint, ali po želji korisnika možemo instalirati i bilo koju drugu distribuciju Linuxa (Ubuntu, Debian, Arch su samo neke od instaliranih). Pri tome svim korisnicima Linuxa dajemo i mjesec dana besplatne podrške.

Korisnicima koji koriste i Windowse i Linux, dajemo mogućnost instalacije oba sustava, bilo kao dual-boot, ili kao virtualno računalo uz primjenu VirtualBoxa pri čemu korisnik bira koji sustav će mu biti primarni, a koji gostujući - virtualni.

Sva računala tvornički dolaze s licencom Windowsa kao bundle. Na žalost, trenutačno nemamo mogućnost micanja licence Windowsa i umanjivanja cijene računala zbog toga, iako bi vrlo rado imali tu opciju (ali i da postoji, razlika bi bila zanemarivo mala).

Ambalaža

Iako se radi o rabljenoj opremi, posebna je pažnja posvećena ambalaži jer želimo da se korisnik osjeća kao da je kupio novu opremu, odnosno da i kroz ambalažu vidi predanost ovom poslu i posvećenost detaljima. Ambalaža je potpuno nova, originalna, prilagođena, dizajnirana i brandirana upravo za ovu opremu. Izrađena je od recikliranog papira s minimalno plastike, sukladno dosljednoj ekološkoj osnovi cijele ove ponude.

Ambalaža je rađena tako da učvrsti laptop bilo koje veličine kako se ne bi pomicao unutar kutije tijekom transporta, uz odvojeni odjeljak za napojni adapter, kablove i ostale dodatke, kako ne bi skakutali po kutiji, lupali i oštetili laptop.

Kod isporuke dostavnom službom, kutiju omatamo crnom stretch folijom kako bi se zaštitila od grebanja, prašine i vlage tijekom transporta, ali i kako bi se prikrio očiti sadržaj kutije. Uz naljepnicu za dostavnu službu, redovito dodajemo i naljepnice "Lomljivo" kako bi dostavljači pažljivije rukovali tim paketima.

Osim toga, napojni adapter, kablove i slične dodatke uz laptop omatamo u foliju s mjehurićima, uz dodatnu ispunu ukoliko je to manjih dimenzija, kako ne bi bilo nikakvih pomicanja sadržaja.

Uz svako računalo dolazi tiskano osnovno kratko uputstvo o priključivanju uređaja i s osnovnom napomenama, kao uz svaki novi električni uređaj.

Između tipkovnice i ekrana prijenosnog računala stavljamo tanku spužvicu koja sprečava da tipke i TrackPoint ostavljaju tragove na ekranu.

Besplatna i brza isporuka

Isporuka je besplatna za bilo koje odredište u Hrvatskoj, uključujući i otoke i južni dio Hrvatske, za opremu preko cca 1.000,00 kn vrijednosti, a to su sva prijenosna i stolna računala. Istaknuta cijena računala je konačna cijena koju kupac plaća, bez skrivenih dodatnih fiksnih ili varijabilnih troškova.

Ukoliko korisnik eksplicitno ne traži drugačije, isporuku vršimo dostavnom službom GLS koja je među skupljima u Hrvatskoj, ali se pokazala kao najpouzadnija, najbrža i najpažljivija s ovim paketima osjetljivog sadržaja. Beskompromisno želimo biti što je moguće sigurniji da će kupac svoju opremu dobiti brzo i pouzdano.

Naručenu opremu dostavnoj službi u pravilu predajemo na isporuku krajem istog radnog dana po zaprimljenoj narudžbi (ne čekajući preuzimanje idući radni dan), a isporučena je već tijekom idućeg radnog dana (tipično za manje od 24 h od narudžbe, osim vikendom). Po kreiranju prijevoznice, primatelj dobija mail/SMS obavijest s poveznicom na praćanje tijeka isporuka, s mogućnošću izmjene odredišta i termina isporuke. Na dan isporuke primatelju stiže obavijest o dostavi s kontakt brojem dostavljača s kojim može po potrebi dogovoriti detalje preuzimanja.

Ako korisnik želi ili stanuje u blizini, moguće je i osobno preuzimanje opreme u našem uredu. Ne samo u redovno radno vrijeme, već i u bilo koje drugo, uz prethodni dogovor.

30 dana za zamjenu ili povrat

Svjesni smo skepse novih kupaca prema rabljenoj opremi općenito, a pogotovo informatičkoj, pogotovo zbog svakakvih iskustava u kupnjama preko internet oglasnika. Također, mnogi kupci ne znaju kakvo im računalo najbolje paše, što se posebno odnosi na veličinu prijenosnog računala.

Neovisno o zakonskim odredbama, pravima kupaca-potrošača i činjenici da kupci prije kupnje mogu vidjeti stvarne slike opreme koju kupuju, od samog početka bavljenja ovom ponudom svim kupcima dajemo 30 dana vremena da bilo koji kupljeni proizvod vrate u istom stanju, bilo trajno uz potpuni povrat uplate, bilo radi zamjene za drugi model.

Pri tome trošak dostave zbog eventualnog povrata ili zamjene je također besplatan, odnosno ide na naš trošak.

Time kupac nema nikakav rizik kod kupnje ove opreme iz naše ponude, niti ikakvih dodatnih troškova.

Jamstvo od 2 do čak 5 godina

Iako se radi o provjerenoj opremi i top poslovnoj klasi opreme, zbog profesionalnog refurbishinga i želje za većim zadovoljstvom i sigurnošću kupaca, dobavljač daje veliko jamstvo na ovu rabljenu opremu. U jamstvo ulaze svi problemi za koje je očito da nisu nastali nepažnjom korisnika.

Osnovno jamstvo uključeno u standardnu cijenu ove opreme traje 2 godine, što je više nego što neki proizvođači daju na svoju novu opremu premium kategorije. Uz doplatu se jamstvo može produljiti na 3 (doplata 10% na cijenu), 4 (doplata 20% na cijenu) ili čak ukupno 5 godina (doplata 30% na cijenu).

Iznimka su baterije laptopa na koje vrijedi kraće jamstvo ovisno o tome koliko su stare, odnosno o preostalom kapacitetu (12 mjeseci na nove baerije, 3 mjeseca na "vrlo dobre" baterije i 2 mjeseca na baterije u "dobrom stanju").

Koliko nam je poznato, to je najveće jamstvo na refurbished opremu na tržištu.

Korisnici smiju otvarati i pregrađivati kupljena računala, kao i skidati naljepnice (i naše i od dobavljača), bez gubljenja jamstva. Smatramo to normalnim pravom korisnika, jer se eventualne greške korisnika lako uoče.

Naravno, ovo jamstvo se odnosi na hardver računala, ne na operacijski sustav, aplikacije i korisničke podatke o čijoj sigurnosnoj kopiji mora brinuti sam korisnik ili njegova IT podrška.

Reklamacije

Zbog detaljnog profesionalnog refurbishing procesa tijekom kojeg se ova oprema čisti, provjerava i tijekom kojeg se mijenjaju svi eventualno dotrajali i oštećeni dijelovi (baterija, ventilator, tipkovnica, dijelovi kućišta i slično) reklamacije na ovu opremu su iznimno rijetke. Dobavljač, osim što se bavi ovom rabljenom opremom, prodaje i novu informatičku opremu i prema njegovoj analizi (oko 20 godina poslovanja i oko 40 tisuća komada obnovljene opreme godišnje zadnjih godina) broj reklamacija na refurbished opremu je oko 5 puta manji nego na novu opremu. Da nije tako, ne bi te tom opremom bavili ni ja ni dobavljač.

U slučaju reklamacije pod jamstvom, opremu preuzimamo na naš trošak dostave, tako da niti u tom slučaju kupac nema nikakvih troškova. Reklamacije koje ne možemo riješiti u našem uredu šaljemo na rješavanje dobavljaču.

Većina problema bude riješena unutar nekoliko dana. Ukoliko se rješavanje reklamacije oduži (zbog otežane nabave zamjenskih dijelova) jamstvo se produžuje, a ako korisnik radi važne poslove i obaveze i nema drugo računalo, nudimo zamjensko računalo s lagera tijekom rješavanja reklamacije koje šaljemo i vraćamo na naš trošak. Ukoliko se iz bilo kojeg razloga reklamacija ne bi mogla uspješno riješiti, korisniku se daje drugo istovjetno ili slično računalo ili se nudi povrat uplate.

Ključ svega je kvalitetan refurbishing u prvom koraku obrade ove opreme, bez kojeg ne bi bilo ni tako kvalitetne i očuvane opreme, zadovoljstva kupaca, a i minimalno naknadnog servisiranja.

Vanjamstveno servisiranje

Korisnici nisu prepušteni sami sebi čak ni u slučaju problema nakon jamstva ili za problem koji ne podliježe jamstvenim uvjetima. U praksi su to tipično prolivene ili oštećene tipkovnice, razbijeni ekrani ili nagomilana prašina u tipkovnici ili unutrašnjosti računala. Sve takve probleme rješavamo ili u našem prostoru ili kod dobavljača, brzo i povoljno, uz korištenje rabljenih, zamjenskih ili originalnih dijelova, prema dogovoru s korisnikom.

Potencijalni korisnici ove opreme

Ovu opremu mogu koristiti svi profili korisnika, od klasičnih uredskih, naprednih i projektantski ili grafički orijentiranih korisnika u poslovnom okruženju, do školaraca, studenata i kućnih korisnika. Raspoloživi su razni modeli računala, i po konifguraciji, i po cjenovnoj kategoriji, i po starosti. Jedina iznimka su računala za igre koja su značajno manje zastupljena zato što se radi o opremi koja primarno dolazi iz poslovnog okruženja.

Postojeći korisnici ove opreme

Naši korisnici su uglavnom poslovni korisnici, u svim područjima primjene - od uredskih korisnika koji ova računala koriste u redovnom poslovanju za uredske programe, e-mail, netbanking i druge web servise, knjigovodstvo i slično, zatim CAD projektanata, dizajnera, grafičara, izdavača, video montažera, pa sve do sistem administratora i developera desktop i web aplikacija. Među njima su i razne poznate velike dobrostojeće tvrtke, što opovrgava uobičajenu predrasudu da ovakvu opremu koriste samo male financijski slabe tvrtke. Dio njih redovito kupuje ovu opremu kod zapošljavanja novih djelatnika ili zamjene postojeće opreme.

Manjim dijelom, ali ne zanemarivo, su korisnici iz obrazovnog i akademskog okruženja, kako učenici i studenti, tako i nastavnici i profesori, te kućni korisnici općenito. Tijekom pandemijske online nastave velik se broj korisnika odlučio upravo za ovakvu opremu. Iako nemamo maloprodajni prostor i maloprodajnu djelatnost, prodajemo i fizičkim osobama uz uvjet negotivnskog transakcijskog plaćanja (netbankingom ili uplatnicom).

Zadovoljstvo korisnika

Najbolja potvrda zadovoljstva korisnika ove opreme i kompletne vezane usluge su kupci koji se ponovo vraćaju i koji daju komentare i preporuke. Neki od tih komentara mogu se vidjeti na GoogleMaps, Facebook stranici, komentarima i preporukama u Facebook grupama, te u rezultatima anonimne ankete koje povremeno šaljemo našim korisnicima.

OK, ali GoogleSheets tablica?!? A neki webshop?

Da, znam. :) Ova je djelatnost narasla brže i više od prvotnih očekivanja i radimo na tome da to unaprijedimo. Međutim, ne želimo klasični webshop baziran na nekom gotovom generičkm ograničenom rješenju, već funkcionalan web koji će u potpunosti pokriti sve značajke i mogućnosti ove ponude opisane u ovom tekstu, kako prema kupcima, tako i funkcionalnostima i automatikom u pozadini poslovanja. Stay tuned. :)

Odličan omjer cijene i dobivenog

Prema svemu navedenom i opisano smatramo potpuno opravdanim reći da je, gledano ukupno i opremu i uslugu, ova ponuda izvrsna opcija za sve korisnike, s odličnim omjerom cijene i dobivenog za tu cijenu. Slažete se? Javite nam se s komentarima, prijedlozima i eventualnim primjedbama na refurbished@elin.hr.

(~10.000 riječi, ~50 minuta čitanja, zadnje ažuriranje 6. 11. 2020.)

U jesen 2019. godine postalo je očito da naš mlađi sin definitivno i ozbiljno želi studirati game development u UK. Nakon što smo mi, roditelji, to konačno prihvatili i pomirili se s time, nije bilo druge nego zajedno s njim skupiti što više konkretnih i praktičnih informacija, i krenuti u pripremu prijave i odlaska. Koliko god imali onaj iskonski roditeljski strah i stres kad ti dijete (koje više to nije, ali za roditelje će to uvijek biti) odlazi od kuće u ne baš obližnju stranu zemlju i okruženje, u konačnici je to ipak uvijek sreća i ponos kad ide studirati upravo ono što želi i gdje želi. Tražeći informacije shvatili smo da dostupnih informacija ima relativno malo. Odnosno, web je prepun općih informacija i u toj se šumi informacija budućim studentima i njihovim roditeljima teško snaći u početku.

Najvrijednije su one osobne, iskustvene provjerene informacije studenata i roditelja iz prve ruke koji su nedavno prošli kroz sve to, i to upravo onih koji su otišli u istu zemlju, na isto Sveučilište, a po mogućnosti i na isti smjer. Iako iz Hrvatske svake godine na stotine maturanata odlazi na studij u inozemstvo, ne računajući razmjenu studenata kroz program Erasmus, nije jednostavno naći one čija se iskustva u potpunosti poklapaju s našim planovima.

Ovaj blog post je mali prilog tome, potaknut brojnim javnim i privatnim upitima dobivenim nakon objave na Facebooku, ali uz napomenu i ogradu - ovo su naše informacije i iskustvo s odlaskom upravo u Veliku Britaniju, Sveučilište Coventry u istoimenom gradu, na studij Game Technology - tehnologija razvoja računalnih igara, i to u vrijeme Brexita i pandemije koronavirusa. Neke informacije vrijede za sve koji odlaze na studij u inozemstvo, neke samo za Veliku Britaniju, neke samo za život i studiranje u Coventryju. Saznali smo ponešto informacija i o drugim zemljama i studijima, ali, analogno nama, preporučamo posavjetovati se s onima koji su osobno to odradili.

Motivacija

Dok se stariji sin još od mlađih dana najradije bavio strojarskim stvarima i to potvrdio studiranjem na zagrebačkom FSB-u, mlađi je više vukao na informatiku, robotiku, programiranje i općenito računala. U jednom trenutku je, kao i mnogi vršnjaci, krenuo s igranjem igara i to ga nije pustilo do danas. Međutim, nije to bilo samo igranje, već je kroz to i uz to i naučio ponešto, poput 3D modeliranja, programiranja, tehničke stvari oko računala, poslužitelja, računalnih mreža i slično. Pretjerano igranje i balansiranje s ostalim obavezama i zanimacijama, socijalizacija, fizičke i društve aktivnosti noćna je mora mnogih roditelja, što je već posebna tema, a za ovu priču nastojat ćemo je gledati s pozitivne strane.

S obzirom da je uvijek bio prilično dobar učenik, s posebnim sklonostima za matematiku, fiziku, informatiku i računalne igre, odrastao u okruženju majke profesorice matematike i informatike i oca informatičara - inženjera elektrotehnike, odluka da nastavi školovanje na nekom takvom studiju bila je očekivana, dosljedna želji još iz osnovnoškolskih dana. Dapače, bit ćemo presretni ako to iskustvo i užitak igranja računalnih igara kroz studij pretvori u kvalitetno znanje i zaposlenje u jednoj od najprofitabilnijih i najbrže rastućih grana IT industrije. Na žalost, u Hrvatskoj postoji samo jedan takav studij na privatnom učilištu, a na državnima je tek u pripremi. Iako pojedini smjerovi na FER-u, FOI-ju i FIPU daju dosta temelja za razvoj igara, naravno da je specijalistički smjer još bolji izbor.

S druge strane, iako mlad i relativno nezainteresiran za politiku i aktualne vijesti i stanje u državi, poprilično je bio svjestan općenito ne baš sjajne situacije u Hrvatskoj, ne baš najboljeg i modernog obrazovnog sustava, ne baš dobre gospodarske klime, i ne baš previše optimističnih očekivanja da će se sve to promijeniti na bitno bolje u skoroj budućnosti. Želja za studiranjem u nekoj drugoj zemlji bila je izražena već ranije, a posebno prema Velikoj Britaniji. Iako u tim tinejdžerskim godinama mladi imaju svakakve ideje, planove i želje, često i vrlo različite i kontradiktorne, u našem je slučaju to bilo ujednačeno i konstantno od prvih naznaka do samog odlaska.

Dodatna okolnost koja nam je olakšala odluku i usmjerila nas u tom smjeru bila je činjenica da je jedna bivša učenica iste gimnazije koju je pohađao sin također studentica istog smjera na istom sveučilištu u istom gradu. Od nje smo saznali, prije svega, dobra iskustva u samom studiranju, što nam je bila prva i najbitnija stvar za se uopće upuštati u tu priču, ali i puno drugih osnovnih informacija i preporuka. Međutim, svaki student i obitelj ima svoje specifičnosti. Postojala je razlika od dvije godine, uvjeti se donekle mijenjaju svake godine, a i naše okolnosti upisa i odlaska bile su drugačije nego u njenom slučaju, i to svakako nije bilo dovoljno za našu pripremu. Osim toga, ne možemo nekoga osobno gnjaviti da nas cijelu godinu dana prati, savjetuje i vodi kroz postupak prijave, upisa i odlaska.

Priprema

Odlazak na bilo koji studij zahtijeva prethodne pripreme najmanje tijekom cijele zadnje godine srednjoškolskog školovanja, a pogotovo je to bitno za odlazak na studij u drugu zemlju. Ne samo zbog više priprema, već primarno zbog rokova koji su za sve stvari puno raniji nego u Hrvatskoj (u našem slučaju je rok za prijave bio siječanj 2020. godine), što znači da se još i znatno ranije prije toga moraju prikupiti sve informacije ne samo o studiju, već i o životu u odabranoj stranoj zemlji.

U Hrvatskoj postoji nekoliko agencija koje posreduju u odlasku na studij u inozemstvo. Ukoliko već nemate osobnog ili bliskog iskustva s upućivanjem studenta na strano sveučilište i studentskim životom u toj zemlji, moja je velika preporuka da svakako angažirate neku od tih agencija. Prijave, uvjeti i načini studiranja i života u drugoj zemlji imaju toliko razlika, specifičnosti, detalja i rokova da je samostalno hvatanje u koštac s time prezahtjevno i prerizično. Sada, nakon što smo prošli tih godinu dana od početka priprema do konačnog odlaska i početka studiranja, to samo mogu dodatno potvrditi - pomoć agencije je velika, korisna i isplativa.

Nakon malo istraživanja agencija za posredovanje za obrazovanje u inozemstvu koje postoje u Hrvatskoj, ali više po preporukama drugih zadovoljnih roditelja i studenata, odabrali smo agenciju IntegralEdu. Moram priznati da su se pokazali apsolutno predani tome što rade i iznimno smo zadovoljni njihovom pomoći. Svake akademske godine izdaju novi ažurni tiskani i PDF katalog s mogućnostima obrazovanja u inozemstvu. Od prvog do zadnjeg dana, u svakom mail, telefonskom i osobnom kontaktu svi djelatnici s kojima smo radili bili su iznimno ljubazni, informirani, ekspeditivni i strpljivi na odgovaranju, proaktivno pravovremeno obavještavali o svim rokovima i obavezama. Naravno, treba pri tome biti svjestan granica njihovih mogućnosti i ingerencija. Oni pomažu u svemu oko općih informacija, odabira zemlje i sveučilišta, pripreme prijave, slanja prijave, upisa i upućivanja, ali ne mogu znati sve detalje života u određenoj zemlji, pojedinom gradu, ili unutar sveučilišta. Za to se preporuča osobna posjeta i obilazak željenog sveučilišta, bilo u samostalnom aranžmanu, bilo u njihovoj organizaciji (tzv. Tour & Talk), što smo i mi učinili, o čemu više kasnije.

Suradnju s agencijom smo započeli još u rujnu 2019. godine, na početku zadnje godine srednje škole, osobnim odlaskom i razgovorom s agenticom. Iako smo mi već bili prilično sigurni u odabir i zemlje i smjera, svakako smo sa zanimanjem poslušali šire informacije o načinu rada agencije, zemljama i sveučilištima s kojima oni surađuju (jer ne surađuju baš sa svima). Za početak smo ih zamolili da nam željeni smjer game developmenta i slične potraže na svim sveučilištima s kojima surađuju, kako bi mogli suziti izbor sveučilišta i gradova.

Daljnja suradnja s agencijom ovisi o odabiru paketa usluga, odnosno uvjetima potpisanog ugovora. Bez ulaženja u sve detalje tih usluga agencije (koji se možda i mijenjaju iz godine u godinu), IntegralEdu nam je ponudio 3 paketa: osnovni s minimalnim uslugama (po cijeni od 2.000,00 kn koji se vraćaju ako se student uspješno upiše), srednji koji uključuje više pomoći (po cijeni od nepovratnih 2.000,00 kn), i puni paket (po cijeni od 4.000,00 kn) koji uljučuje dodatne radionice i slične usluge. Mi smo odabrali "srednji" paket usluga, a za sve detalje što točno sadrži koji paket usluga i po kojoj cijeni najbolje se obratiti odabranoj agenciji.

Prijava

Prijava za bilo koje UK sveučilište ide preko središnjeg nacionalnog sustava UCAS, koji je pandan našem Postani student. Za potrebe registracije, prijave i upisa na tom portalu, Agencija je otvorila novi privremeni mail account u naše ime kako bi ažurno pratili sve informacije i promjene, neovisno o nama samima. Zadnji rok za slanje prijave bio je 15. siječnja 2020. do kada je trebalo prikupiti i dostaviti prve tražene materijale:

• sken putovnice ili osobne iskaznice;
• motivacijsko pismo budućeg studenta, do 4000 znakova;
• pismo preporuke profesora/profesorice, najčešće razrednika/razrednice, ovjereno od strane institucije u kojoj radi.

Motivacijsko pismo i Preporuka su nepoznanice kod prijave na sveučilišta u Hrvatskoj, a u ovom slučaju su to gotovo najbitnije stvari koje se detaljno pregledavaju i boduju prilikom selekcije i primanja studenata. Iako to netko doživljava kao predložak koji se samo kopira i šalje, to ni približno nije tako. Agencija daje smjernice i upute za pisanje, i kroz više se iteracija ti dokumenti razrađuju i pišu što je moguće detaljnije i bolje. Naravno, sadržaj mora biti realan, ali je bitno navesti sve činjenice i argumente zašto je netko dobar kandidat za odabrani studij. Budući da se matura polaže više od pola godine nakon ove inicijalne prijave, u Pismu preporuke je bitno da autor napiše ocjene iz bitnih predmeta i prosjeke prethodnih godina srednje škole, te očekivane ocjene i prosjek na maturi.

Odgovor na ovu prijavu stiže unutar nekoliko tjedanaa, a mi smo ga primili 25. veljače. U toj se fazi dobije ili odbijenica ili Conditional offer, odnosno uvjetnu ponudu za primanje na studij, što smo i mi dobili. Uvjetno primanje znači da su motivacijsko pismo i pismo preporuke ocijenjeni dovoljno dobro, a da za je konačno primanje potrebno još zadovoljiti (u našem slučaju) ove uvjete:

• Academic IELTS certifikat o položenom ispitu engleskog jezika s ocjenom iznad 6 (od 10) ili minimalno ocjenu 4 iz engleskog jezika na državnoj maturi; i
• položiti državnu maturu s minimalnim prosjekom 3,5 i predati svjedodžbu u originalnom i prevedenom obliku.

Bez obzira što dobro vlada engleskim jezikom i što smo očekivali dovoljno dobru ocjenu iz tog predmeta na maturi, odlučili smo se na polaganje IELTS ispita čija je cijena 1.730,00 kn. Prijavili smo ga već za 18. siječnja 2020. u Zagrebu. Ispit je gotovo cjelodnevni, a sastoji se od slušanja, čitanja, pisanja i razgovora s ispitivačem, provodi se pod relativno strogim uvjetima, ali zato je to dokument koji se priznaje praktično svugdje u svijetu. Rezultat ispita primili smo, točno prema najavi, 29. siječnja 2020. i proslijedili ga agenciji koja ga je dodala u UCAS sustav.

Relativno niski traženi prosjek od 3,5 na maturi treba gledati u kontekstu njihovog pristupa u davanju velike važnosti motivacijskom pismu i pismu preporuke. Za razliku od našeg sustava upisa, u UK nije niti nužno, ali niti dovoljno imati visoki prosjek mature. Uočite da se prvo uvjetno prihvaćanje prijave bazira isključivo na tim dokumentima, što znači da su tim sveučilinima važnije predispozicije i motivacija.

Tu uvjetnu ponudu trebalo je do 5. svibnja potvrditi kao firm choice, odnosno konačni izbor. Taj korak postoji jer većina studenata općenito aplicira na više sveučilišta i smjerova, i onda biraju među onima koji su prihvatili njihovu prijavu. Kako je nama to bio ujedno i jedini izbor, potvrda je išla brzo i bez puno dvoumljenja.

Rezultati mature i svjedodžba čekaju se nekoliko tjedana (stižu oko 20. srpnja), proslijede se agenciji na stručan prijevod (ako je to uključeno u paket usluga), i agencija to stavlja u UCAS sustav. Nakon toga se 2-3 tjedna čeka službena i konačna potvrda primitka na fakultet, što smo mi dobili 14. kolovoza. O tome treba voditi računa, jer su u to vrijeme već prošli svi termini prvog prijemnog roka za hrvatske fakultete.

Obilazak sveučilišta

Iako se na web stranicama mogu naći sve informacije o sveučilištu, uključujući i virtual tour, i pored informacija koje se dobiju od agencije i sadašnjih ili bivših studenata, pravi je doživljaj osobno otići u posjet sveučilištu i vidjeti sve to. Ne samo fakultet, već i opcije smještaja, razgledati grad i steći bar mali osobni opći dojam budućeg studentskog života našeg budućeg studenta.

Više puta tijekom akademske godine sveučilišta organiziraju "Open Days", odnosno tzv. Tour and Talk posjete za buduće studente. Agencije organiziraju zajednički odlazak na te "otvorene dane sveučilišta", ali je pitanje termina i na koja sveučilišta. Uočili smo da naš Coventry University organizira takav obilazak 10. siječnja 2020., upravo nekoliko dana prije zadnjeg roka za prijavu, što nam se učinilo kao odlična prilika za steći osobne dodatne dojmove pred konačnu odluku o prijavi.

Za taj se obilazak treba prijaviti kako bi oni znali broj sudionika i tko točno dolazi, kolike i koje osobe su u pratnji, i za koji smjer smo zainteresirani. Prijavili smo se za obilazak u tom terminu, dobili potvrdu prisustvovanja i organizirali put u UK. Posjet se sastoji od dva dijela, prvi zajednički gdje osoblje sveučilišta u oko 30-45 minuta predstavi ustanovu i priča opće informacije, i drugi u kojem se sudionici odvoje i grupiraju prema jednom od četiri fakulteta unutar tog sveučilišta:

• Faculty of Arts and Humanities;
• Faculty of Engineering, Environment and Computing;
• Faculty of Health and Life Sciences;
• Faculty of Business and Law.

Mi smo se priključili grupi za ovaj drugi, fakultet inžinjerstva, okoliša i računarstva. Posebno zanimljivo je što taj drugi dio posjete sveučilištu vode studenti osobno, tzv. ambasadori, kojima je to ujedno i dodatni plaćeni posao uz studiranje. Nama je kao voditeljica grupe dodijeljena iznimno elokventna i ljubazna studentica 3. godine, rodom iz Poljske, dok nam je sam fakultet pokazo njezin kolega. I to je cijelom obilasku dalo posebnu težinu i izvor je najtočnijih i najširih informacija iz prve ruke, a što bih u cijeloj ovoj priči istaknuo kao jedno od najdragocjenijih iskustava. Taj dio je trajao čak oko 2,5 sata, a sastojao se od obilaska fakulteta, knjižnice, studentskih domova, sportsko-rekreativne ustanove, studentskog centra i samog grada. Tijekom cijelog ležernog obilaska svi smo joj postavljali gomilu dodatnih pitanja na koja je ona rado i detaljno odgovarala.

Dok većina naših fakulteta (čast iznimnkama) izgleda kao da je u njima vrijeme stalo prije nekoliko desetaka godina kada su građeni ili zadnji put renovirani, ovdje imate dojam da je sve novo ili nedavno obnovljeno. U stvari, to nije dojam, to je činjenica koja ostaje nakon obilaska svih tih zgrada. Trud i velika ulaganja da se sve održava urednim, novim, modernim vidljivi su na svakom koraku. Tako to funkcionira u razvijenom zapadnom svijetu gdje se sveučilišta na pravi način trude pridobiti studente, odnosno njihove školarine.

Fakultet

Iako bivši student FER-a (tadašnjeg ETF-a), vjerojatno najboljeg, najopremljenijeg i najorganiziranijeg fakulteta u Hrvatskoj, ostao sam fasciniran razgledavanjem ovog tehničkog fakulteta. Pogotovo svjestan činjenice da ovo nije najveći, najbolji niti najopremljeniji fakultet niti u UK, a kamoli na svijetu, raskorak prema standardu u Hrvatskoj je kao da ne živimo na istoj planeti.

Za početak, odmah na ulazu, umjesto za nas uobičajenog portira ili zaštitara koji ne znaju ništa o samom fakultetu, ovdje, logično, postoji info punkt gdje možete dobiti baš sve informacije koje vam trebaju.

Fakultet intenzivno surađuje s tvrtkama iz područja koja podučava i potiče studente na suradnju s njima tijekom cijelog studija. Međutim, glavna stvar je što studij možete umjesto 3 klasične sekvencijalne godine, odabrati kao sandwich kada između 2. i 3. godine uzimate cijelu godinu za praksu, tzv. placement year, odnosno zapošljavanje u nekoj od srodnih tvrtki, nakon čega se vraćate na završnu godinu. U tome niste prepušteni sami sebi, već na fakultetu postoji ured koji se bavi upravo time i stoji na raspolaganju studentima cijelo vrijeme u posredovanju prema tvrtkama, ako sami već nemaju ostvaren kontakt.

Suteren prstenasto izgrađenog fakulteta rezerviran je za praktikum, laboratorije i simulatore strojarskog smjera i aeronautike. Iako zakrcan tehnikom, opremom, uređajima, instrumentima, prostor je uredan, čist i moderan.

Idući kat opremljen je za elektrotehničke smjerove, s puno radnih mjesta, pri čemu je svako dobro opremljeno modernom tehnikom.

Brojne učionice opremljene su modernom opremom, raznih konfiguracija, namjene i brandova. Tako ima prostora s klasičnim konfiguracijama, gejmerskim računalima, Apple računalima i drugima.

Velike predavaone, pomalo neobičnog oblika, imaju dio dvorane s radnim površinama na kojima ima više utičnica za laptope koje si donose studenti, a u nekim i USB priključke za punjenje mobitela, tableta i drugih uređaja, pa nema potrebe za guranjem i zauzimanjem mjesta kraj zidova. Nevjerojatno, ali moj alma-mater tako nešto još uvijek nema ni u najvećim "D" predavaonama, i muku muče sa strujom i studenti i oni koji tamo organiziraju događanja.

Ostatak predavaone je samo za sjedenje, za one koji ne koriste latope tijekom predavanja. Dok na nekim fakultetima kod nas ne samo da su laptopi rijetki, već profesori i ne dozvoljavaju njihovo korištenje tijekom predavanja, ovdje se studente potiče da ih koriste, upisuju bilješke i prate materijale na računalu.

Neke predavao su amfiteatarskog oblika, ali fascinira da svaki predavački stol u svakoj predavaoni ima kompletnu multimedijalnu opremu s upravljačkom konzolom. Kod nas tipično postoji tek poneka donekle "opremljena" predavaona za određene profesore, smjerove ili predmete, dok je većina i dalje klasičnih.

Određeni prostori namijenjeni su drugačijim načinima rada, tipično u grupama. Uočite da zbog rasporeda studenata postoji više projekcijskih ekrana na raznim mjestima kako bi svi mogli pratiti predavača bez previše okretanja od svojeg radnog stola.

Hodnici su posebna priča. Na svim katovima fakulteta prohodni je prostor u sredini ispunjen brojnim radnim mjestima s računalima na koje svatko može sjesti i raditi što želi ili mora, ukoliko nema svoj laptop uopće ili dovoljno dobar i opremljen sa svime što mu treba. Ovdje studenti ne sjede po podovima ili na kamenim "klupama", ne guraju se oko par utičnica, ne nose svoje produžne kabele i ne rade na poluraspadnutim malim školskim klupama kojima je prava adresa neko odlagalište otpada.

Dio stolova i opreme je tako postavljeno da olakšava grupni rad i zajedničko učenje.

Osim opremljenih mjesta za rad, na raspolaganju je i puno udobnih stolica, fotelja, kauča i klasičnih stolova, za rad, druženje ili konzumaciju hrane i pića u kafiću u sklopu fakulteta, i to ni manje ni više nego u popularnom Starbucksu, bez potrebe da pod pauzom trčite u prvi kafić u obližoj ulici.

Jedno od najvećih i najugodnijih iznenađenja među viđenim je svakako ovaj ormarić u kojem se nalaze (pazite sad ovo!) laptopi za slobodno i besplatno korištenje od strane studenata, potpuno opremljeni svim softverom koji im treba na fakultetu. Ukoliko ste zaboravili laptop, ili ga iz bilo kojeg drugog razloga nemate pri ruci ili vam nije dovoljno dobar ili nije uopće u funkciji (baš je krenuo Windows Update), a hitno vam treba, samo studentskom iskaznicom otvorite pretinac, uzmete laptop i vratite ga na isto mjesto nakon korištenja. Čak i da vam nikad ne zatreba tako nešto, fascinantna je ta opremljenost i kompletna usluga studentima.

Noćna mora većine domaćih studenata je printanje i kopiranje materijala. Ovdje na svakom katu u svakom kutu na raspolaganju stoje multifunkcijski uređaji koje studenti mogu sami besplatno koristiti svojom studentskom ID karticom. Korištenje je ograničeno, ali - kako su nam rekli ambasadori - toliko je veliko da mu se nikad nisu niti približili, pa o tome ne treba brinuti.

Knjižnica (i više od toga)

Najimpresivniji dojam je na mene ostavila knjižnica, zgradurina od više katova, hram ne samo literature već i prostora za čitanje, učenje, savjetovanje, odmor, druženje, timski i znanstveno-istraživački rad. Naime, toliko prostora za učenje nije tu bez razloga - većina studenata uopće ne uči u svojim sobama i stanovima, već dolaze ovdje.

Na ulazu ljubazno osoblje stoji na raspolaganju za sve informacije, nije da se treba otići na neki pult i čekati da se netko smiluje i pomogne u traženju prostora ili literature. Uočite još jedan mali, ali jako simpatičan i bitan detalj - na ulazu u knjižnicu/čitaonicu imate spremnik s besplatnim čepićima za uši, pa se slobodno poslužite ako želite raditi u tišini. Osoblje nije tu samo reda radi, već i drži red i mir u prostoru, i ljubazno će vas zamoliti da se utišate ili izađete ako ste prebučni i smetate drugima.

Suvišno je i govoriti da su, osim sve moguće srodne literature i udžbenika, studentima na raspolaganju brojni stručni i znanstveni časopisi vezani za fakultetska područja, pri čemu je gotovo sve dostupno i u fizičkom i u digitalnom obliku - uvjeti o kojima sanjaju studenti domaćih fakulteta. Čitaonica u prizemlju je tek jedan od prostora, onaj prvi i najprometniji uz knjige. Naravno, i tu sa strane imate na raspolaganju one iste multifunkcijske uređaje za printanje i kopiranje.

Na drugom katu knjižnice je tzv. Quiet Study prostor u kojem je maksimalna tišina za učenje i znanstveno-istraživački rad rad. Tišina se toliko drži i poštuje da nismo smjeli niti proviriti u taj prostor.

Idući kat je multimedijalni, s raznim otvorenim i zatvorenim prostorima za učenje, samostalno i timsko, i prostorom za odmor.

Ako niste vješti u pisanju akademskih radova, ni u tome niste prepušteni sami sebi. Na raspolaganju vam je poseban ured i stručna ekipa koja vam stoji na raspologanju da vam u tome pomogne.

Ne samo to, već i ako vaše studiranje, seminarski, stručni, znanstveni, ili završni rad zahtjeva matematičke postupke kojima možda ne vladate dovoljno dobro, imate Mathematic support - ured s dežurnim matematičarima koji su tamo samo da vama pomognu.

Prostor za odmor i druženje, ali i učenje u opuštenoj atmosferu, uređen je simpatično, a tu je i još jedan kafić. Naravno, i tu je na domak ruke ormarić s latopima koje možete posuditi.

Stolovi u ovom prostoru ne samo da nisu fiksirani, već su na kotačima i takvog oblika da si studenti sami formiraju oblik i veličinu koja im odgovara za druženje i rad.

Prostorije za grupni rad opremljene su svom potrebnom multimedijalnom opremom, a termin si unaprijed rezervirate, na ulazu je tablet na kojem se vidi raspored tko je unutra i kad je prostorija slobodna ili zauzeta.

Ako vam prethodni prostor nije dovoljno udoban i opušten, imate poseban, izdvojen i pregrađen dio gdje se slobodno možete leći (ima čak i ležaljki i pokrivača), dovesti svoje kućne ljubimce, pogledati TV i slično. Da, u sklopu knjižnice, kao dijelu kampusa.

Ovo je bila šetnja kroz fakultet i knjižnicu, a u nastavku više o smještaju, dodatnim prostorima i gradu.

Smještaj

Kao i većina drugih stvari, studentski smještaj je posebna priča, potpuno drugačija od svega na što smo navikli u Hrvatskoj. Na raspolaganju su četiri vrste smještaja:

• studentski domovi u vlasništvu sveučilišta;
• studentski domovi u privatnom vlasništvu;
• privatni smještaj o kojem se brine agencija - tvrtka u vlasništvu sveučilišta;
• ostali privatni smještaj u vlastitom aranžmanu.

Sveučilišni domovi

Coventry University ima 7 domova u svojem vlasništvu. Neki od njih su novi, ili nedavno renovirani, ali i oni stariji izgledaju puno bolje od većine onih poznatih u Hrvatskoj. Zanimljivo je da su, za razliku od naših domova, sobe uglavnom jednokrevetne, dok višekrevetnih ima jako malo. Ovisno o domu, tuš-WC ima svaka soba ili je sanitarni čvor zajednički za hodnik/krilo od desetak soba. Cijena smještaja u domu je od oko 120 do oko 160 funti tjedno, pri čemu neki domovi u toj cijeni imaju i doručke i uključen slobodan ulaz u studentski sportski centar. Domovi se u pravilu uzimaju od 9. mjeseca tekuće kalendarske godine do 6. mjeseca iduće, kako i traje akademska godina.

Posjetili smo dom Godiva Place koji izgleda kao da je upravo otvoren za prvo korištenje. Na ulazu, naravno, nije namršteni portir zatvoren u staklenoj kabini s prozorčićem koji mrzovoljno otvara tek ako ne-daj-Bože pokucate, već uniformirano i ljubazno osoblje na raspolaganju za sve informacije. Ulazi se isključivo sa studentskom iskaznicom, kroz automatizirana vrata, a u predvorju je prostor za druženje, sa stolnim nogometom i biljarom, samoposlužnim kafićem i aparatima za piće i slastice. Imate dojam kao da ste došli barem u hostel, ako ne i hotel, a ne u studentski dom.

Sobe imaju tuš-WC, poveći krevet, ormar, stol za učenje i police. Sobe nisu prevelike, ali više nego dovoljne za jednu osobu. Kao što je već spomenuto, studenti u pravilu uopće ne borave i uče u sobama, već rade i uče na fakultetu, u knjižnici ili u studentskom centru.

Svako krilo doma imaju svoju kuhinju. Ne minijaturnu čajnu kuhinju, već prostranu i opremljenu, koju jednom tjednom detaljno održava osoblje doma.

Sastavni dio doma je samoposlužni vešeraj s mašinama za pranje i sušenje rublja, po vrlo pristupačnim cijenama.

Privatni domovi

Grad Coventry ima i nekoliko privatnih studentskih domova, a jedan od njih je upravo novootvreni ove godine. Nismo posjetili niti jedan od njih, a po informacijama koje znamo oni su skuplji, ali i na još višoj razini komoditeta i opremljenosti, praktično hoteli za studente.

Privatni sveučilišni smještaj

Ova vrsta smještaja je nešto potpuno nepoznato u našim krajevima. Sveučilište ima u svojem vlasništvu agenciju FutureLets koja u svom portfelju ima veliki broj privatnih smještajnih kapaciteta, a koje imaju u ugovornim odnosima s njihovim vlasnicima. Radi se o sobama, stanovima i kućama koje građani daju agenciji isključivo radi iznajmljivanja studentima. Zanimljivo da je većina tih smještaja u užem centru grada, na pješačkom dometu do samog sveučilišnog kampusa. Agencija pruža kompletnu uslugu i posredovanje - od odabira smještaja preko weba, do ugovaranja smještaja, do predaje ključeva, pa i održavanja. Oni jamče za određenu razinu kvalitete koju student dobiva, ali i brine o tome kako student plaća svoje smještajne obaveze, kako se odnosi prema smještaju u kojem živi i kakvog napušta.

Iako smo u početku bili čvrsto za domski smještaj, kako ne bi riskirali tražeći privatni u nepoznatoj zemlji i gradu, a pogotovo poučeni svakakvim iskustvima tražanja smještaja u Zagrebu, u konačnici smo se ipak odlučili za ovaj - privatni agencijski. Jedan razlog je bio upravo taj da iza svega stoji sveučilišna agencija, a drugi je da je taj privatni smještaj bitno jeftiniji. Da, privatni agencijski smještaj možete naći već za oko 80 funti tjedno, s uključenim režijama "u razumnom opsegu" (režije nisu uvijek uključene, pa uvijek provjerite), što je gotovo duplo jeftinije od domskog smještaja, i praktično je usporedivo troškovima smještaja u Zagrebu. Ta činjenica, potpuno suprotna situaciji u Hrvatskoj, nam ni danas nije potpuno objašnjiva i jasna, ali to je tamo očito normalno. Naravno, za navedenu cijenu pričamo o sobi u zajedničkoj kući s još nekoliko studenata, jer postoji i skupljih i luksuznijih smještajnih opcija.

Agencija posreduje do te mjere da mi nismo trebali niti morali uopće direktno kontaktirati vlasnika kuće u kojoj smo uzeli smještaj. Sin ga je upoznao slučajno, kada je došao u kuću donijeti još nešto kućanskih stvari i popraviti neke sitnice, a za što ga je poslala sama agencija. Nevjerojatno ugodno i pozitivno iskustvo. Suprotno bojazni, i privatni smo smještaj pod normalno ugovorili od 9. do 6. akademske godine, bez plaćanja ljetnih mjeseci, što je u Zagrebu gotovo nemoguća misija.

Postupak kreće slanjem web upita za odabrani smještaj ili više njih. Ukoliko je smještaj još uvijek slobodan, dobijete Rental Application - obrazac prijave u koji ispunite sve svoje podatke. Osim osnovnih podataka, traže vas podatke o jamcu ako ga imate, jer o tome ovise obroci plaćanja. Jamac je osoba koja je UK rezident, zaposlen na puno radno vrijeme i ima minimalnu godišnju plaću od 20.000 funti, i s dostupnim provjerljivim kontakt podacima. Uz ispunjeni obrazac, šalje se kopija osobne iskaznice i potvrda upisa s fakulteta. Uz to vam pošalju i predložak ugovora na uvid, da vidite što ćete potpisati ako vam sve odgovara. Iako ugovor ima čak 17 stranica, radi se sasvim normalnim i uobičajenim stavkama. Jedino što su nam u korespodenciji stalno naglašavali je da je ugovor za cijelo ugovoreno razdoblje neraskidiv i nepromjenjiv s obzirom na aktualnu pandemiju koronavirusa, odnosno da ne možete mijenjati ili raskidati ugovor ukoliko vaš fakultet prijeđe djelomično ili u potpunosti na online nastavu ili čak prekine nastavu, ili uopće ne uselite. Na ugovor ne možete utjecati u smislu mijenjanja ili pregovaranja, on je takav kakav je, isti za svih, i možete ga ili prihvatiti takvog ili odbiti. Zvuči surovo i riskantno, ali s obzirom da alternative nismo imali, odnosno da su sve smještajne opcije uključivale takvu stavku, prihvatili smo i potpisali ugovor. Točnije, jedini način da izađete iz smještaja bez da plaćate ostatak najma je da si nađete zamjenu.

Nakon slanja zahjeva za najam, dobijete podatke za uplatu 65 funti za rezervaciju smještaja dok se do kraja riješi papirologija (između studenta i agencije, i između agencije i stanodavca). Taj se iznos odbija od prve uplate najma. Sve uplate idu prema agenciji, a ne prema stanodavcu.

Kao što je prije spomenuto, obroci plaćanja ovisi o tome imate li jamca ili ne. Ukoliko imate jamca, plaća se: 1. rata za 9. mjesec prije useljenja, 2. rata do 1. listopada za iduća 3 mjeseca, do 1. siječnja za iduća 3 mjeseca i do 1. travnja za zadnja 3 mjeseca. Ukoliko nemate jamca, morate bit spremni platiti veće iznose u samo dvije rate, polovicu ukupnog najma (za 5 mjeseci, od rujna do siječnja) prije useljenja, a drugu polovicu do 1. veljače za razdoblje od veljače do lipnja.

Nadalje, prije useljenja plaća se i depozit u iznosu mjesečnog najma, a koji se odbija od zadnje rate ukoliko niste nešto oštetili ili ostavili nered i slično.

Dakle, i rezervacija i polog se računaju u najam, pa agencija od nas kao najmoprimaca ne uzima ništa dodatno van oglašenih cijena, već očito ima proviziju prema stanodavcu. Rezimirano, nakon potpisivanja ugovora, a prije useljenja, morate izvršiti 3 uplate:

• rezervaciju od 65 funti,
• prvu ratu (za jedna ili pet mjeseci, ovisno o jamcu), i
• polog u visini mjesečnog najma.

Imajte u vidu da je potrebno 2-3 njihova radna dana za sprovođenje svake transakcije, čak i uz "hitnost" plaćanja koju nudi netbanking, ne samo zbog međubankarskog i međudržavnog financijskog prometa, već i zbog velikog broja studenata koje obrađuju krajem kolovoza i početkom rujna. Nikakve SWIFT potvrde niti telefonski pozivi ne pomažu, uplata se smatra izvršenom kada je oni vide na svom računu i proknjiže. Prve dvije uplate izvršili smo iz Hrvatske i to nam je pomaklo planirani ulazak u stan za nekoliko dana (o tome više kasnije), pa smo poučeni tim iskustvom treću uplatu izvršili osobno u agenciji, i to Revolutom kojim transakcije prolaze praktično trenutno, i odmah nakon toga dobili ključ i ušli u stan.

Kuća u kojoj smo unajmili sobu nalazi se na doslovno 5 minuta od fakulteta, u ulici punoj trgovina, rastorana, frizerskih salona i sličnih objekata, i 10 minuta od cetra grada. Bez obzira na naseljenost, stanovanje je iznimno mirno, tiho i ugodno. Kuću i sobu nismo osobno vidjeli unaprijed, ali savršeno odgovara svim slikama i video zapisu na web stranici agencije. U istoj kući na 3 kata stanuju 4 studenta iz raznih država (uključujući i UK), a na svakom katu ima WC s kupaonicom. Jedna soba je en-suit tipa, koja ima svoju kupaonicu i WC. Kuhinja i poveći dnevni boravak su zajednički. Naravno, grupa poznanika može zajedno u istu kuću, ali nema grupnog ugovora, već svatko bira i ugovori svoju sobu.

Takav smještaj je u pravilu sav namješten i opremljen što se tiče namještaja i kuhinjskih uređaja, ali nemate kuhinjskog posuđa, posteljine, pokrivača, ručnika i sličnih stvari na koje ste možda navikli u Hrvatskoj, a koje morate sami donijeti, kupiti ili iznajmiti. Također, ukoliko vam režije nisu u cijeni smještaja, morat ćete sami nalaziti, ugovarati i plaćati vodu, struju, grijanje, internet i slične komunalije. Ali, prema našem iskustvu u traženju, praktično svi agencijski privatni smještaji to imaju uključeno.

Šlag na kraju ovog vrlo ugodnog rješenja jednog od glavnih problema odlaska na studij u inozemstvo je web stranica i smartphone aplikacija PropertyFile preko koje kao podstanar imate uvid u sve informacije o svom smještaju, ratama i rokovima plaćanja, prijave problema i zahtjeva prema agenciji i vlasniku i slično.

Privatni smještaj

Smještaj možete naći i sami, ali onda ste prepušteni sami sebi, odnosno preuzimate rizik za sve. Znamo neke koji su si tako našli smještaj, njih nekoliko zajedno u istoj kući, po sličnim uvjetima i cijenama, ali nemamo osobnih iskustava niti previše informacija koje može možemo podijeliti na tu temu.

Sportska dvorana

U sklopu kampusa postoji sportski centar s nizom sportskih sadržaja (teretana, sportske dvorane) u koji kao student imate povlašten pristup ili čak besplatan, ukoliko boravite u nekom od domovima u čiji je najam to uključeno.

Studentski centar

Srce sveučilišta predstavlja The Hub, pandan našem studentskom centru, ali je daleko više od toga. Otvoren je 24/7, a osim studentskog restorana i kafića, ima prostore za druženje i učenje, zdravstveni centar, duhovno-vjerski centar, multimedijalni studio, centar karijera, poduzetnički centar, studentsku udrugu, prostore i sadržaj za razne interesne skupine (gejmeri, šahisti i slično) i druge sadržaje. Objekt je izgrađen 2011. godine i dobio je više nagrada.

O gradu i sveučilištu

Coventry je grad približne veličine kao Split, pa u odnosu na devetmilijunski London predstavlja tek mali gradić, ali relativno miran, pitom i siguran. Nalazi se oko 200 km sjeverozapadno od za život puno skupljeg Londona, što je oko 2 sata vožnje, uz odličnu prometnu povezanost, pa izlet ili posjet nekom događanju nije nikakav problem. Više gravitira obližnjem Birminghamu do kojeg ima dvadesetak minuta vožnje autobusom, a zanimljiv je zbog bolje povezanosti niskobudžetnim letovima prema Hrvatskoj. Coventry ima čak dva sveulilišta, Coventry University na koji smo mi krenuli i The University of Warwick. Sam Coventry University ima svoje ispostave na 5 lokacija, među kojima i u Londonu, a iduće godine otvaraju ispostavu i u Poljskoj.

U Coventryju studira oko 30 tisuća studenata (9. sveučilište po veličini u UK), što je usporedivo sa zagrebačkim sveučilištem, od čega je čak oko polovice stranaca, pretežno Europljana, ali ima ih i iz svih krajeva svijeta. Zanimljivo je da ima i dosta studenata iz Londona. Sveučilišni kampus od oko 130.000 m2 čini desetak zgrada nazvanih po lokalnim znamenitim ljudima i organizacijama, a ono što je posebno zgodno je da se sve nalazi u samom centru grada, na pješačkoj udaljenosti. Po svemu se može stjeći dojam da je to sveučilični grad, koji živi za studente i od studenata, pa nije bez razloga proglašavan kao jedan od najboljih studentskih gradova.

Coventry University je, između ostalog, rangiran kao 15. sveučilište u UK prema The Guardian University Guide 2020, izabran kao Sveučilište godine 2019 prema studentskom iskustvu, 5. najbolji studentski grad u Velikoj Britaniji (nakon Londona, Edinburga, Manchestera i Glasgowa) i zlatnom TEF nagradom 2017. godine za izvrsnost u podučavanju i učenju. Ocjene raznih anketa i istraživanja su također vrhunske. Dok naša sveučilišta tonu na svjetskim usporednim ljestvicama skrivajući i ignorirajući tu činjenicu koliko god mogu, svjetska svoj rang ne skrivaju, već ponosno ističu svoje nagrade i svoj status u odnosu na druge.

Školarina

Studiranje u UK, osim u Škotskoj, nije besplatno, već se plaća, kao i u većini zemalja. Plaćaju svi, i domaći i strani studenti. Jedna godina dodiplomskog studija u UK košta 9250 funti, što nije mali iznos, ne samo za prosječna primanja u Hrvatskoj već i za dosta drugih zemalja iz kojih dolaze studenti. Taj iznos možete plaćati sami, ali postoji student loan, odnosno državni zajam za studiranje koje daje Vlada UK, a koji koristi većina studenata neovisno o zemlji iz koje dolaze. Naravno, ako ispunjavate određene preduvjete koji nisu ništa posebno van onog što već imate kao EU rezident koji je primljen na UK sveučilište.

Zajam sam po sebi nije bespovratan, već podrazumijeva vraćanje. Sklapa ga sam student, uz vrlo zanimljiv način vraćanja. Naime, zajam se vraća kad se završeni student zaposli, i to na način da vraća određeni postotak plaće iznad iznosa koji je određen za svaku zemlju u kojoj se student može zaposliti. Dakle, ne mora se zaposliti u UK kao što neki misle, i vraća samo ako se zaposli na plaću iznad određenog iznosa. Za Hrvatsku je to oko 15.000 kuna netto mjesečno, a za UK oko 25.000 funti godišnje (što je relativno niska granica, jer plaće u ovoj branši praktično počinju od oko 50.000 funti godišnje na više). U protivnom, ukoliko se student ne zaposli u branši koju je studirao i na dovoljno dobru plaću, smatra se da ga sveučilište nije dovoljno dobro obrazovalo za tržište rada i ne mora vraćati zajam.

Zvuči vrlo pogodno i prihvatljivo, a na taj način Vlada UK ujedno privlači studente i praktično financira sveučilišta. Koliko imamo informaciju, praktično svi ga vraćaju bez problema, i brže od predviđenog roka trajanja, ali uvjeti nisu tako drakonski i ne predstavljaju doživotni uteg oko vrata studentu i onima koji jamče za njega, već postoje dosta liberalni načini i razlozi zbog kojih se zajam ne može vratiti. Ovo shvatite kao umirujuću poruku za sve poput nas oprezne kod uzimanja kredita i sličnih zajmova, a ne kao balkanski savjet za izbjegavanje vraćanja zajma. Na kraju krajeva, vi taj novac ni ne vidite - Vlada ga uplaćuje direktno Sveučilištu.

Početak života u Coventryju

Osim od studenata koji već studiraju u Coventryju i agencije IntegralEu od kojih smo dobili većinu traženih i potrebnih informacija, puno informacija o dolasku i životu novim studentima daje i samo sveučilište.

Život u Coventryju, osim što se radi o relativno manjem i mirnijem gradu, ne razlikuje se od većine ostalih u UK. Na raspolaganju su svi mogući online servisi, usluge, trgovine, dostave hrane i trgovačke robe, mobilne aplikacije i ostalo što priliči za jednu od najrazvijenijih zemalja svijeta, bez obzira na političke, gospodarske i pandemijske probleme koje i oni imaju. Bezkontantno plaćanje svega i svugdje je normalno već duže vrijeme, tako da vam gotovina praktično nije ni potrebna, što je i više nego poželjno u ovo pandemijsko vrijeme. Zato svakako nabavite smartphone s NFC-om, ukoliko ga već nemate, i aktivirajte GooglePay ili sličnu uslugu bezkontaknog plaćanja. Napravite to već u Hrvatskoj prije odlaska jer to jako dobro dođe već i tijekom putovanja.

Jedno od glavnih pitanja bilo je kako mu najbrže i najjeftinije prebacivati novčana sredstva. Za to koristimo i preporučamo Revolut ili sličan servis, kao što je npr. TransferWise. Ti servisi imaju sve bitne prednosti u odnosu na klasične bankovne transakcije - brzo prebacivanje sredstava, jeftine ili besplatne transakcije i povoljan tečaj konverzije, odnosno bez provizije. Transfer ide ovako: sa svojih kreditnih ili debitnih kartica, s tekućih ili žiro računa, u nekoliko sekundi prebacimo određeni kunski iznos na naš kunski Revolut račun, s našeg kunskog Revolut računa u par sekundi prebacimo na njegov kunski Revolut račun bez naknade, a on si bez provizije odmah kune prebaci u funte na Revolut računu, i raspolaže s njima. Praktično za 15-tak sekundi, u bilo koje doba dana ili dana u tjednu, on ima sredstva na raspolaganju, bez da se 2-3 dana čeka klasična međubankovna transakcija, plaća skupa provizija (navodno 50-150 kn po transakciji) i skuplji tečaj ili naknada za kupoprodaju deviza. Otvaranjem Revolut računa dobijate i IBAN broj s kojim možete uredno raditi i klasične transakcije, plaćati i primati novac.

U više navrata dobili smo preporuke da svakako u nekoj UK banci otvorimo i klasični bank account, ali za sada ne vidimo nikakve nužne potrebe za tim i još uvijek ga nismo niti namjeravamo otvoriti. Navodno su neki studenti imali problema oko primanja, odnosno točnih evidentiranja uplata za studentske poslove i nekih povrata uplata preko Revoluta, ali mi za sada nemamo nikakvih problema niti je bilo transakcija koje nismo mogli realizirati.

Internet bez kojeg se ne može više živjeti, a kamoli studirati, je uključen u cijenu smještaja, barem u našem slučaju. WiFi po cijeloj kući i priključak od 100/10 Mbit je praktično standard, ili barem minimum.

Odmah smo uzeli UK broj za mobilni telefon, ne samo radi manjih troškova lokalnih poziva i mobilnog interneta, već zato i što za neke stvari morate imati i dati UK broj. Jedan on najpopularnijih i najpovoljnih providera je GiffGaff gdje brzo i jednostavno online naručite SIM karticu koja vam je na vratima idući dan, a aktivirate je u par sekundi za neki odabrani plan. Tako npr. za smiješnih 10 funti mjesečno (oko 85 kn) imate neograničene pozive unutar UK, EU roaming i 9 GB podataka. Uz dobar kućni net, ne treba mu 9 GB mobilnih podataka, ali bila je vrlo mala razlika do manjeg paketa. Naravno, zadržao je i HR broj tako što ima dual-SIM smartphone.

S njim redovito komuniciramo WhatsApp video pozivima koji funkcioniraju jako dobro, ali i drugi komunikacijski kanali su odlični.

Na mnogo mjesta studenti imaju popuste, poput papirnica i drugih trgovina, prilikom online naručivanja ili raznih servisa. To nisu simbolični popusti kakve vidimo u Hrvatskoj, već tipa 25% u papirnici, 6 mjeseci besplatnog Amazon Prime usluge i nakon toga 50% popusta, i slično.

Naš sin još nije previše upoznao grad, ali ako volite mačke kao on, onda bi vam se sigurno svidio The Cat Lounge.

Zdravstvena zaštita

Prije svega, morate imati i ponijeti europsku zdravstvenu iskaznicu. Iako vam završetkom srednjoškolskog obrazovanja prestaje pravo na dotadašnji oblik zdravstvenog osiguranja, možete dobiti potvrdu o još dva mjeseca trajanja tijekom prijave, preseljenja i upisa, dok ne donesete potvrdu o upisu na strano sveučilište i tako dobijete novu za vrijeme studiranja.

UK studenti imaju besplatnu zdravstvenu zaštitu, ali ako dolazite izvan UK tada nakon upisa i dolaska morate preko sveučilišta dati zahtjev da vam dodijele GP-a, odnosno liječnika opće prakse kojem se javljate i odlazite u slučaju zdravstvenih problema. Poželjno je to napraviti što prije kako bi dobili doktora koji je fizički bliže, da ne morate duže putovati do njega.

Morate znati da, za razliku od Hrvatske, stomatolozi u UK nisu besplatni jer nisu dio osnovne zdravstvene zaštite. Međutim, postoji mogućnost da kod svog liječnika opće prakse date zahtjev za povlaštene usluge kao student, pa možete ostvariti popuste. To još nismo napravili niti koristili, jer nam - srećom - nije trebalo, pa još nemamo više informacija o tome.

Studentski poslovi

Sveučilište ne samo da ne brani, već na svojim web stranicma, upoznavanju i putem savjetnika naglašeno potiče studente na zapošljavanje, odnosno na povremene ili stalne studentske poslove, kako bi tim primanjima olakšali život i lakše podmirivali troškove, ali i socijalizirali se u društveni i gospodarski život. Postoji puno portala i agencija za posredovanje u studentskom zapošljavanju. Najpopularnija zaposlenja su u ugostiteljskim objektima, trgovinama, skladištima, na dostavama i slično, ali potencira se zapošljavanje u branši koja se studira jer se time ujedno stječe praktično iskustvo, stvaraju reference i započinje suradnja s potencijalnim budući poslodavcima.

Zanimljivo je kako se istovremeno preporuča (neki kažu i limitira) da opterećenje studenta takvim poslovima ne bude veće od 20 sati tjedno, kako mu ne bi utjecalo na nesmetano i redovito studiranje.

Kako nam je ovo prvi semestar i razdoblje privikavanja na život i studiranje, naš brucoš za sada još nije našao takav posao, ali svakako razmišlja o tome i istražuje opcije.

Troškovi života

Jedno od prvih naših i svačijih pitanja bilo je o troškovima života u UK. Suprotno predrasudama i strahovima, nakon dva mjeseca boravka možemo reći da studentski život u UK nije ništa bitno skuplji nego u Hrvatskoj. Već je spomenuto da je stanarina na razini prosječnih u Hrvatskoj. Namirnice u trgovinama koštaju slično ili čak manje nego u Hrvatskoj, uz česte akcije i rasprodaje gdje cijena ide na polovicu ili trećinu redovne cijene, te trgovina tipa "sve po 1 funtu". Naravno, ako jedete vani po restoranima i pizzerijama bit će vam skuplje, jer je tipičan obrok 8-12 funti (kao što je u Hrvatskoj 50-100 kn). Međutim, postoje fast-food restorančići u kojima možete jesti ili uzeti sasvim solidan obrok za van za samo 3-5 funti. Ipak, preporuka je svakako pripremati si sam obroke u svom stanu, kad god je to moguće, i radi manjih troškova i pripreme po svom guštu.

Prilikom dolaska postoje određeni jednokratni početni izdaci, poput nabavke posteljine i posuđa, ali radi se o nekoliko desetak funti online narudžbe i kupnje u obližnoj trgovini.

Naravno, sve to pod pretpostavkom da ste većinu osnovnih stvari, poput odjeće, obuće, računala i sličnog, ponijeli sa sobom. Nemojte se opterećivati s previše stvari kod prvog odlaska, jer je već sam put dovoljno stresan i naporan sam po sebi, pa je najbolje uzeti samo najnužnije za početak boravka, sve što vam stane u jedan veći kufer i jedan manji kabinski kufer ili ruksak.

Klima u UK je slična kao kod nas, uz čak i manje oscilacije. Prema dosadašnjem iskustvu i suprotno uvriježenim mišljenjima, tamo i nema toliko više kišnih dana nego kod nas.

Kako i kamo s puno stvari

Višak stvari i glomaznije, poput zimske odjeće i obuće koja u pravilu niti ne treba odmah kod prvog dolaska tijekom rujna bolje niti ne nositi odmah sa sobom, već je bolje naknadno poslati nekom dostavnom službom. U tu svrhu dobili smo preporuku, a koju nakon osobnog iskustva možemo i potvrditi, da se koristi dostava putem servisa Eurosender. Tom službom možete npr. za samo 10€ poslati paket od 15 kg koji na odredište u UK stiže za nekoliko dana. Eurosender nije dostavna služba sama po sebi, već agregator dostavnih službi koja automatski, transparentno i povoljno nalazi lokalne i odredišne dostavljače. Ekspeditivni, komunikativni, točni, i - naravno - s detaljnim praćenjem pošiljke.

Logično pitanje koje se na ovo nadovezuje je - što s tolikim stvarima preko ljeta, tijekom srpnja i kolovoza, kada nema studiranja niti imate smještaj. Osim opcije vraćanja svega doma u Hrvatsku, dostavom ili osobnim nošenjem, imate više opcija unajmljivanja storagea, odnosno spremišta u kojem zakupite potreban volumen i u sigurnim uvjetima ostavite svoje stvari.

Luda 2020. godina

Iako se uvjeti studiranja i agencijskog posredovanja u studiranju donekle mijenjaju iz godine u godinu, ova je godina po mnogočemu bila drugačija, teža i neizvjesnija. Međutim, ukoliko ste odlučni, uporni, informirani i oprezni, sve se može riješiti, kao što smo i mi riješili. Uza sve što se događa, život, obrazovanje i gospodarstvo može i mora ići dalje.

Brexit

Politička situacija između UK i EU je zadnjih godina turbulentna i u konačnici ipak dolazi do Brexita, odnosno izlaska Velike Britanije iz Europske unije s krajem 2020. godine. Generacija našeg sina je kompletnu prijavu, upis i dolazak odradila po dosadašnjim uvjetima, kako nam je i bilo rečeno već na prvom sastanku s agencijom IntegralEdu. Kako bi zadržao isti status i uvjete i dalje, nakon Brexita, bilo je potrebno po dolasku formalno zatražiti pre-approval status što smo i učinili.

Nemamo nikakve pouzdane informacije što će biti s uvjetima studiranja u UK nakon Brexita. Službene informacije govore o 3-4 puta većim školarinama za strane studente, ali prema neslužbenim informacijama bi za studente iz EU uvjeti mooožda mogli ostati nepromijenjeni, barem do daljnjega. Ako razmišljate ili planirate studiranje u UK, ne odustajte zbog toga, već se samo dobro informirajte.

Covid-19

Daleko veću neizvjesnost i logističke probleme stvorila nam je pandemija koronavirusa, odnosno stalno mijenjanje situacije s Covid-19 u Hrvatskoj i Velikoj Britaniji. Počelo je online nastavom u drugom polugodištu završnog razreda gimnazije i državnom maturom pod posebnim uvjetima, ali to je bio i najmanji problem.

Tijekom ljeta smo se pitali hoće li sveučilišta u UK uopće raditi i na koji način, i kako će gledati na studente iz drugih zemalja. Za razliku od Hrvatske, tamo su dosta rano pripremili i objavili sve opcije. Još početkom kolovoza, prije nego smo uopće dobili konačnu potvrdu upisa na sveučilište, objavljene su smjernice, mjere opreza i načini života i studiranja, ovisno o razvoju situacije, koje su se redovno ažurirale. Uveden je Aula, novi sustav za online nastavu, koji se u demo verziji mogao pogledati još tada. Najizglednija opcija bila je kombinirana nastava, tzv. blended, gdje se sve što se može održava online, a fizički na fakultetu samo praktične vježbe i timski projekti u minimalnom trajanju od 5 sati tjedno.

Britanska vlada promptno je objavila i nastavila pravovremeno i uredno ažurirati uvjete dolaska i boravka, za svaku zemlju posebno, pa tako i za Hrvatsku. Osim toga, postoji i dežurna kontakt služba dostupna mailom i telefonom, što smo i koristili, pa možemo potvrditi promptnost, ljubaznost i informiranost. U našem slučaju u tom trenutku nisu bili potrebni niti su se priznavali bilo kakvi testovi na Covid-19, već se unutar 48 sati pred odlazak u UK moralo ispuniti propisani obrazac u koji se upisuju svoji osobni i bližnji kontakt podaci, te odredište, odnosno adresa boravišta. Taj obrazac automatski ulazi u njihov sustav, a kopija se mora ponijeti sa sobom i pokazati osoblju aerodroma nakon slijetanja. Može se i mijenjati naknadno, što je nama bilo potrebno i pokazalo se iznimno korisnim.

Naime, akademska je godina počinjala 14. rujna 2020. godine. Planirali smo početkom rujna riješiti smještaj i komotno, zajednički sin i ja, otići u Coventry nekoliko dana prije početka predavanja kako bi se smjestio, nabavio ostalo potrebno i upoznao novo okruženje u kojem će boraviti idućih godina. Već tada smo bili jako oprezni sa svim epidemiološkim mjerama, kako nitko iz obitelji ne bi bio ne samo zaražen, već i primoran na dvotjednu samoizolaciju, jer bi to ugrozilo toliko očekivani i pripremani odlazak u UK i početak studiranja. Kad smo već mislili da je sve pod kontrolom i da sve ide po planu, uslijedio je šok 20. kolovoza kada je Velika Britanija stavila Hrvatsku na "crvenu listu", što je značilo radikalno strože uvjete dolaska. Između ostalog, to je uključivalo obaveznu dvotjednu samoizolaciju za sve koji iz Hrvatske dolaze u UK. Kockanje s time se ne isplati, jer su u Velikoj Britaniji kazne za kršenje samoizolacije od 1.000 do 10.000 funti. Ja sam odustao od odlaska kao pratnja, jer nema koristi od mog odlaska ako tamo moram s njime biti zatvoren dva tjedna u samoizolaciji, pri čemu pati redovan posao kod kuće, a sin je bio potpuno spreman i siguran u sebe da može i sam doći na odredište.

I onda je krenuo dvotjedni logistički kaos. Sve planirano morali smo pomaknuti 2-3 tjedna ranije, odnosno smještaj i let smo morali riješiti odmah. On je u UK morao doći najkasnije 1. rujna kako bi dva tjedna proveo u samoizolaciji prije početka nastave. Srećom, nismo već bili rezervirali avionske karte, iako smo bili na korak od toga, čak i uz fleksibilne polaske i osiguranje od otkazivanja. IntegralEdu je uobičajeni i najavljeni pre-daparture dvosatni webinar s detaljnim završnim uputama za odlazak na studiranje u UK prebacio na tjedan ranije od najavljenog. Odabrali smo i poslali upite za smještaj. Panično tražili avionske letove koji su se trebali poklopiti s ulaskom u unajmljeni smještaj, u situaciji kad su se letovi počeli otkazivati i nenadano počeli ranije i više bookirati. Pokušavali smo nemoguće - naći povoljan let tako da stigne 1. rujna kada bi ga trebao čekat spreman smještaj.

Naravno, u to je vrijeme u tim okolnostima to bilo nemoguće idealno posložiti. Rješavanje smještaja trajalo je danima zbog trajanja transakcija i mnogih upita. Letove smo tražili iz Pule, Rijeke, Zagreba, Ljubljane, Trsta i Venecije, prema Londonu ili Birminghamu, po mogućnosti bez ili s minimalno presjedanja. Cijene avionskih karata bile su čak do 3500 kn. Osim toga, presjedanja su tipično bila u Francuskoj ili Nizozemskoj, a i te su zemlje bile na "crvenoj liste" Velike Britanije, i upozorili su nas da nam to može stvoriti dodatne probleme, ne samo prilikom slijetanja u UK, već da nas mogu zadržati na tim aerodromima. Također, slijetanje u London znači da ima još oko 2 sata vožnje vlakom do Coventryja, a bilo bi poželjno da dođe u normalno doba dana da se lakše snađe i smjesti. Zanimljivo, a i jako korisno za znati je da Sveučilište Coventry osigurava besplatan javni prijevoz novim studentima od aerodroma u Londonu i Birminghamu.

Na kraju smo uspjeli naći povoljan let Pula - Birmingham s niskobudžetnim avioprijevoznikom Jet2. To nam je bila odlična opcija jer nam je Pula blizu (stanujemo u Pazinu), nije bilo presjedanja, slijetao je u Birmingham koji je na 20 minuta autobusom od Coventryja, let je bio u prijepodnevnim satima pa je mogao po danu doći i smjestiti se, a osnovna karta bila je samo 274 kune (s doplatama za prtljagu i ostalo ukupno oko 95€). Linija ide samo jednom tjedno, i jedini mogući datum bio je 30. kolovoz, što smo i rezervirali.

Međutim, to je značilo da stiže nekoliko dana ranije nego će moći ući u trajni smještaj, za koji nismo ni znali točno koji dan će biti, između ostalog zato što je i još jedan naš radni dan njima bio praznik, odnosno neradni. Nije bilo druge nego brzinski naći neki privremeni smještaj u blizini, što smo uspjeli preko AirBnB-a i to za samo 30€ po danu. Ali ni to nije bilo jednostavno. Jedan problem bio je što je Hrvatska upravo stavljena na "crvenu listu", pa smo morali biti sigurni da će vlasnica smještaja uopće htjeti prihvatiti putnika iz takve zemlje. Vlasnici smo objasnili da, iako dolazimo iz Hrvatske, dolazimo iz Istre gdje je tada bilo vrlo malo zaraženih, i da smo mi svi u obitelji negativni i tjednima u neformalnoj samoizolaciji, što je ona bez problem prihvatila i dozvolila smještaj. Drugi problem je bio što mi tada nismo znali koliko dana ćemo čekati okončanje priče s trajnim smještajem, pa smo morali imati rezervu da u tom privremenom smještaju ostane i nekoliko dana duže, ako bude potrebno. I to je vlasnica prihvatila, i rekla kako nam može produžiti smještaj još nekoliko dana ako bude potrebno. Time je i to bilo riješeno.

Otpratili smo ga s pulskog aerodroma u nedjelju, 30. kolovoza u 10:30, nakon sat i pol leta sletio je u Birmingham, uredno prošao kontrolu, ispred aerodroma sjeo u prvi autobus za Coventry, i u 14:30 je već bio u AirBnB stanu. Bilo je simpatično i napeto pratiti ga u realnom vremenu preko dijeljenog putovanja na Google Mapsima. Odahnuli smo, ali nije još sve bilo gotovo - trebalo ga smjetiti u trajni smještaj.

Samoizolacija znači da ne možete izlaziti iz prijavljenog boravišta, šetati gradom, kupovati u trgovinama i jesti u restoranima. Srećom, većina trgovina i ugostiteljskih objekata uredno i brzo dostavlja hranu i namirnice, za što smo se unaprijed pripremili. Uglavnom je koristo aplikaciju i dostavu Deliveroo i strpljivo čekao rješavanje trajnog smještaja.

I dobro da smo se osigurali da smještaj možemo produžiti, jer je umjesto planiranog 1. rujna, ključeve dobio 3. rujna, tako da je u privremenom smještaju ostao dva dana duže. I tu je do izražaja došla prednost onog online obrasca za prijavu boravka tijekom samoizolacije, jer smo promijenili adresu boravišta, a što su nam u UK Covid Call Centru rekli da možemo napraviti, nakon što smo im objasnili naš problem sa smještajem.

I, konačno, 3. rujna useljava u trajni smještaj, privatni agencijski, puno prostraniji i komotniji od privremenog AirBnB smještaja. Riješen je i taj bitan problem, i slijedilo je dvotjedno samovanje u samoizolaciji do početka predavanja. On je bio prvi stanar u toj kući sve do početka nastave, kada su postupno stizali i ostali sustanari. Za to vrijeme si je online naručivao potrebne stvari za stanovanje i hranu koje su mu dostavljane na kućnu adresu, rješavao ostale stvari oko fakulteta i upoznavao s preko weba s okolinom. Uskoro smo mu i spomenutim Eurosenderom poslali ostatak stvari koje mu nisu stale u prtljagu.

Tek tada smo svi skupa odahnuli i u miru čekali početak nastave.

Početak studiranja

Nakon silne priče o svim drugim ipak sporednim stvarima, moram se malo dotaknuti i onog glavnog zbog čega je i cijela ova priča nastala - samo studiranje.

Svi datumi i termini su unaprijed definirani i poznati za cijelu akademsku godinu. Raspored predavanja za prvi semestar mu je već bio poznat. Naime, odmah po potvrdi prijema na fakultet sredinom kolovoza, dobio je pristupne podatke za svoj studentski korisnički račun, pristup na sve servise koji su mu potrebni za studiranje. U tjednu prije početka nastave već su se neki profesori javili, predstavili se, dali im incijalne upute. Prvi dan službenog početka, 14. rujna, bio je Online welcome and introduction webinar - predstavljanje voditelja smjera, fakulteta, profesora, uputa za studiranje i ostalo.

Predmeti i predavanja

U prvom semestru svog Game Technology smjera ima ove predmete:

• Programming for Game Development, općenito programiranje s naglaskom na game development, uz predavanja mora tijekom semestra i isprogramirati tri zadataka, što više koristiti ispredavane algoritme, isprogramirano stavljati na fakultetski GitHub repozitorij uz minimalno 4 commita;
• Software Design - metodologije razvoja softvera;
• Mathematics for Game Development - odabrana područja matematike koja su bitna za razvoj igara, pri čemu svaki tjedan ima mali test iz tekućeg gradiva;
• Game Development Activity Led Learning 1 - timski projekt kojeg radi s još 5 kolega, a tijekom cijelog semestra moraju zajedno izraditi 2D računalnu igru baziranu na jednom od najpopularnijih 3D enginea - Unity. Svaki tjedan od profesora dobiju novu lekciju s pojedinom temom ili fazom razvoja igre. Razvoj igre svaki član tima za sebe mora na tjednoj bazi dokumentirati na svom blogu, a likove, programski kod i ostalo što čini igru stavljati na fakultetski GitHub repozitorij.

Uz spomenutu Aulu kao središnji online learning sustav, pojedini profesori koriste Microsoft teams i Zoom. U ovoj situaciji većina profesora predaje od kuće. Za instant komunikaciju koriste - logično - gejmerski instant messenger Discord. U pravilu, profesori im svaki tjedan unaprijed, prije termina predavanja, otvore ili dostave lekciju za taj tjedan, sa svim video i ostalim materijalima koje oni moraju proučiti prije sata. Na online satu se u živo prođe kratko po temi, vježbaju primjeri i zadaci, a profesor odgovara na pitanja studenata. Naravno, komunikacija s profesorima postoji i van sata, bilo mailom bilo Discordom, bilo kada, i to profesori stalno naglašavaju.

Raspored predavanja nije preopterećen: utorkom ima dva predmeta u blok satovima i pauzom između, sreijdu jedan, a četvrtak i petak su predviđeni termini za timski rad na Unity projektu. Prvih nekoliko tjedana nalazili su se fizički na fakuletu, zajedno s profesorom, ali nakon toga su nastavili raditi online, zbog epidemioloških mjera i zato jer priroda projekta to dozvoljava - u pitanju je softverski projekt. Mđuetim

Četiri predmeta na semestar ne zvuči putno, ali ima puno dodatnog praktičnog rada ili redovitih testova, pogotovo ako se želi dobiti što više bodova na praktičnim vježbama i ako se u nekim područjima nije spremno od prije, pa se tjedan može solidno ispuniti fakultetskim obavezama. Naravno, ostaje vremena i za malo igranja, odmora, šetnju, pripremu obroka i slično.

Konačnu ocjenu iz predmeta u pravilu čine ocjena iz ispita teoretskog dijela i ocjena praktičnog rada, pri čemu veći udio ima praktičan rad. Sustav je takav da student kontinuirano mora raditi, i to se nagrađuje.

Programski alati

Za učenje sadržaja predmeta i realizaciju vježbi imaju praktično potpunu slobodu u korištenju računalne platforme ili programskih alata. Zanimljivo, i suprotno praksi na hrvatskim fakultetima, prvi odabir i preporuka je da koriste opensource alate poput GIMP-a za kreiranje i obradu grafika, InkScape za vektorsko crtanje likova u igrama, Blender za 3D modeliranje i slično. Osim njih, koriste se PyCharm, Visual Studio Community i drugi. Ukoliko poznaju ili žele koristiti npr. Adobe Illustrator ili neki drugi, mogu ga slobodno koristiti, bilo kao online verziju ili ga legalno skinuti i koristiti lokalno sa fakultetskom licencom. Nema ilegalnih pograma, odnosno ne koristi se i ne traži ništa što ili nije legalno besplatno ili fakultet nema osiguranu licencu.

Kao blog platformu mogu koristiti bilo koji alat i hosting, samo moraju osigurati dostupnost tijekom cijelog semestra. Zato preporučaju poddomenu na popularnom WordPressu.

Savjetnik

Svaka grupica od dvanaestak studenata ima dodijeljenog savjetnika s kojim imaju redovite online sastanke jednom tjedno. On im daje savjete o raznim aspektima studiranja na tom sveuličištu, ali općenito i studentskog života u tom gradu. Redovito ih, a pogotovo sada kao brucoše u početku, pita kako im je, kako se snalaze živjeti i studirati, imaju li ikakvih problema i slično, i pomaže im u bilo kojim nejasnoćama ili nesnalaženju. Ukoliko im iz bilo kojeg razloga dodijeljeni savjetnik ne odgovara, mogu zatražiti drugoga.

Urbana legenda kaže da takvi savjetnici postoje i na (nekim?) domaćim fakultetima, ali baš i nisu viđeni, rijetki su uopće čuli za njih, a kamoli da imaju redovite sastanke. Poznat je i slučaj kad se jedan student obratio tom "savjetniku" s jednim pitanjem na početku studiranja na jednom zagrebačkom fakultetu i dobio takvu grubu i vulgarnu odbijenicu da mu nije palo pamet nikada više doći mu na vrata pitati ga bilo što (podaci poznati autoru).

Studentska putovanja

Iako u ovo vrijeme pandemije nikom nije previše do potovanja svijetom, bitno je znati da sveučilište ne samo da potiče studente na putovanja, ne nužno stručna, već ih i sufinancira iz vaše školarine.

Problemi? Nedostaci?

Sve ovo vjerojatno većini zvuči i više nego dobro i privlačno, pa se možda pitate koje su negativne strane ove priče. U biti, iskreno, nema velikih nedostataka. Da, dijete više nije s vama, već relativno daleko. Da, puno je muke oko i neizvjesnosti priprema i odlaska, pogotovo zbog okolnosti ove 2020. godine. Da, strepite kako će se vaše dijete snaći, živjeti i studirati. Da, bilo je dostava hrane i stvari iz trgovina koje nisu dostavljene (ali su refundane). Da, to iziskuje određene jednokratne i trajne troškove. Ali ništa nepremostivo i previše zahtjevno, ako ispred sebe imate sretno dijete željno studiranja željenog fakulteta i spremno na samostalan život. Na kraju krajeva - nije li to roditeljska misija odgoja i usmjeravanja djeteta?

Je li to bilo vrijedno truda?

Apsolutno! Ne žalimo ni truda ni vremena ni novaca, jer smo svi sretni, barem za sada. Nadamo se uspješnom nastavku i završetku, pa i zaposlenju. Bez dvoumljenja bih to ponovio, jer i sam volim učiti, volim ovu branšu i takvo dobro opremljene i organizirane fakultete, gradove i države.

A što je dalje bilo?

Na polovici smo prvog semestra. Ukoliko bude interesa, ažurirat ću ovaj blog novim informacijama i iskustvima, vjerujući da će nekome dobro doći.

Što bi ja napravio na njegovom mjestu?

Ja, da sam budući student, ne bih se premišljao niti trenutka, napravio bih isto ili slično kao i on. Uostalom, još uvijek nisam izgubio volju za učenjem, pa bi mi čak i dodatno akademsko obrazovanje u ovim godinama i u ovakvim uvjetima bio pravi gušt i izazov.

Za kraj - javite se s komentarima i pitanjima, hvala vam na čitanju, uz poruke: be safe, and stay hungry, stay foolish..

Za potrebe predizborne kampanje (ali ne samo zbog toga) za parlamentarne izbore 2020. na kojima sam kandidat na 2. mjestu liste koalicije Stranke s imenom i prezimenom, Pametno i Fokus pod rednim brojem 5 u svojoj 8. izbornoj jedinici (Istra, Rijeka, Kvarner), kao nestranački kandidat stranke Pametno objavljujem svoju biografiju.

Osnovno

Rođen sam u Pazinu 1969. godine, gdje i danas radim i živim u naslijeđenoj obiteljskoj kući. Oženjen sam i imam dva sina, sada već punoljetna. Pohađao sam Osnovnu školu Vladimira Nazora u Pazinu, prva dva razreda srednje elektrotehničke škole u pulskoj Tehničkoj školi tijekom koje sam sudjelovao na brojnim natjecanjima i smotrama, a druga dva u tadašnjem matematičko-informatičkom smjeru Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile u Pazinu. Diplomirao sam 1993. godine na Fakultetu elektrotehnike i računarstva (tadašnji ETF), smjer Računarska tehnika.

Poslovno

Nakon završenog fakulteta zaposlio sam se u lokalno informatičkoj tvrtki ICE, a 1995. otvaram svoj obrt ELIN kojeg imam i danas. Primarno se bavim informatičkim uslugama i manjim dijelom veleprodajom informatičke opreme. Uz Linux i opensource koji su mi glavna niša i zajednički nazivnik većine usluga koje radim i po kojima sam najpoznatiji, bavim se sistem administracijom, računalnim mrežama, serverima, developmentom, edukacijama, konzaltingom, održavanjem, a zadnjih nekoliko godina i prodajom obnovljene računalne opreme, pridonoseći time uštedama u IT opremanju i ekologiji.

Profesionalno

Informatika i elektronika su mi i posao i hobi, poziv s kojim se bavim još od 5. razreda osnovne škole. Preko 20 godina sudjelujem na brojnim konferencijama, pretežno ali ne samo informatičkim, na kojima sam do sada održao stotinjak predavanja, seminara i radionica, a neke od njih poput DORS/CLUC dugo godina aktivno organiziram zajedno s kolegama.

Tijekom srednjoškolskog obrazovanja u Pazinu, a na poziv tadašnjih ljudi iz uprave Osnovne škole, sredinom '80-tih sam vodio informatičke slobodne aktivnosti za osnovnoškolce.

Krajem '90-tih sam nekoliko godina kao vanjski suradnik predavao informatiku u Pazinskom kolegiju - klasičnoj gimnaziji i držao slobodne aktivnosti, pri čemu sam u potpunosti ignorirao već tada zastarjeli službeni program predmeta i radio one teme koje bile aktualne, potrebne i korisne djeci.

Povremeno pišem članke i kolumne za časopise poput Mreže, portale poput rep.hr, ICT Business, lokalni godišnjak Istarska Danica i neke druge. Posebno sam ponosan na svoj prvi članak kojeg sam napisao još kao srednjoškolac, a objavljen je 1988. godine u 3 nastavka u tada najpopularnijem IT časopisu Računari u vašoj kući, o programu kojeg sam razvio na računalu ZX Spectrum.

Aktivni sam korisnik, implementator i evangelist operacijskog sustava Linux i opensourcea općenito, među pionirima u Hrvatskoj. Među ozbiljnijim referencama spomenuo bih tvrtku Eurotrade gdje sam još prije 10 godina pripremio, vodio i uspješno realizirao migraciju gotovo cijelog IT sustava (uključujući i preko 100 desktopa) na Linux.

Osobno

Ovisnik sam o knjigama i čitanju, ne samo tehničke literature. Kindle mi je važniji od pametnog telefona, redovito slušam razne podcaste i audio knjige tijekom šetnje ili vožnje, a TED predavanja gutam. Koliko stignem, pohađam online edukacije poput Coursere. Često podržavam razne crowdfunding kampanje i humanitarne akcije. Poznanici me znaju kao ljubitelja kave i Nutelle. :) Ne pratim sport niti sam sportski aktivan, osim rekreacijski. Sebe vidim kao pozitivnu, optimističnu osobu, uvijek dobre volje. Osim za poneki sitni prometni prekršaj, nikad nisam kažnjavan po nikakvoj osnovi.

Aktivnosti u javnoj i lokalnoj upravi

Od 2012. do 2014. godine sam bio član Radne skupina za primjenu otvorenog koda i otvorenih normi u okviru tadašnjeg Ureda za e-Hrvatsku pri Ministarstvu uprave. Sadržaj tog projekta dobrim je dijelom na tragu projekta Digitalna transformacija kojeg je Marko Rakar napisao za stranku SDP za predstojeće izbore, u čemu sam manjim dijelom sudjelovao, uz druge kolege iz struke.

Trenutno sam član Odbora za gospodarstvo, financije i razvoj pri Gradskom vijeću Grada Pazina u mandatu 2017. - 2021.

Aktivnosti u zajednici

Dugogodišnji sam član Hrvatske udruge Linux korisnika čiji sam bio predsjednik i dopredsjednik u nekoliko mandata. Sudjelovao sam u prevođenju nekih aplikacija, Linux distribucija i uputa.

Član sam lokalne udruge tehničke kulture Radioklub Pazin još od osnovne škole, a u kojoj zadnjih nekoliko godina vodim i održavam STEM radionice za djecu i mlade i održavam i organiziram IT predavanja i radionice za odrasle.

Tijekom 2011. godine, u jeku tadašnje predizborne kampanje, zajedno s dr. Ivorom Kovićem organizirao sam peticiju i višetjednu agresivnu medijsku kampanju za uvođenje stalnog 2. tima hitne medicinske pomoći u Pazin, sukladno napravljenoj stručnoj analizi, a od čega se odustalo iz nikad objašnjenih razloga.

Zajedno s dr. Ivorom Kovićem organizirao sam edukaciju i radionicu za reanimaciju AED-om u Pazinskom kolegiju - klasičnoj gimnaziji.

Tijekom pandemije koronavirusa u Hrvatskoj zajedno s dr. Ivorom Kovićem i drugim kolegama pokrenuli smo portal Pandemija.info, u okviru čega smo osmislili, napravili, i donacijama podijelili preko 1300 zaštitnih maski CroResp za medicinske djelatnike.

Aktivan sam na društvenim mrežama poput Facebooka, Twittera, LinkedIna i drugih, na kojima aktivnom sudjelujem uglavnom u tehničkim grupama i diskusijama, ali i aktualnim društveno-političkim zbivanjima.

Dobrovoljni sam davatelj krvi, s 25 davanja krvi do sada.

Politika

Nikad nisam bio član niti jedne političke stranke niti politički aktivan. Dugogodišnji sam simpatizer stranke Pametno s čijim se stavovima i programom mogu poistovjetiti.

Izbori 2020 su mi prvi aktivni osobni politički angažman. Područja koja me primarno zanimaju i kojima želim dati svoj doprinos su promjene u obrazovanju i znanosti, gospodarstvu i razvoju, smanjenje državnog aparata, otvorenost javnih financija i informacija, informatizaija/digitalizacija, eliminiranje korupcije, stvari za koje se zalažu Udruga Glas poduzetnika i udruga Lipa, koje smatram najvažnijima za sadašnjost i budućnost Hrvatske, dok ideološko-svjetonazorsko-povijesne ratove ne želim voditi, jer te stvari u 2020. godini smatram nedvosmislemo jasnima i riješenima ili osobnima.

Članak je izvorno objavljen kao tema broja časopisa Mreža u studenom 2019. godine, a ovdje je prenesen dozvolom urednika.

Jeftino, a dobro

"Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftino" uobičajena je fraza koja u ovoj priči potpuno gubi smisao

Refurbished Lenovo ThinkPad X1 Carbon 3. generacije, cijenjeni i traženi prijenosnik iz 2015. godine, tipičan primjerak rabljenog računala visoke kategorije očuvanosti

Hrvatska, po običaju, na začelju

Odmah na početku ograda: autor ovog članka u svom profesionalnom radu, između ostalog, preko 20 godina preprodaje i koristi, uz ostalo, i refurbished opremu.

Rabljena se oprema u Hrvatskoj može nabaviti već preko 20 godina, ali je tek posljednjih nekoliko godina to postalo raširenije. Svakako je tome pridonio ulazak Hrvatske u Europsku uniju čime se značajno olakšala nabava opreme iz drugih zemalja, kao i širenje europskih tvrtki s tom djelatnošću na naše tržište. Naravno, ovdje se ne misli na ponudu i potražnju pojedinačnih korištenih privatnih računala i druge opreme preko općih oglasnika tipa Njuškalo i sličnih, već primarno na službenu veleprodaju i maloprodaju takve opreme u većim količinama preko raznih tvrtki.

Dok je ponovno korištenje već korištene opreme u zemljama EU i svijetu uobičajena dugogodišnja praksa, kod nas još uvijek vladaju poprilične predrasude i skepse koje su u pravilu rezultat neinformiranosti ljudi. Ne samo privatnih, već i poslovnih korisnika, a o potpunoj odsutnosti i posvemašnjoj odbojnosti državnih institucija, a poglavito onih obrazovnih, mučno je i pričati. Dok je u zemljama EU sasvim normalno, pa čak i preporučljivo i pohvalno, opremati škole rabljenom opremom i time štediti novac poreznih obveznika, u Hrvatskoj je tako nešto najčešće poistovjećeno sa zabrinjavanjem prestare neupotrebljive opreme školama i udrugama koje nemaju baš nikakvu opremu, uz obaveznu popratnu populističku medijsku pozornost kao da se radi o nečem vrijednom i korisnom. Dapače, često se na takvu kupnju gleda kao sramotu, nešto na što su prisiljene osobe ili tvrtke lošeg ekonomskog stanja, a ne kao racionalnu, štedljivu i ekološku odluku. Istovremeno se na prečestu kupnju nove precijenjene predizmenzinirane opreme gleda sa strahopoštovanjem, gotovo kao statusni simbol u poslovnim i privatnim krugovima. Ali, to je već više pitanje mentaliteta i problematika nekih drugih ne-tehničkih struka.

Kao i u mnogočemu drugome, zaostajemo i u tome, pa neka ovaj članak pridonese informiranosti i promjeni takvog stanja.

Terminologija

Prije svega, potrebno je razjasniti terminologiju, jer je to osnova svih krivih shvaćanja i interpretacija informacija, oglasa i ponude, pa i pogrešnih kupnji i razočarenja. Na žalost, u Hrvatskoj još uvijek nisu dovoljno rašireni i prihvaćeni najbolji prijevodi, pa se posljedično koriste i krivi koji dovode do nesporazuma.

Termin rabljena oprema je uobičajeni opći širi zajednički naziv za svu takvu opremu. Međutim, u užem smislu to nije tako i postoje velike razlike. Postoje tri vrste takve opreme. Ni u kojem slučaju ne radi se o primarno neispravnoj opremi koja se popravlja i onda dalje prodaje, zbog čega je pogrešno takvu opremu nazivati repariranom. Postoje tvrtke koje otkupljuju upravo neispravnu i poluispravnu opremu, popravljaju je i onda dalje preprodaju, ali to nije tema ovog članka koji se bavi isključivo ispravnom rabljenom opremom.

Rabljena oprema (en. used equipment) u užem smislu te riječi je korištena oprema, i doslovno samo to. Oprema koju je tijekom dužeg razdoblja koristio najčešće jedan i to prvi korisnik, koja se obično nakon isteka trogodišnjeg tvorničkog jamstva, najma ili leasinga, vraća tvrtki koja ju je isporučila ili se prodaje na tržištu rabljene opreme. Ta oprema je najčešće samo s osnovnim specifikacijama, neočišćena, neprovjerena, pakirana "na veliko" (tipično na paletama), prodaje se as-is, takva kakva je, po principu "sve ili ništa", po relativno niskoj cijeni. Dio preprodavača nabavlja takvu opremu, djelomično je i minimalno sređuje i prodaje s minimalnim specifikacijama, s kratkim jamstvom (tipično 1-6 mjeseci) i po relativno niskoj cijeni.

Obnovljena oprema (en. refurbished equipment) je sasvim druga priča. To je oprema koja je kupljena kao prethodno opisana sirova "rabljena oprema", ali koja onda prolazi kroz detaljan profesionalni refurbishing proces - čišćenje, testiranje, eventualno servisiranje, kategoriziranje, lokalizaciju, ambalažiranje i na kraju ide u prodaju. Taj posao rade tvrtke koje se time bave profesionalno, opremljene tehnologijom, opremom i znanjem.

Savršeno čista unutrašnjost profesionalno obnovljenog desktop računala

To je puno više od pukog ispuhivanja prašine kompresorom i brisanja vlažnom krpom što dosta tvrtki radi amaterski i onda to oglašavaju kao "refurbished", iako se nakon toga vide tragovi prašine i drugih prljavština. Profesionalci koriste razne specijalne kemikalije i postupke nakon čega ta oprema izgleda kao nova, kao da nikad nije ni bila u pogonu, bez trunka prašine i drugih prljavština, kao što se vidi na slikama.

Nakon detaljnog čišćenja, oprema se isto tako detaljno testira raznim stress testovima, odnosno pod opterećenjem. Dijelovi se mijenjaju po potrebi, što je relativno rijetko, a ako bude onda se obično radi o potrošnim dijelovima poput ventilatora koji bruje i baterija s premalim kapacitetom, ili mehaničkim poput optičkih CD/DVD uređaja, pretjerano pohabanim tipkovnicama ili touchpadima i sličnim, a u rjeđim slučajevima radi se i zamjena ekrana koji je ili izgreban ili ima previše mrtvih piksela. Neispravne opreme praktično i nema, ili je ima marginalno malo, i u tom se postupku ili popravlja i detaljnije testira ili koristi za dijelove ili zbrinjava kao elektronički otpad. Uglavnom, oprema nakon te faze ide dalje 100% provjerena i ispravna.

Tako sređena i testirana oprema se zatim kategorizira po očuvanosti, odnosno po vizualnom dojmu vanjštine. Najčešće se to označava s "Grade A", "Grade A-", "Grade B+" i slično (detaljniji popis i opis s oglednim slikama nalazi se u zasebnom okviru). Ta kategorizacija je i najnezahvalnija stavka u prodaji ove opreme jer je ocjena dosta subjektivna od strane onoga tko pregledava i ocjenjuje opremu, a s druge se strane s njom dosta i manipulira i kreativno postavlja vlastite kriterije u tome.

Najčešći (i često jedini) tragovi korištenja računala kategorije "Grade A-" su na rubovima

Ozbiljna refurbishing tvrtka nakon toga izvadi i objavljuje sve detaljne specifikacije opreme. Naime, nije dovoljno napisati da ponudi ima računalo "Lenovo ThinkPad T540p" jer to računalo može imati 4 - 16 GB RAM-a, klasični ili SSD disk različitog kapaciteta, grafiku različite razlučivosti, integriranu ili diskretnu grafičku karticu i slično. Ozbiljnije tvrtke idu i korak dalje, pa unaprijed daju i više informacija od drugih, poput približnog ili točnog stanja baterije, modela i stanja diska, serijskog broja računala, stvarne slike računala i slično.

Takva oprema, logično, ima i nešto veću cijenu od obične rabljene, non-refurbished opreme, tipićčno 20-50%, ali korisnik unaprijed dobija potpunu informaciju, te bolju i pouzdaniju opremu. Zato takve tvrtke na takvu opremu bez problema daju i veće jamstvo, tipično 1-2 godine, a nerijetko uz doplatu i više, čak i do 5 godina.

Stolna računala su uglavnom u jako dobrom stanju jer se manje oštećuju tijekom korištenja i lakše se obnavljaju (npr. ogrebane površine prekriju se specijalnim folijama koje izgledaju kao originalna površina), dok najviše posla ima oko prijenosnih računala koja u konačnici dolaze u različitim kategorijama očuvanosti (vidi poseban okvir).

Remarketed ili renew oprema je treća vrsta opreme koja se nudi ovim i sličnim kanalima, a radi se o sasvim nečem drugom. Ta oprema u osnovi nije korištena od strane uobičajenog tipičnog korisnika, već je služila kao izložbeni primjerak (pandan "salonskom vozilu" u automobilskoj branši), ili kao demo primjerak, ili je davana novinarima i portalima na kratki uvid za potrebe pisanja prikaza proizvoda, ili je bila kod velikih kupaca na kratkom probnom korištenju, ili je ostala kao skladišni višak prilikom promjene modela-nasljednika, ili joj se oštetila ambalaža tijekom transporta i slično. Za razliku od rabljene opreme koja je obično stara 2-5 godina i ima dosta radnih sati, ova oprema je relativno nova, stara tek do oko 12 mjeseci i vrlo je malo uopće bila u pogonu.

S tom se opremom postupa potpuno drugačije. Tu opremu s tržišta povlači sam proizvođač, detaljno je provjerava i prepakira u novu drugačiju ambalažu, s jasnim rebrandingom (npr. Lenovo takvu opremu označava kao "ReThink" brand), daje na nju novo vlastito tvorničko jamstvo i pušta u kanale prodaje koji u pravilu nisu oni isti službeni za standarnu brand opremu. Takva oprema nije toliko jeftinija kao rabljena ili obnovljena, ali im je cijena svejedno manja 20-40% od redovne, često istovjetnih modela u istovremeno redovnoj prodaji.

Iako je ta oprema u osnovi nekorištena i najčešće u savršenom stanju, i za nju se obično označava stupanj očuvanosti, koji se donekle razlikuje od kategorizacije refurbished opreme. Zašto očuvanost nekorištene opreme? Zato jer i ta oprema zna doći i neoriginalnoj ambalaži ili imati manje tragove korištenja nastale prilikom manipulacije i pokazivanja kupcima, ili nakon korištenja od strane novinara.

Bitno je znati da jedino ova, zadnje opisana oprema, smije biti istinski oglašena kao "izložbeni primjerak", dok takvo označavanje svake druge rabljene opreme predstavlja zavaravanje kupaca i lažno oglašavanje, jer ona nije nigdje bila izložena već intenzivno korištena nekoliko godina.

Primjerak remarketed računala - nekorištenog izložbenog primjerka HP Spectre x360

Preko oglasnika ili od tvrtke?

Sad kad smo razjasnili što znači profesionalni refurbishing, onda je i očita razlika između kupovanja takve opreme od takve tvrtke i kupovanja privatne opreme preko oglasnika. Oprema koja se prodaje preko oglasnika gotovo sigurno nije prošla kvalitetan postupak obnove i testiranja, porijeklo je upitno, vlasnik najčešće ne zna sve specifikacije, a što se tiče jamstva u najboljem slučaju vam može reći reći nešto tipa "evo, mjesec dana usmenog jamstva, ako se bilo što desi - vratit ću vam novce". Naravno, računa nema, pa poslovnim korisnicima to uopće ne dolazi u obzir.

To ne znači da privatnu rabljenu opremu s oglasnika treba u svakom slučaju izbjegavati i da se uvijek radi o namjernoj i svjesnoj prijevari, ali takvu će opremu dobro pregledati i procijeniti samo informatički profesionalci, pa ukoliko ste laik konzultirajte se sa stručnom osobom prije konačne kupnje.

Porijeklo, vrsta i stanje opreme

Korisnici se često pitaju odakle dolazi takva rabljena oprema, pogotovo takve relativno velike količine istovjetnih modela, redovito i s uzastopnim serijskim brojevima. To ni u kom slučaju nije odbačena oprema s elektroničkih otpada ili otkupljivana privatna oprema s oglasnika. Dapače, tvrtke koje se time bave uopće ne žele otkupljivati takvu opremu niti uzimati "pod račun", kao "staro za novo".

Stvar je u biti vrlo jednostavna - to je oprema velikih poslovnih, državnih, sveučilišnih i sličnih korisnika. Oni ili periodički kupuju veće količine računala ili ih (sve češće) uzimaju u najam ili na leasing. Po isteku tvorničkog jamstva ili najma ili leasinga, što je u praksi tipično 2-4 godine, sva se ta oprema mijenja za novu generaciju, a dotadašnja ide u refurbishing kanale. Zato odjednom dolazi više desetaka, stotina, pa i tisuća istih ili vrlo sličnih modela računala i druge opreme za koju onda trebaju tjedni i mjeseci za kvalitetan refurbishing.

Takvi korisnici redovito uzimaju profesionalnu opremu visoke poslovne klase najpoznatijih svjetskih tvtki poput Lenova, HP-a, Della i sličnih, koja je kvalitetna, pouzdana, robusna, dugotrajna i iznimno dobrih performansi u trenutku kupnje. Koriste je ozbiljni uredski korisnici, pa je zato i vrlo dobro očuvana. Čak i prijenosna računala često znaju biti gotovo netaknuta jer su pretežno bila u uredu na stolu, tipično u svojim ležištima (en. docking station). Neki od tih korisnika su često i izvan ureda, pa se njihova uredska računala i vrlo malo koriste. Eventualna oštećenja se čak znaju desiti nepažljivim rukovanjem kod preuzimanja i transporta, a ne prije tijekom redovne uporabe.

Računala koja dolaze iz takvih poslovnih okruženja imaju i odgovarajuće specifikacije karakteristične za tu primjenu. Tu nema gejmerskih konfiguracija kakve često kupci traže (takvih ima jedino kao remarketed oprema), već su to primarno uredska računala, prijenosne i stolne radne stanice za CAD i sličnu grafičku primjenu, serveri, All-In-One računala, uredski pisači, profesionalni monitori i slično.

Obnovljena radna stanica HP Z440, Grade A

Ti korisnici obično nabavljaju veće količine identičnih računala, što u konačnici znači da u ponudi refurbished računala nema baš svake konfiguracije ili opcije tog modela koje su bile dostupne u trenutku kad je taj model došao na tržište i kupljen od strane prvog vlasnika. Često kupci znaju tražiti konfiguracije s vrlo detaljnim specifikacijama (CPU, grafička, rezolucija i ostalo), ali na raspolaganju nisu sve opcije, odnosno svi modeli. Obično bude par tipičnih konfiguracija određenog modela (određeni top-seller modeli) i kupci refurbished opreme mogu odabrati samo nešto od ponuđenog. Naravno, RAM i disk se relativno lako nadograde ili mijenjaju, ali problem znaju biti ostale stvari na računalu koje se teško ili nikako ne mogu mijenjati.

Budući da se radi o vrlo kvalitetnoj opremi, koja je u pravilu dosta pažljivo korištena, koja je u trenutku kupnja imala najbolje specifikacije, koja je u trenutku početka korištenja imala veliku tržišnu vrijednost (npr. stolna računala 7-10 tisuća kn, prijenosna računala 10-15, pa i više tisuća kn), sasvim je jasno da će takvo računalo i nakon par godina, kao refurbished računalo, biti i dalje u dobrom stanju, pouzdano i dobrih performansi.

I ne samo to, praksa pokazuje da računalo koje ne pokaže probleme u prvim tjednima korištenja, u pravilu radi pouzdano jako dugo. Toliko dugo da ćete ga, ako ne računamo zamjene potrošnih stvari tipa ventilator ili bateriju, prije umiroviti zbog nedovoljnih performansi jednog dana nego što ćete ga otpisati i ekološki zbrinuti kao neispravno računalo čiji servis nije isplativ. Stoviše, statistke tvrtki koje na veliko rade s opremom pokazuju da je daleko manje reklamacija na refurbished opremu nego na novu, upravo zbog toga što se eventualne "dječje bolesti" riješe tijekom početnog korištenja prvog korisnika.

Lokalizacija tipkovnica

Kupci često uopće ne razmišljaju o tome hoće li tipkovnica prijenosnog računala imati hrvatska slova i raspored. Nekako podrazumijevaju da hoće, ali to nije uvijek slučaj.

Refurbished oprema izvorno je porijeklom iz raznih zemalja EU, pa i svijeta. Zato u prvom koraku, prilikom nabave od strane profesionalnih refurbishing tvrtki, računal dolaze s originalnim nacionalnim rasporedom tipki (njemački, talijanski, danski, francuski...). Dio tvrtki koje ne rade refurbishing ili ga rade samo djelomično to ostavlja tako ili u najboljem slučaju daju naljepnice za tipke s rasporedom kakav se koristi u zemlji odakle je kupac.

Profesionalne refurbishing tvrtke rade kvalitetan i dugotrajan pretisak/dotisak tipkovnica (npr. zacrnjuje se originalni znak i dotiskuje drugi u bijeloj boji) ili, još bolje, lasersku gravuru. Neki to rade uz doplatu, neki u okviru već istaknute cijene, pa kupci dobijaju računala sa svojim rasporedom, npr. hrvatskim.

Pri tome su i neizbježni određeni kompromisi jer različiti rasporedi ponekad imaju i različiti broj tipki, pa nije uvijek moguće u potpunosti imati onakvu tipkovnicu kakvu sam proizvođač računala radi za određenu zemlju ili regiju. Osim toga, neka prijenosna računala imaju backlit, odnosno pozadinsko osvjeljenje, pri čemu svjetlo može prolaziti i kroz prozirno slovo i druge znakove na tipkovnici, pa to nije moguće u potpunosti nadomjestiti.

Međutim, većina tih prepravki izgleda jako dobro i vrlo slično originalnom tvorničkom, puno su trajniji od bilo kakvih naljepnica koje daju i drugačiji osjećaj pri tipkanju.

Dotisak i pretisak hrvatskog layouta na tipkovnicama sa i bez backlita kroz tipke

Operacijski sustav

Kako su sva ta računala najvećim dijelom poslovni modeli iz poslovnog okruženja, sva su tvornički došla s predinstaliranim legalnim licenciranim operacijskim sustavom Windows. Naravno, sadržaj diskova je po napuštanju prvotnog korisnika temeljito obrisan, uključujući i operacijski sustav, ali licenca ostaje i putuje s računalom kao bundle.

Hoćete li kao kupac dobiti instalirani operacijski sustav i koji, ovisi o tvrtki koja radi refurbishing i/ili prodaje tu opremu. Neki prodaju s praznim diskovima, a neki se potrude pa instaliraju važeću inačicu operacijskog sustava, a neke čak i ažuriraju operacijski sustav i instaliraju sve potrebne drivere, ili instaliraju sustav po želji - određenu verziju Windowsa ili čak Linuxa. Svaka ta sitnica čini dio ukupne cijene koju ta oprema u konačnici ima i čini razliku među isporučiteljima te opreme.

Većina opreme koja se sada prodaje je tvornički došla s Windows 7 ili 8, ali su u međuvremenu nadograđena na Windows 10 (ili tijekom besplatnog razdoblja ili drugim ugovorima s Microsoftom), pa najčešće računala dolaze s aktualnom verzijom.

Korisnici često pitaju za licencu operacijskog sustava. Do zaključno Windows 7 ona je dolazila kao naljepnica s Product Keyem s donje strane računala ili ispod baterije, dok Windows 8 i novija računala licenčni ključ drže upisan u BIOS-u računala i automatski se aktiviraju po instalaciji i spajanju na internet.

U svakom slučaju, prema sadašnjoj praksi i poznatim propisima i licenčnim uvjetima, za ta računala nije potrebno dodatno i ponovo kupovati licencu operacijskog sustava Microsotf Windows.

Apple oprema

Zanimljivo je da u ponudi refurbishing računala ima raznih poznatih najvećih svjetskih tvrtki, ali ima vrlo malo Appleove opreme. Nisu poznati svi i pravi razlozi za to. Poznato je da je ponuda takve rabljene opreme od strane originalnih vlasnika vrlo mala, da je refurbishing puno skuplji zbog teško dobavljih i skupih dijelova, i da se ta oprema zbog znatno veće cijene puno manje traži i prodaje. Kruži i neslužbena informacija da takvu opremu uglavnom s tržišta odmah povlači, obnavlja i prodaje samo nekoliko svjetskih tvrtki koje su ovlašteni refurbishing partneri Applea.

Obnovljeni Apple MacBookPro, Grade B+

Jamstvo, kvarovi i reklamacije

Većini te refurbishing opreme je isteklo tvorničko jamstvo, obično trogodišnje. Zna se pojaviti i mlađa oprema kojoj tvorničko jamstvo nije isteklo, a to se može provjeriti preko serijskog broja računala na web stranici proizvođača.

Važnije od toga je jamstvo koje vam daje sama tvrtka koja radi refurbishing i/ili prodaje takvu opremu. Tu postoje ogromne razlike koje utječu i na cijenu. Jamstvo može biti i samo mjesec dana, 3 mjeseca, 6 mjeseci, ali i godinu dana, dvije godine, a uz doplate može ići čak i do 5 godina. Da, neke tvrtke stvarno na refurbishing opremu nude relativno veliko jamstvo, pa čak i veće od originalnog, i to nakon što je tvorničko jamstvo već isteklo. Toliko je ta oprema pouzdana, toliko su je dobro testirali, toliko ima malo problema s njom, da se usude dati i veće jamstvo, ili si dodatno jamstvo odnosno rizik kvara pokriju doplatom.

Kratko jamstvo ne mora nužno značiti loše ili nepouzdano računalo. U praksi to obično znači da tvrtka koja to prodaje ili nije opremu dovoljno testirala da može sa sigurnošću dati jamstvo ili se jednostavno ne žele ili ne mogu baviti servisiranjem tijekom dužeg razdoblja. Mjesec dana jamstva je više jamstvo tipa "ako se ne pokvari u kratkom roku, ne uzimamo ga više natrag i ne servisiramo". Korisnici koji jako vjeruju u kvalitetu i pouzdanost određenih računala, kao npr. u Lenovo ThinkPade, znaju reći "to je ThinkPad, za njega mi i ne treba jamstvo".

Bez obzira na sve to, uvijek je dobro imati što duže ili barem razumno dugo jamstvo koje, osim mirnijeg sna, pokazuje i koliko je refurbishing tvrtka dobro obnovila i testirala tu opremu prije preprodaje, koliko ozbiljno stoji iza te prodane opreme, odnosno koliko joj je stalo do dugotrajne brige za novog krajnjeg kupca/korisnika, a ne samo da jednokratno proda nešto i zaradi.

Iskustvo tvrtki koje se time bave dugi niz godina pokazuje da kvarova i reklamacija na refurbishing opremu ima iznimno malo. Ne samo da je malo, nego je čak i puno manje nego na novu opremu. Ono što se i pojavi najčešće i nije nešto ozbiljno, već više potrošno ili mehaničko - ventilator, CD/DVD uređaj, eventualno mrtvi pikseli na ekranu i slično, što će svaki ozbiljni dobavljač riješiti brzo i rutinski.

Cijena refurbished opreme

Cijena ove opreme je posebno zanimljiva. Osim što su cijene te opreme relativno niske, one na prvu za laika djeluju dosta nelogično. Npr. modeli računala koji su različitih serija i koja su kao nova imala veliku razliku u cijeni (čak i 1:2), kao refrubished koštaju gotovo isto. Zatim, može se desiti i da isti model računala identičnih specifikacija i očuvanosti imaju različitu cijenu.

U osnovi je veza cijene refurbished računala s njegovom početnom cijenom najmanje bitna u cijeloj formuli. Cijena se formira s obzirom na ulaznu cijenu kupljenog "sirovog" rabljenog računala, trošak refurbishinga, a najviše prema tome koja je aktualna tržišna cijena takvog računala na nekom području, npr. u EU, s obzirom na ponudu i potražnju.

Ulazna cijena varira s obzirom na to koliko je oprema stara, te da li je ta oprema u cijelosti već isplaćena kroz najam ili leasing ili ima samo umanjenu vrijednost. Druga bitna stvar je količina kupljene opreme - na veće se količine, logično, dobijaju manje jedinične cijene. Stanje te opreme je ključna stvar - kupnja na neviđeno je jeftinija, ali i jako rizična jer potencijalno može biti puno opreme u lošem stanju i slabih performansi, pa i neispravne, što se ustanovi tek tijekom pregleda i refurbishinga. Zato ozbiljne tvrtke radije uzimaju od provjerenih dobavljača, naprave grubi uvid u opremu, što povećava cijenu ali i daje veću kvalitetu i više kvalitetne opreme.

Tijekom refurbishinga se pokaže koliko je trebalo utrošiti resursa za čišćenje, a pogotovo za zamjenu pojedinih komponenti. Profesionalci tijekom tog postupka mogu zamijeniti ventilator koji bruji, lošu bateriju, hard disk s bad sektorima, ekran s bad pixelima ili polomljenu i izgrebanu tipkovnicu što podiže konačnu cijenu tog računala, ali novi kupac u tom slučaju dobija stvarno obnovljeno računalo. Taj dio i najviše čini razliku između rabljene opreme s minimalnom obnovom i refurbished opreme koja je prošla kompletnu i detaljnu obnovu - čim je isto računalo osjetno jeftinije kod jednog prodavača u odnosu kod drugog, najvjerojatnije nije odrađen dobar refurbishing. To ne znači nužno da će to računalo biti loše, ali rizik je puno veći i obično takvi daju manje specifikacija i manje jamstvo jer računalo uopće ne pregledavaju detaljno.

I treći, konačni, čimbenik je tržišna cijena na nekom području koja se može postići za određena računala istovjetnih značajki. Zna se desiti da određeni prodavači neko vrijeme uopće nemaju nekih modela jer su im ili nepovoljne ulazne cijene i količine, ili je ponuđena oprema općenito u takvom stanju da s refurbishingom ne mogu konkurirati niskoj tržišnoj cijeni. Zato se i desi da npr. neki stariji i slabiji model košta više nego jači i noviji, zbog zahtjevnijeg refurbishinga ili čestog tvorničkog problema s nekom serijom.

Općenito, može se reći da je cijena refurbished opreme u prosjeku čak 3-5 puta niža od cijene koju je ta oprema imala kad je kupljena nova, odnosno od aktualne cijene koju imaju trenutačni modeli tih serija računala. Npr. računala koja su koštala 10-15 tisuća kuna, kao očuvana i kvalitetno obnovljena, provjerena i s jamstvom koštaju u prosjeku 3-4 tisuće kuna.

Zbog svega opisanog, izražavanje cijene kao popust od npr. 70% je prije svega krivo jer se uopće ne radi o popustu, a s druge strane je jako neprecizno i varljivo, i više služi kao marketinško privlačene kupaca-laika.

Usporedba s novim računalima

Kad se spomenu ove cijene, logični i česti protuargument je "zašto da kupujem rabljeno, kad za te novce mogu kupiti novo računalo". Na to će svaki iskusni korisnik, a pogotovo profesionalni IT-jevac zakolutati očima i dobiti omanji slom živaca.

Iako u istom cjenovnom rangu, pa možda čak i s djelomično sličnim specifikacijama, te dvije kategorije su neusporedive. Nova računala u tom rangu cijena su najčešće vrlo skromnih performansi (slab CPU, malo RAM-a, najčešće klasični mehanički disk sa samo 5400 rpm), ali i vrlo slabašne fizičke, mehaničke izvedbe jer su redovito u cijelosti od plastike, kratkim jamstvom i zbog svega toga općenito kraćim rokom trajanja. U tom smislu vrijedi potpuno ista analogija s automobilima - kupiti za sličan iznos malo rabljeni kvalitetan automobil visoke klase ili novi skromnije izvedbe i niže klase.

Bez obzira što su refurbished računala rabljena i stara par godina, po performansama redovito debelo nadmašuju nova računala iste cjenovne kategorije, a razlika u fizičkoj izvedbi, izdržljivosti i trajnosti je neusporediva - u korist refurbished - jer su redovito izrađena od izdržljivijih materijala poput aluminija ili karbonskih vlakana, sa željeznim šarkama za ekran (dapače, većina udovoljava vojnim specifikacijama izdržljivosti). U tom smislu apsolutne preporuke da se refurbished opcija barem uzme u obzir prilikom nabave računala.

Ekološka strana priče

Ne manje bitna, ali često marginalizirana strana ove priče koju mnogi ignoriraju je ekologija. Zbog velikog broja novih raznih elektroničkih uređaja, sve kraćim rokom njihova trajanja, i prečestim zamjenama novim modelima, količina elektroničkog otpada u velikom je porastu. Kad ne bi bilo refurbishinga i ponovnog korištenja još uvijek funkcionalne i upotrebljive opreme, u elektroničkom bi otpadu završavalo puno više računala i druge opreme. Ovime se se životni vijek korištenja produljuje za tipično još 3-5 godina, odnosno udvostručuje se ili čak utrostučuje životni vijek, i za toliko smanjuje količina elektroničkog otpada.

Dijelu izrazito ekološki svjesnih korisnika je upravo to i važniji razlog kupovanja i korištenja takve opreme, dok im je ekonomski sporedan. U svakom slučaju, bio ekološki motiv primarni ili sporedni, svakako je bitan i neizbježan čimbenik u ponovnom korištenju obnovljenih računala.

Financijska strana

Budimo realni, većini kupaca je prvi i osnovni motiv za kupnju refurbished računala u stvari kupnja jeftinog računala, točnije - računala koji ima što bolji omjer značajki i cijene. To je razumljivo i ispravno. Kako za privatne, tako i za poslovne osobe.

Ono što je zanimljivije na tu temu je stav i praksa dobrostojećih kupaca, odnosno onih kojima uopće nije problem kupiti i takvo novo računalo po punoj cijeni, koje košta višestruko više. Dio njih se i dalje drži mantre iz naslova članka ili one slične "samo najskuplje je dovoljno dobro" i ne želi ni čuti za rabljenu opremu. To što je ta oprema za većinu tipičnih primjena tek nešto brža od refurbished opreme o kojoj pričamo, što se kvari više nego refurbished i što će to vrijednost tog novog računala u samo par godina pasta na otprilike četvrtinu svoje vrijednosti, njih u pravilu ne zanima.

Srećom, sve je više i dobrostojećih tvrtki koje postupaju racionalno, koje uviđaju da nabavka kvalitetne refurbished opreme ne predstavlja ništa veći rizik, da se ne dobijaju lošija niti bitno slabija računala, a da su uštede značajne. Realno, po računalu se može uštedjeti 5-10 tisuća kuna. Koliko god pojedinac ili tvrtka bogata bila, to je značajna razlika koja ostaje, koja se može usmjeriti u druge stvari (drugu opremu, obrtni kapital, povećanje plaća, štednju i slično).

Dio djelatnika pojedinih tvrtki, pogotovo novi i mladi, znaju biti i neugodno iznenađeni ili čak uvrijeđeni kad im se ponudi ili nabavi refurbished računalo jer redovito očekuju nova i skupa računala. Kad im se ponudi protuargument tipa "bi li takvo računalo kupio za sebe doma" ili "hoćeš li da razliku do novog prebacimo u tvoju plaću" ili "hoćeš li da razliku do novog odbijamo od tvoje plaće", odjednom tom računalu ipak daju šansu, a korištenje ubrzo potvrdi ispravnost takve odluke.

Na žalost, boljka naslijeđenog mentaliteta (ili odgoja?) je u našem društvu još uvijek takva da takav pristup češće izaziva sramotu i sažaljenje, nego što dobija pohvale. Proći će još vremena da se mentalitet racionalnog trošenja na opremu cijeni i ističe kao pozitivan primjer odgovornog i savjesnog poduzetništva, umjesto da se komentira frazama "sirotinjo, i Bogu si teška" i sličnima. Na kraju krajeva, mnogi poduzetnici su opstali ili se obogatili, između ostalog, i zbog racionalnog trošenja. Tipičan primjer je Google koji je svoj sustav gradio na velikoj količini jeftine rabljene opreme.

Posebno je velika šteta što državne i javne ustanove koje opremu nabavljaju sredstvima iz budžeta (dakle - našim novcima) još uvijek nemaju sluha za refurbished opremu i uštede koje bi se na tome postigle. Rijetki su pozitivni primjeri obrazovnih institucija koje su cijele informatičke učionice opremile takvom opremom za višestruko manji iznos od kupnje nove, odnosno koje su za isti dobiveni budžet opremili puno više radnih mjesta. Neki natječaji ili upute takvim institucijama izrijekom navode da se nabavlja isključivo nova oprema, jer valjda sve što nije novo automatski znači da je prastaro i loše. I onda kupe novu, prije spomenutu, opremu u sličnom cjenovnom rangu. I ubrzo požale.

Iskustva u EU

Zemlje EU su, kao u i većini drugih stvari, daleko ispred u količini i širini primjene refurbished opreme. Pričamo o zemljama koje su boljestojeće od Hrvatske, a takve su skoro sve druge članice jer smo mi po većini ekonomskih kriterija na začelju. Osim što daleko više pojedinaca i tvrtki pod normalno nabavlja takvu opremu, brojne obrazovne ustanove diljem Slovačke, Češke, Mađarske, Njemačke i drugih zemalja daju prednost upravoj takvoj opremi.

Kada i zašto ne kupovati takvu opremu?

Ima situacija i potreba kada refurbishing oprema jednostavno nije najbolja opcija kod nabave. To su najčešće dvije situacije - kada korisnik iz tehničkih razloga treba najjače računalo koje se može naći na tržištu (to onda može biti samo najnoviji model na tržištu) ili traži model koje uglavnom nema kao refurbished opreme (npr. gaming računala, jako veliki monitori i slično). Za većinu klasičnih uredskih i kućnih potreba, pa i CAD primjenu, ponuda refurbishing opreme je velika i pogodna.

Dajte šansu racionalnoj i ekološkoj opciji

Kvalitetna računala su dugotrajna i sasvim dobrih performansi i nakon nekoliko godina korištenja. Uz dovoljno informacija o takvoj opremi i pouzdane refurbishing dobavljače, takva oprema je jako dobro, jeftino i ekološko rješenje za kućne korisnike i tvrtke, a pogotovo informatičke učionice obrazovnih institucija. U Hrvatskoj postoji najmanje desetak tvrtki koje u ponudi imaju takvu opremu, a putem jedinstvenog tržišta EU broj takvih mjesta se i značajno proširuje.

Savjeti za kupnju refurbished opreme

Na što paziti kod kupnje?

• da li je oprema samo rabljena, obnovljena djelomično ili potpuno, ili je remarketed
• kategorija očuvanosti (vidi poseban okvir), po mogućnosti dobiti stvarne slike
• koja je veličina i trenutačno stanje baterije (ili baterija, ako ih ima više) prijenosnog računala (u trajanju autonomije ili postotak kapaciteta)
• vrstu i stanje diska (klasični ili solid-state disk, bad sektori klasičnog diska, potrošenost SSD-a)
• trajanje osnovnog i doplatnog produženog jamstva, posebno za potrošne dijelove poput baterije
• tražiti serijski broj unaprijed i na računu (po kojem se mogu provjeriti točne specifikacije, tvorničko jamstvo i kasnije reklamacije na rabljeno)
• da li je tipkovnica prijenosnog računala s hrvatskim rasporedom, i ako jest - kako je to napravljeno: naljepnicama, pretisak ili laserska gravura
• ima li prikladnu ambalažu i kako je pakirano za slanje dostavnim službama
• ima li računalo neoštećenu CoA naljepnicu s Product Keyem za operacijski sustav Windows (do verzije 7)
• dolazi li računalo s praznim diskom ili instaliranim operacijskim sustavom i kojim

Najčešće korištena kategorizacija refurbished i remarketed opreme

Kategorizacija refurbished prijenosnih računala

Grade A: Prvoklasno očuvano računalo, bez ijednog traga, kao novo

Grade A- ili Premium: Računalo s jedva vidljivim tragovima korištenja, tipično na rubovima

Grade B+ ili Standard: Računalo s vidljivom tragovima korištenja, tipično na gornjoj i donjoj strani, izlizane tipke i touchpad

Grade B ili Economy: Računalo s izraženijim tragovima korištenja i ogrebotinama i/ili manjim oštećenjima na kućištu i/ili ekranu

Grade C i D: Napuknuta kućišta, nedostajući dijelovi, značajna oštećenja ekrana - koriste se za dijelove ili za manje bitne pozicije (npr. monitor za server)

Kategorizacija remarketed opreme

Gold: Potpuno očuvano, s originalnom ambalažom

Silver: Potpuno očuvano, bez originalne ambalaže

Bronze: Može imati manje, jedva vidljive tragove korištenja

Usporedba tipičnih značajki rabljene, refurbished i remarketed opreme

Rabljena oprema

Okvirna starost: 2-5 godina

Davatelj jamstva: prodavatelj

Jamstvo: 1-3 mjeseca

Specifikacije: osnovne

Tipkovnica: izvorna, nelokalizirana

Stanje baterija: nepoznato

Vrsta i stanje diska: vrsta i kapacitet

Ambalaža: rinfuzo, raznolika

Cijena: najniža

Djelomično obnovljena oprema

Okvirna starost: 2-5 godina

Davatelj jamstva: prodavatelj

Jamstvo: 3-12 mjeseci

Specifikacije: djelomične

Tipkovnica: nelokalizirana ili naljepnice

Stanje baterija: nepoznato

Vrsta i stanje diska: vrsta i kapacitet

Ambalaža: raznolika

Cijena: srednja

Potpuno obnovljena (refurbished) oprema

Okvirna starost: 2-5 godina

Davatelj jamstva: prodavatelj

Jamstvo: 1-5 godina

Specifikacije: potpune

Tipkovnica: pretisak

Stanje baterija: približno ili točno

Vrsta i stanje diska: vrsta, stanje, kapacite, brzina, iskorištenost

Ambalaža: posebno izrađena

Cijena: viša

Remarketed oprema

Okvirna starost: 6-18 mjeseci

Davatelj jamstva: proizvođač

Jamstvo: 2-3 godine

Specifikacije: tvorničke

Tipkovnica: originalna ili pretisak

Stanje baterija: nova ili minimalno korištena

Vrsta i stanje diska: nov ili minimalno korišten

Ambalaža: tvornička

Cijena: najviša

Približne cijene nekoliko tipičnih modela refurbished računala različitih konfiguracija i očuvanosti (kolovoz 2019. godine)

Prijenosno računalo Dell Latitude E6330, 13.3", i7-3520M 2.9 GHz, 4 GB RAM, SSD 256 GB, baterija u vrlo dobrom stanju, CD/DVD, WWAN, Intel grafika 1366x768, backlit keyboard, Windows 10 Pro 64-bit, 2 godine jamstva; cijena za očuvanost A-: 2.900,00 - 3.100,00 kn, cijena za očuvanost B: 2.500,00 - 2.700,00 kn

Prijenosno računalo Lenovo ThinkPad T440s, 14.1", i5-4300U 1.9 GHz, 8 GB RAM, SSD 128 GB, baterije u vrlo dobrom stanju, Intel grafika 1600x900, backlit keyboard, Windows 10 Pro, 2 godine jamstva; cijena za očuvanost A: 3.200,00 - 3.400,00 kn, cijena za očuvanost A-: 3.000,00 - 3.300,00 kn, cijena za očuvanost B+: 2.800,00 - 3.100,00 kn

Prijenosno računalo Lenovo ThinkPad T570, 15.6", i5-7300U 2.6 GHz, 16 GB RAM, M.2 SSD 256 GB, baterije u vrlo dobrom stanju,Intel grafika 1920x1080, IPS TouchScreen, 4G WWAN, backlit, Windows 10 Pro, 2 godine jamstva; cijena za očuvanost A-: 5.000,00 - 5.400,00 kn, cijena za očuvanost B+: 4.800,00 - 5.200,00 kn

Prijenosno računalo HP EliteBook 840 G2, 14.1", i7-5600U 2.6 GHz, 8 GB RAM, SSD 256GB, baterija u vrlo dobrom stanju, Fingerprint, 4G WWAN, Intel grafika 1920x1080, backlit keyboard, Windows 10 Pro, 2 godine jamstva; cijena za očuvanost A-: 3.900,00 - 4.200,00 kn, cijena za očuvanost B+: 3.700,00 - 4.000,00 kn

All-in-One Dell OptiPlex 9030 23", i5-4590S 3.0 GHz, 8 GB RAM, SSD 256 GB, CD/DVD, Intel grafika 1920x1080, Windows 10 Pro, 2 godine jamstva; cijena za očuvanost B+: 3.400,00 - 3.800,00 kn

WorkStation HP Z420, Intel Xeon E5-1620 v2 3.7 GHz, 16 GB ECC RAM, SSD 240 GB + 1 TB HDD, CD/DVD, nVidia Quadro K2000 2 GB RAM, Windows 10 Pro 64-bit, 2 godine jamstva; cijena za očuvanost A: 5.000,00 - 5.500,00 kn

Stolno računalo HP EliteDesk 800 G2 Small Form Factor, Intel i5-6500 3.2 GHz, 8 GB RAM DDR4, SSD 256GB, CD/DVD, Intel grafika, Windows 10 Pro, 2 godine jamstva; cijena za očuvanost A: 2.800,00 - 3.200,00 kn

Monitor Dell 24" P2414H 24", 1920x1080, 1000:1, 250 cd/m2, VGA, DVI, DisplayPort, USB Hub, pivot, 2 godine jamstva; cijena za očuvanost A: 900,00 - 1.100,00 kn

Ista oprema kao neobnovljena rabljena oprema s manjim jamstvom jeftinija je približno 20-30%.

Intervju: Jaroslav Žerebák, CEO tvrtke MB Tech s. r. o., Slovačka, jedne od vodećih tvrtki za refurbished opremu u EU

Refurbishing smo počeli raditi zbog skepse korisnika prema rabljenoj opremi - Jaroslav Žerebák, CEO tvrtke MB Tech s. r. o., Slovačka.

Jaroslav Žerebák, CEO, MB Tech s. r. o., Slovačka

Koliko se dugo vaša tvrtka bavi refurbishingom i koliko opreme obnovite godišnje?

Refurbishingom se bavimo od 2003. godine, dakle više od 15 godina. U početku nismo očekivali da ćemo se time baviti u tolikoj mjeri i toliko dugo. Tada smo samo htjeli "preživjeti", a sada je to naš lifestyle. Trudimo se raditi najbolje za naš okoliš i korisnike, te educirati ljude da razmišljaju racionalnije. Narasli smo na ukupno 75 zaposlenih, od čega se čak njih 50 bavi nekim segmentom refurbishing opreme (testiranje, čišćenje, servisiranje, evidencija, kontrola kvalitete, reklamacije...).

Prošle smo godine obnovili i na području Slovačke i drugih EU zemalja prodali oko 38000 komada razne informatičke opreme (prijenosnih računala, stolnih računala, pisača, monitora, All-in-One računala), od čega oko 3000 komada remarketed opreme. To je u prosjeku preko 3000 komada mjesečno, a gotovo polovicu toga čine prijenosna računala koja su i najzahtjevnija za obnovu.

Kako izgleda vaš postupak odabira i obnove rabljene opreme?

Opremu otkupljujemo ili direktno od prvih vlasnika, najčešće velikih tvrtki na području EU i manjim dijelom Azije, ili tvrtki koje ih opskrbljuju. Stekli smo veliko iskustvo i možemo dobro procijeniti od koga se i kakvu opremu može dobiti, pa ne uzimamo bilo što, već samo birane stvari.

Opremu najprije intenzivno i dugotrajno testiramo kako bi provjerili radi li ispravno i pouzdano. Zatim se rastavlja i detaljno čisti od prašine i prljavštine raznim alatima i kemikalijama. Po potrebi, mijenjaju se pojedine neispravne ili potrošene komponente, ili oštećeni dijelovi kako bi računalo bilo ne samo 100% ispravno, već i izgledalo što je bolje moguće. Tako sređena računala kategoriziramo po konačnom vizualnom stanju, instaliramo ih na novo, a pred isporuku lokaliziramo prema državi kupca. Uz to, kao potpuno posvećeni ekologiji, opremu pakiramo u ambalažu od recikliranog materijala. To sve skupa i traje i košta, ali krajnji korisnici dobijaju najbolji mogući proizvod, a to je naš glavni cilj.

Čišćenje računala

Koji su vaši krajnji korisnici?

Krajnji korisnici su svih profila - tvrtke, kućni korisnici, škole, javni sektor, bolnice i dr.

Korisnici su obično skeptični prema takvoj opremi jer se boje kvarova. Imate li problema s tom opremom?

Upravo zato smo i počeli raditi pravi refurbishing, a ne samo prodavati prljavu i poluispravnu korištenu opremu. Ključno je osim čišćenja što mijenjamo pojedine potrošene ili oštećene dijelove (ekrane, touchpade, gornje dijelove kućišta, ventilatore, baterije...) kako bi većina opreme bila kategorija A- i B+ i potpuno pouzdana. Problem su bile i različite tipkovnice za različite države krajnjih korisnika, ali i to smo kvalitetno riješili.

Dokaz kvalitetno odrađenog refurbishinga je to što dajemo 2-5 godina jamstva. Čineći sve to stječemo povjerenje korisnika u takvu opremu. Ne samo onih koji traže jeftinu nekvalitetno obnovljenu opremu, već i ozbiljnih tvrtki. Rezultat toga je da imamo znatno manje reklamacija na refurbished opremu nego na novu.

Lokalizacija tipkovnice

Da li su korisnici dovoljno svjesni financijskih i ekoloških prednosti takve opreme i kako ih više informirati o tome?

Ovisno o korisniku, netko to kupuje zbog cijene, netko zbog ekoloških razloga, netko zbog vrste proizvoda (jer su top proizodi tvrtki poput HP-a, Lenova i Dell vrlo skupi kao novi). Zato i imamo kategorije proizvoda - ako netko želi jeftiniji, onda bira B+, a ako želi u boljem stanju, onda bira A-, itd.

Prošlo je gotovo godinu dana od kada sam krenuo s javnom ponudom kvalitetnih i očuvanih rabljenih računala s predinstaliranim Linuxom. Pravo vrijeme za jedan mali rezime tog iskustva i najavu novosti na tu temu.

Rezultat

Svjestan nepopularne kombinacije rabljenih računala i Linuxa postavio sam si relativno skromne (ali po meni realne) ciljeve za odluku o tome hoću li nakon nekog vremena nastaviti s tom ponudom ili ne. Međutim, potražnja je višestruko nadmašila očekivanja, pobijajući time skepsu oko prihvaćanja rabljene opreme i Linuxa. Naravno, ne radi se o količinima usporedivim s drugim kombinacijama na tržištu, ali sasvim pristojnima da mogu zadovoljan nastaviti dalje.

Kupci tih računala su iz raznih krajeva Hrvatske, i tvrtke i privatne osobe, od studenata i kućnih korisnika, do samostalnih djelatnika i djelatnika u tvrtkama.

Posebno iznenađenje je da praktično nije bilo poziva za dodatnom podrškom i edukacijom za korištenje Linux desktopa. Dio kupaca je već imalo iskustva s Linuxom, a ostali su se očito bez problema snašli s instaliranim Linux Mintom na hrvatskom jeziku, te prevedenim priručnikom za isti. To potvrđuje da je za većinu korisnika Linux i te kako spreman za desktop.

U dijelu javnosti je i dalje prisutna skepsa prema ovoj rabljenoj opremi zbog nepoznavanja načina dobave, kontrole i kategorizacije te opreme. Također, sudeći prema komentarima na društvenim mrežema, dio kupaca ne poznaje vrhunsku kvalitetnu poslovne ThinkPad klase i pokušavaju je usporediti s low-end opremom sličnog cjenovnog ranga kao laptopi u ovoj ponudi.

Ovakve ponude prilika su da se o svemu tome ljude informira i educira, neovisno o tome jesu li stvari ili potencijalni kupci ovakvih računala.

Potvrđena kvaliteta Lenovo ThinkPad računala

I kroz ovo iskustvo pokazalo se da su prijenosna računala Lenovo ThinkPad iznimno kvalitetna, pouzdana i dugotrajna. Niti jedno računalo nije pokazalo nikakve probleme, niti jedno nije vraćeno na reklamaciju. Tome svakako pridonosi odabir isključivo "Grade A" rabljenih računala.

Modeli

Očekivano, najveći interes bio je za 14" modele prijenosnih računala tipa T410, T420 i T430. Nakon njih, najviše upita je bilo i ima za 12" modele tipa X220 i X230. Najmanje upita bilo je za 15" modele tipa T520 i T530.

Ima povremeno upita za 17" modele i modele s jačom diskretnom grafičkom karticom, ali takvih za sada baš i nema u ponudi kod dobavljača takve opreme, ali imat ću ih u vidu ukoliko bude interesa.

Stečeno iskustvo i novosti u ponudi

Tijekom ovih godinu dana rada s tim rabljenim računalima s predinstaliranim Linuxom stekao sam neka iskustva na osnovu kojih sam odlučio prilagoditi ponudu.

Također, proširen je krug poznanika i partnera na području Linux konzaltinga, što je potencijalno još značajnija neizravna posljedica ove priče.

Virtualka s Windowsima samo na zahtjev

Zanimljivo, prema povratnim informacijama praktično nitko od kupaca nije koristio VirtualBox virtualku s probnim verzijama MS Windows 10 i MS Office 2013 Professional koje sam na njima postavljao kako bih korisnicima olakšao prijelaz na Linux platformu. Neki su čak i kupili licencu i kasnije požalili jer im se pokazalo nepotrebno.

Zato sam odlučio da više neću svima automatizmom postavljati virtualku s Windowsima i Officeom, već samo na zahtjev kupca, i to bez doplate. Kako su upravo instalacija i update Windows virtualke uzimali najviše vremena (nisu bile klonirane radi maksimiziranja probnog razdoblja), adekvatno sam smanjio svoju "dodanu vrijednost" i time dodatno snizio konačnu cijenu.

Bez RAM i SSD opcija

U početku je većina kupaca uzimala dodatnu memoriju i SSD, ali od nedavno su dobavljivi laptopi koji standardno dolaze s 8 GB RAM i SSD-om. S obzirom da su u istom rangu cijena i da su 8 GB RAM i SSD danas praktično standard, nudim i nudit ću isključivo takve modele, pa te opcije više nisu potrebne.

Naravno, uvijek ostaje opcija za još više RAM-a ili veći SSD ukoliko bude takvih zahtjeva, ali praksa pokazuje da je većini korisnika 160-240 GB SSD-a i više nego dovoljno za rad.

Lager i uvoz

Najveći problem bio mi je raspoloživost laptopa, jer ih do sada nisam držao na lageru već ih naručivao za poznatog kupca. Međutim, sve češće se dešavalo da traženih laptopa ponestane, ne bude ih tjednima, dolaze drugačiji modeli i slično. Zato sam odlučio imati ih određenu količinu na svom skladištu, odnosno imati ih spremne za isporuku "odmah".

Kako je ponuda na domaćem tržištu relativno skromna (u smislu modela i karakteristika koje želim nuditi u ovoj ponudi, te količina) potražio sam kanale dobave izvan Hrvatske, odnosno veće distributere u EU koji imaju na raspolaganju širu ponudu i veće količine. Za sada sam više nego zadovoljan i vjerojatno je budućnost trajna orijentacija na uvoz.

Bolje naljepnice za tipke

Rabljeni laptopi dolaze iz raznih država gdje su bili korišteni, tako dolaze i različitim jezičnim rasporedom tipki. Ne samo što dolaze bez hrvatskih dijakritičkih znakova, već i dodatne tipke poput Home, End i ostalih budu na njemačkom, francuskom ili nekom drugom jeziku.

Primjer tipkovnice kakva dolazi na ThinkPad T430:

Do sada sam uglavnom dobijao prozirne naljepnice sa žutim natpisom za hrvatski raspored. Iako su naljepnice bile kvalitetne, kroz njih se vidio stari natpis, pa je to izgledalo malo šareno i "načičkano". Osim toga, dodatne tipke su ostale na izvornom jeziku. Tipkovnice su s njima izgledale ovako:

Tražio sam bolje rješenje i našao ga u lokalnom grafičkom studiju Ježtisak. Ove naljepnice su neprozirne, crne, s bijelim natpisima, pa su potpuno u skladu s dizajnom ThinkPada. Osim toga, sada dolaze i naljepnice za ostale tipke. ThinkPad T430 s njima sada izgleda ovako:

Slično tome, ThinkPad X230 dolazi ovako:

S novim naljepnicama tipkovnica na X230 izgleda ovako:

Naravno, nove naljepnice idu standardno sa svim laptopima i uračunate su u cijenu.

Cinnamon umjesto Mate sučelja

Osluškujući povratne informacije korisnika i poznanika, odlučio sam umjesto dosadašnjeg Mate sučelja postavljati Cinnamon. Za razliku od Matea, Cinnamon je vizualno dorađeniji i atraktivniji, a još uvijek relativno malo zahtjevan na resurse računala.

Budućnost

Nastavak vezanih aktivnosti

S obzirom da mi je Linux, odnosno opensource, nakon puno godina i dalje core business, odnosno podloga za većinu stvari što radim, logično je razvijati se i širiti u tom smislu. Zato pripremam još dva "projekta" na tu temu, a kao logičan nastavak ove priče. Više o tome uskoro.

Povratne informacije i mailing lista

Kao i do sada, veselit će me svaka povratna informacija, komentar, sugestija ili primjedba vezano za ovu ponudu ili slične aktivnosti koje radim, a to možete poslati na mail ili preko obrasca.

Sve zainteresirane za daljnje informacije i novosti u ovoj ponudi pozivam da se prijave na mailing listu na koju ću povremeno slati newsletter.

Hvala svima na podršci, a posebno kupcima na pokazanom zanimanju i povjerenju!

Većina tvrtki i trgovina prodaje nova računala. Neka od njih dolaze s Linuxom. Neki prodaju i rabljena računala, sa ili bez Windowsa (i to u obliku jeftine MAR licence). Ali rabljena računala, i to s predinstaliranim Linuxom? To ne nudi nitko i zvuči kao dvostruka šala. Štoviše, možda nekima i glupost. Pa ipak, odlučio sam s tim krenuti i malo šire nego kao do sada samo na upit ili moju preporuku. Uostalom, što god ja ili netko drugi krenuo raditi ili nuditi, uvijek će biti onih će to pozdraviti ili čak i kupiti, i onih koji će na to odmahnuti rukom (a pogotovo kad je u pitanju Linux). Unaprijed cijepljen protiv ovih drugih, sve ovo radim zbog onih prvih.

Zašto bi itko kupovao rabljena računala?

Zato što se u ovom slučaju ne radi o bilo kakvim niti o bilo čijim rabljenim računalima. Radi se o kvalitetnim brand računalima koja je "rashodovala" neka veća tvrtka prilikom redovitog ciklusa mijenjanja opreme svakih nekoliko godina. Ta računala prolaze već uhodane i provjerene ovlaštene kanale otkupa, brisanja podataka, provjere ispravnosti i kvalitete, i tek onda idu u daljnju prodaju krajnjim kupcima. Računala su stara nekoliko godina, ali kako se radi o kvalitetnim i jakim poslovnim računalima više klase cijena u trenutku prve kupnje, ona su vrlo očuvana i trajna. Dapače, kvalitetnija su, dugotrajnija i snažnija po karakteristikama od novih računala sličnih cijena, odnosno 2-3 puta su jeftinija od novih računala sličnih značajki.

"Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftino"

Ova često ponavljana parola ne vrijedi u ovom slučaju. Ovdje se ne radi o kupovanju jeftine opreme u smislu loših i slabih računala, već o vrhunskim npr. prijenosnim računalima kojima je zbog par godina starosti inicijalna cijena u rangu 10.000,00 - 20.000,00 kn koju su imali prilikom izlaska na tržište pala na 2.000,00 - 3.000,00 kn. Takva nova računala si može priuštiti vrlo malo poslovnih korisnika, a kućni takve ni ne gledaju. Međutim, kao rabljena postaju vrlo dostupna.
Osobno sam protivnik čestog mijenjanja računala, samo zato jer se postojeće računalo "usporilo" (što je najčešće softverski, a ne hardverski problem), jer je "kupnja jeftinija od održavanja", jer je "izašao novi model", jer je "postojeće amorizirano" ili iz sličnog neopravdanog razloga. Osim nepotrebnih troškova (koji često povlače i ponovne troškove licenci za iste programe), gomila se i elektronički otpad i to s ispravnom vrlo upotrebljivom opremom. U praksi se računala mijenjaju u prosjeku svake 2-3 godine, a mogla bi (i morala) trajati najmanje 4-5, pogotovo ona kvalitetnija.

Želi li itko Linux na svom računalu?

Da. Već godinama isporučujem računala s Linuxom, a ovo je sada samo malo šira ponuda van kruga mojih dosadašnjih korisnika. Naravno, ne radi se o količinama usporedivim s prodajom Windows računala općenito, ali nije nipošto zanemarivo. Često to i nisu kupci koji izrijekom traže Linux, ali ga prihvate kao prijedlog nakon demonstracije i probnog korištenja. Dešava se da pojedinci traže Linux na kućnom računalu nakon što na njemu rade na poslu, ili obratno.
Praksa dokazuje da je Linux platforma izvrsna alternativa Windowsima, i po kvaliteti, a naročito po cijeni i troškovima održavanja. Na istom hardveru, a pogotovo starijem, Linux radi brže od novijih Windowsa. Sigurniji je, stabilniji i pouzdaniji, i jednako dobro i brzo radi i nakon višegodišnjeg korištenja.
Većina kućnih i dobar dio poslovnih korisnika može bez ikakvih problema koristiti Linux na svojim računalima u svakodnevnom radu. O raznim zabludama i mitovima o Linuxu pisao sam u drugom blogpostu.
Da sve to skupa nije tako, ne bih se niti upuštao u ovakvu ponudu.

Na tržištu već postoje jeftina računala s Linuxom

Točno, ali imaju dvije mane: radi se računalima slabijih tehničkih karakteristika od ovih u ovoj ponudi, i dolaze s najosnovnijom instalacijom neke Linux distribucije (tipično SUSE Linux ili Ubuntu), koju treba dopuniti i konfigurirati.
Računala u ovoj ponudi dolaze u potpunosti instalirana i konfigurirana s Linux Mint distribucijom s 5 godina podrške, svim dostupnim prijevodima programa na hrvatski jezik, s priručnikom na hrvatskom jeziku, s instaliranim nizom popularnih aplikacija koje korisnici danas najčešće koriste (Dropbox, Viber i slično), te s probnim instalacijama Microsoft Windowsa i Microsoft Officea u virtualnom okruženju radi lakšeg snalaženja, prijelaza ili programa koji ne postoje na Linuxu. Takva instalacija rezultat je dugogodišnjeg svakodnevnog rada s krajnjim korisnicima, uvidom u njihome želje i potrebe, te iskustva s Linux desktopom.
Takva "plug & play računala koja se odmah po kupnji uključe i mogu koristiti - prema mojim saznanjima - nisu dostupna na hrvatskom tržištu.

Procjene

U ovom trenutku nemam nikakve procjene kakav interes može biti za ovakvom ponudom, ali se time i ne opterećujem previše jer mi je to samo usputna djelatnost uz ostale stvari koje radim. Nakon nekog razdoblja procijenit ću ima li smisla i potrebe širiti ovu ponudu. Cilj ovoga bio mi je ponuditi nešto čega nema na tržištu, što ionako već nudim i što me sve češće pitaju i novi korisnici.

Zainteresirani?

Ukoliko vam se ova ponuda čini zanimljiva, pogledajte web stranicu s detaljima, proslijedite zainteresiranima, pošaljite komentar, prijedlog, upit ili - narudžbu. :)

Razgovarajući svakodnevno s korisnicima i kolegama skupilo se i meni niz stvari o Linuxu koje stalno moram objašnjavati i ponavljati. Ne samo o Linuxu, već i ostalim free/opensource/slobodnim programima, poput LibreOfficea, Firefoxa, Thunderbirda, Gimpa i sličnih. Na webu postoji niz članaka s ovakvom tematikom, ali ovo je moj izbor najčešćih tema i moji stavovi o njima, a koji se ne moraju nužno u potpunosti poklapati s tuđima. Teme se uglavnom odnose na desktop Linux, dakle Linux na osobnim stolnim i prijenosnim računalima.

Ovo ću postupno ažurirati i dopunjavati, i samo linkati kad ponovo izrone ista pitanja i komentari koji se periodički ponavljaju, svjestan da se s izrečenim stvarima neki neće složiti uopće ili barem dijelom. Pišem osoban stav, stvoren iskustvom, edukacijom i informiranjem, radom s Linuxom i korisnicima preko 20 godina, sudjelovanjem u nizu konferencija, radionica i seminara, i kao sudionik i kao predavač.

Ovo je moj izbor mitova i zabluda...

1. "Na Linuxu treba raditi u terminalu"

U kontekstu krajnjih prosječnih korisnika to jednostavno nije točno već popriličan niz godina, ali to ipak dosta polu-upućenih korisnika i informatičara ponavlja i dalje. Korisnička sučelja i grafički alati su odavno terminal učili nepotrebnim za običnog korisnika. Odnosno, terminal na Linuxu potreban je koliko i MSDOS prompt na Windowsima - gotovo nikad, ili samo stručnjacima za iznimna, povremena i napredna podešavanja. Moj glavni dokaz za to leži među velikom broju korisnika koje sam tijekom godina prebacio na Linux - većina od njih uopće nema terminal kao ikonu ili opciju u meniju, a kamoli da je koristi.

Mnoge korisnike i kolege zavara to što ja i meni slični imamo stalno otvoren terminal i često u njemu radimo. Da, točno, stalno mi je pokrenut (i ne samo jedan), često radim u njemu, ali ne zato što mi je nužan za rad, već ga volim koristiti i puno stvari napravim drastično brže. Ali - to veze nema običnim korisnicima, niti je to njima nužno.

2. "Na Linuxu treba kompajlirati da bi se programi mogli koristiti"

Ovo je vjerojatno još veća glupost od prethodne, a koju najčešće čujem od kolega informatičara koji to čuli ili pročitali vjerojatno negdje prije 10-15 godina i dan-danas ponavljaju tu istu mantru. Kompajliranje programa u kontekstu prosječnog desktop korisnika je potpuna nepoznanica i nepotrebna stvar. Ako zanemarimo programere, kompajliranje drivera i/ili korisničkih programa vrlo rijetko i sve rjeđe rade i Linux stručnjaci, i to samo u iznimnim slučajevima i s posebnim razlogom.

3. "Ne koristim Linux jer ne znam koji odabrati"

Činjenica da postoje na stotine, ne Linuxa nego Linux distribucija, je vjerojatno najveća prednost i ujedno najveće prokletstvo Linux platforme. Prosječnog korisnika stvarno ne zanima niti posebno fascinira činjenica da je Linux toliko otvoren da si bilo tko na razne načine, pa čak i kroz jednostavne web servise može stvoriti Linux distribuciju po svojoj želji ili potrebi.

Korisnika-početnika samo zanima kratak odgovor na jednostavno pitanje Koji Linux odabrati za početak?, bez puno filozofiranja kojem često nesvjesno, iako dobronamjerno, pribjegavaju i kolege iz Linux zajednice nabrijani na svoje mega-turbo-cool najdraže distre. Umjesto preporuke za Linux distribuciju koju netko osobno voli i koristi iz nekih svojih razloga, gorljivi sam zagovornik toga da se početnicima kratko i jasno preporuči jedna, bilo koja, od nekoliko mainstream distribucija, kao što su Mint, Ubuntu, Fedora ili openSUSE. Ona koja je najsličnija onome što već koriste, ono što je najpoznatije i najpopularnije u svijetu, za što će lako naći savjet ili literaturu.

I - najvažnije - mnoštvo distribucija nije i ne smije biti razlog nekorištenja Linuxa. Mi, dugogodišnji Linux korisnici, znamo čemu ostale distribucije, koje su njihove razlike, prednosti i mane, ali to krajnji korisnik niti želi niti mora znati. Za početnika svi spomenuti Linuxi mogu sve i svi će im odgovarati. Kad dođe u situaciju da može ili mora birati Linux distribuciju, on više nije početnik.

Jedan od sigurnih načina kako početnika odbiti od Linuxa je krenuti s pričom o liku i djelu Richarda Stallmana, ili nadahnuto održati prodiku o 4 svete slobode slobodnog softvera. Ako mu želite pomoći s Linuxom, nemojte nastupiti kao da ga želite regrutirati u sektu. Pričate s ljudima koji jedva razlikuju softver i hardver, nemojte ih mučiti i stvarati kontraefekt.

4. "Da Linux valja, koristilo bi ga više ljudi i tvrtki"

Krivo. Nakon dvadesetogodišnjeg iskustva s Linuxom i brojnim različitim korisnicima, odgovorno tvrdim da prvi, glavni, najčešći, a često i jedini razlog nekorištenja Linuxa jest needuciranost i neinformiranost korisnika i njihove informatičke podrške, odnosno tromost, inertnost ili strah od isprobavanja nečeg novog ili malo drugačijeg. Nakon malo informiranja i educiranja, pa i isprobavanja, većina se uvjeri da to ipak "valja".

Tehnički razlozi za nemogućnost korištenja postoje, ali oni su sve rjeđi i vrlo često rješivi djelomično ili potpuno, cjelovitim ili zaobilaznim rješenjima. To opet nije pitanje da li Linux "valja" ili "ne valja", već da li se nešto potrebno na njemu može ili ne može raditi. Ni jedna računalna platforma nije pogodna za sve korisnike i sve primjene, pa tako nije ni Linux.

Da, točno je da Linux zastupljen manje od Microsoft Windowsa i Apple MacOSX platformi, ali to jako varira od države do države, od branše do branše, pričamo li o desktopu ili serverima i slično. Uostalom, trend je posljednjih godina da se aplikacije i servisi rade kao web rješenja ili multiplatformski programi, tako da je sve manje bitno koju računalnu platformu koristimo, jer sve više aplikacija radi na svemu.

Na tržišni udio velikim dijelom utječu i marketing, kao i tvrtke u interesu svog profita guraju točno ono što njima najviše paše. Za razliku od Microsoft platforme i sličnih proizvoda, poslovni Linux svijet ne živi od preprodaje Linuxa, odnosno Linux distribucija, već od usluga povezanih s Linuxom.

5. "Koristio bih Linux, ali OpenOffice ne može zamijeniti Microsoft Office"

Ponovo zabluda, zaostala u prošlosti, otprilike tamo negdje oko vremena kad je i nastao OpenOffice.org. U biti, tko god danas nije čuo za LibreOffice nego i dalje instalira OpenOffice.org time pokazuje koliko je "zaostao".

Prvo, LibreOffice, kao novi, izdvojeni i samostalni projekt nastao na temeljima OpenOffice.org-a proteklih se godina jako i brzo razvio, i značajno nadmašuje programski paket iz kojeg je nastao, a zahvaljujući fundaciji koja stoji iza njega. Za veliku većinu korisnika, LibreOffice je prvi i jedini izbor, dok OpenOffice.org ipak kaska s razvojem, opstaje uglavnom zbog svojeg poznatog imena, ali kao takav može se polako i zaboraviti.

Drugo, Microsoft Office je neosporno najstariji, najjači i najrazvijeniji, ali i najskuplji, paket uredskih programa. Međutim, to ne znači da je on nužan baš svim korisnicima. LibreOffice ima većinu mogućnosti koje su i više nego dovoljne za većinu korisnika, što mogu potvrditi i gotovo svi koji su ga isprobali. S preko 100 milijuna aktivnih korisnika najpopularniji je alternativni paket uredskih programa koji se koristi na svim raširenim operacijskim sustavima dostupan je na preko 100 jezika, i sve to za nula kuna, koristili za osobne ili komercijalne potrebe, bez ograničenja prema broju računala ili korištenih jezika.

Treće, vječno pitanje kompatibilnosti s Microsoft Office dokumentima za većinu korisnika i primjena odavno više nije problematično. Kompatibilnost nije savršena i 100%-tna, ali je izvrsna i kontinuirano se i dalje poboljšava. Dapače, prema mom iskustvu, veća je kompatibilnost LibreOffice-a prema raznim verzijama formata Microsoftovih dokumenata, nego među pojedinim inačicama Microsoft Office paketa.

Gledano prema funkcionalnostima i kompatibilnosti, LibreOffice može udovoljiti potrebama (prema mojoj osobnoj procjeni) preko 90% korisnika. Ostali su ili zahtjevni korisnici kojima baš treba neka napredna mogućnost, ili im je presudna kompatibilnost u slanju izvještaja prema državnim institucijama, ili im je ključna 100%-tna kompatibilnost dokumenata, ili su pak inertni da uopće isprobaju nešto drugo.

6. "Linux je besplatan, a sve što je besplatno ne može biti dovoljno dobro"

Korisnici masno plaćaju druge operacijske sustave, uredske pakete i druge programe, pa opet imaju problema s pouzdanošću, sigurnosti, kompatibilnosti, održavanjem, podrškom i ostalim. Dakle, cijena ili samo plaćanje nije u direktnoj vezi s kvalitetom.

Korisnici, pa čak i mnogi informatičari, nisu upoznati s time da se razvoj velikih i poznatih besplatnih programa otvorenog koda također financira, ali je sustav i poslovni model drugačiji od klasičnog i ustaljenog na kojeg su navikli.

Programi otvorenog koda zbog svoje otvorenosti omogućuju da ih razvija i unaprijeđuje bilo tko, tko zna, može i želi, i to je bilo ključno za toliki razvoj tolikih programskih rješenja, a što je kao model razvoja neshvatljiv i odbojan klasičnim komercijalnim informatičkim rješenjima koji svoje poslovanje baziraju upravo na zatvorenosti programa i rješenja.

7. "I Linux će netko kupiti i onda će se naplaćivati"

Ovo je klasično neshvaćanje što je Linux, kako je nastao, razvio se i kako sada opstaje. Linux, pa tako ni ostali programi otvorenog koda, nisu ničije posebno vlasništvo, pa ga nitko ne može ekskluzivno kupiti, prisvojiti i početi odjednom ekskluzivno naplaćivati. Postoje osobe, grupe, zajednice i tvrtke koje se brinu o pojedinim programima, ali programski koga svega toga je javno i slobodno dostupan svima.

Da je Linux moguće "kupiti", odavno bi ga velike tvrtke poput Microsofta i sličnih kupile, pa uništile ili komercijalizirale na svoj način.

Linux se i danas "prodaje" i može se "kupiti". Međutim, ne kupuje se "Linux", već se kupuje podrška, na određeno vrijeme i za određen broj računala. Linux kojeg "prodaju" najpopularnije tvrtke poput RedHata, Susea ili Canonicala taj isti "svoj" Linux nude na besplatno preuzimanje sa svojih web stranica.

8. "Linux nema podrške"

Naprotiv, ja tvrdim suprotno - Linux ima daleko veću podršku nego bilo koja druga računalna platforma.

Često mi spominju da u Hrvatskoj ne postoji besplatni hot-line broj za Linux podršku, kao što postoji 0800-300300 za Microsoft podršku. Ako ste ikada zvali taj broj, a ja jesam mnogo puta, znate da na tom broju možete dobiti informacije o Microsoft proizvodima, pojašnjenje njihovih kompliciranih licenci, informacije o cijenama ili mjestima prodaje i slično, ali vrlo malo tehničke podrške, a nikakve stručne napredne tehničke podrške, već za to morate zvati neku lokalnu IT tvrtku koja će vam to uredno naplatiti.

S druge strane, treba priznati činjenicu da je općenito manje osoba i lokalnih tvrtki pruža (komercijalnu) podršku za Linux platformu, pogotovo desktop. Nije da ih nema, ali ih je manje nego za Microsoft platformu. Međutim, podrška na internetu za sve što se tiče Linuxa i programa otvorenog koda je ogromna. Da, to nije nešto na što još uvijek većina korisnika računa i na što se želi osloniti, ali to je već druga tema koja više ima veze s navikama, komocijom, snalažljivosti i sličnim.

Vezano za podršku treba reći, bez da se itko uvrijedi, da većina tvrtki koje sebe opisuju i reklamiraju kao tvrtke koje daju podršku za Microsoft platformu rade uglavnom vrlo rudimentalne servisne stvari tipa (re)instalacija operacijskog sustava i korisničkih programa, nadogradnje, čišćenje virusa i slično, dok naprednu podršku u pravom smislu za tu platformu daje tek manji dio tih tvrtki.

Bitno je još nešto napomenuti i objasniti: potreba za takvom podrškom koju te tvrtke nude i rade, odnosno koju korisnici traže za Microsoft platformu, za Linux platformu praktično ne postoji. Održavanje te platforme je minimalno, jer su reinstalacije, virusi i slične klasične servisne intervencije na desktop Linuxu tipičnog korisnika potpuna nepoznanica, pa i nema neke posebne stvarne potrebe za tim.

Podrška kakve nema

Štoviše, za Linux i ostale programe otvorenog koda postoji podrška kakve uopće nema na drugim platformama i s drugim programima zatvorenog koda. Naime, budući da je programski kod otvoren i legalno dostupan, svatko može popraviti i nadograditi program, ili ga prevesti na neki jezik. Tako postoji cijeli niz pojedinaca i tvrtki koje će za vas, uz određenu naknadu, hitno prevesti, popraviti program ili doprogramirati neku funkcionalnost koja je vama hitna i/ili bitna, prije nego to izvorni programeri naprave. Jedna od takvih tvrtki je Collabora čiji je poslovni model upravo takav, pri čemu sve ispravljeno i doprogramirano vraćaju u izvorni projekt i tako svi dobijaju.

Tako nešto nezamislivo je npr. za Windowse ili Microsoft Office i slične programe - nema ni teoretskog ni praktičnog načina da netko treći, neovisno o iznosu, popravi neki bug ili doprogramira neku funkcionalnost ili prevede program. Za tako nešto morate čekati izvornog programera ili tvrtku, u čijoj ste (ne)milosti kad će i dali će ikada program biti preveden, popravljen ili unaprijeđen, te koliko ćete to (do)platiti.

Programi otvorenog koda ne mogu umrijeti

Kad neka tvrtka prestane razvijati i prodavati neki svoj komercijalni zatvoreni program, ili tvrtka propadne, taj proizvod umire. Nitko ga ne može nastaviti razvijati, popravljati i unaprijeđivati, i uzalud ste bacili novce. Tako je s tržišta nestao cijeli niz kvalitetnih programa koje su ljudi rado kupovali i koristili.

Programi otvorenog koda ne mogu nestati. Što god da se desi izvornom autoru, grupi programera ili tvrtki koja stoji iza njega, programski kod ostaje javno otvoren i dostupan, i bilo tko, uz dovoljno interesa, znanja i ulaganja može nastaviti razvijati taj projekt.

9. "I nadogradnje (updatei) na Linuxu su česti i veliki"

Točno, ali nema skoro nikakve veze s nadogradnjama na Microsoft platformi, odnosno Windows updateom. Windows update i Linux update su dvije jako različite stvari.

Windows update donosi gotovo isključivo sigurnosne zakrpe i ispravke grešaka, odnosno security update and bugfixes, kojih na toj platformi ima podosta i često, iako rjeđe nego prije. Njih je nužno redovito instalirati, inače riskiramo sigurnost računala, operacijskog sustava, programa i podataka. Suprotno najavama iz Microsofta, gotovo svaka ta nadogradnja nužno traži restart računala kako bi se instalacija odradila u potpunosti. Dapače, posljednje verzije Windowsa po defaultu automatski rade prisilni restart, što posebno iritira korisnike i dovodi do gubitaka podataka iz datoteka otvorenih u tom trenutku.

Linux update pretežno donosi nove verzije instaliranih programa, dakle nove funkcionalnosti i mogućnosti. Nešto što na Microsoft platformi u pravilu morate (do)platiti da bi dobili, i radite jednom u par godina. I u Linux updateu dolaze i sigurnosne zakrpe i ispravke grešaka u programima, ali to je tek manji dio u odnosu na ukupno. Također, za razliku od Windowsa, na Linuxu update nije nužno raditi tako često i hitno, niti je nužan restart računala, a kamoli da se restart dešava automatski i prisilno.

10. "Ne postoji Word/Excel/Photoshop/AutoCAD za Linux"

Da, točno, ne postoje, na žalost. Ne postoje baš ti programi, barem za sada. Ali postoje drugi programi za istu namjenu, dovoljno dobri za većinu primjena i korisnika.

Umjesto Microsoft Worda i Excela, imamo Writer i Calc iz gore spomenutog uredskog paketa LibreOffice koji služe za istu namjenu, vrlo slično izgledaju i mogu razmjenjivati dokumente, i dovoljno su dobri za većinu korisnika.

Umjesto Adobe Photoshopa na raspolaganju nam je Gimp, vrhunski program za obradu slika. Nije moćan kao Photoshop koji je apsolutni vladar među programima za obradu slika, ali dovoljno je dobar većini korisnika, što se može vidjeti na npr. MeetTheGIMP webu s video uputama za njega.

Isto vrijedi i za AutoCAD, koji je "broj jedan" u CAD području. Moćan, ali i skup. Na Linuxu postoji cijeli niz drugih CAD programa, od besplatnih poput FreeCAD-a do komercijalnih poput [BricsCAD-a)(http://www.bricsys.com/), kompatibilnih s AutoCAD-om.

I tako za sve programe koje poznajemo na Windows ili MacOSX platformi, postoje slične alternative na Linuxu, ili čak za sve platforme. Drugim riječima, nisu svima nužni Ferrari, šleper, avion i tenk, sasvim su dovoljni i Renault, kombi, jedrilica i osobno naoružanje. :)

11. "Linux je ružan"

Ah, koliko sam samo to puta čuo. Pogotovo kad mi je netko vidio minimalističko grafičko sučelje pod imenom IceWM kojeg sam nekoliko godina koristio na prethodnom računalu. Nije bilo bitno što je to grafičko sučelje bilo strahovito brzo i na vrlo slabim računalima i grafičkim karticama, potpuno prilagodljivo, vrlo malo (oko 360 KB), s nizom vizualnih tema, i ono - koje meni paše, a ne neko s kojim sam htio ići na modnu reviju.

Windows i MacOSX korisnici naviknuti su na praktično jedno grafičko sučelje, najčešće ono koje je po defaultu došlo instalirano, a vrhunac promjene većini korisnika je promjena wallpapera. Da, ta sučelja su razvijena tijekom dosta godina od strane armije dizajnera, kako onih grafičkih tako i onih korisničkih. Mogu se i prilagoditi, promijeniti, ali rijetko tko to radi.

S druge strane, na Linux platformi postoji cijeli spektar grafičkih sučelja, od minimalističkih poput prije spomenutog IceWM-a, preko malo naprednijih poput LXDE, Xfce ili Mate, do modernih poput KDE, Gnome i Unity, uz vizualno atraktivne 3D opcije poput Compiza ili klona "najboljeg, najljepšeg, najintuitivnijeg" grafičkog sučelja MacOSX u obliku ElementaryOS-a.

Poanta je u mogućnosti izbora, uz ključnu stvar - praktično sva grafička sučelja rade na bilo kojoj Linux distribuciji, i svi programi rade na svim grafičkim sučeljima. Dakle, grafičko sučelje je neovisno o ostatku sustava. Kriteriji odabira se svode na to što kome paše (netko želi slično Windowsima, netko minimalističko, netko kičasto, netko 3D), te što podnosi hardver računala (napredna grafička sučelja su zahtjevnija na resurse poput CPU-a, GPU-a, RAM-a i diska). Tako imamo opciju za starija i slabija računala, za nezahtjevne korisnike, za one koji su tek došli s Windowsa, za one koji su navikli na MacOSX, ili one koje oduševljava 3D desktop.

Osobno više volim jednostavnija i brza grafička sučelja, a ne grafički zahtjevna i kičasta. Zato je moj trenutačni odabir prije spomenuti Mate, pa vjerojatno nisam baš reprezentativan za vizualno fasciniranje neupućenih. :)

Uostalom, kaže se da je "ljepota u očima promatrača". :)

12. "Linux nema plan razvoja"

Jer, kao, mi korisnici točno znamo što nas i kad čeka u idućoj verziji MacOSX-a, Windowsa, Microsoft Officea, AutoCAD.a, Photoshopa i ostalih? Čemu onda čuđenje i oduševljenje na svakom predstavljanju nekog novog proizvoda? :) Planovi vjerojatno postoje, ali samo unutar tvrtki, u strogoj tajnosti jer su to ključne stvari u tržišnoj utakmici među vječitom konkurencijom. Informacija poput one da se za 2016. godinu "planira izlazak Microsoft Officea 2016" nam ne govori savršeno ništa o funkcionalnostima u toj novoj verziji.

Linux svijet funkcionira i napreduje na svoj, malo drugačiji, način. Nije pogonjen profitom niti tržišnim interesom, već potrebama i željama korisnika. Za određene programe postoji krug ljudi koji procjenjuju koje su funkcionalnosti prioritetne i koje će se prve razviti, i to čak javno objavljuju. Za neke projekte postoje i wishliste gdje sami korisnici predlažu i glasuju za funkcionalnosti koje žele u svom omiljenom programu, pa se programeri ravnaju po tome. A u konačnici, svatko tko zna ili plati nekog, može dodati nešto i proslijediti nadležnima za određeni program.

13. "Zbog ugovora s Microsoftom, u školama i državnim institucijama zabranjeno je koristiti Linux"

Nevjerojatno, ali ovakve se neistinite izjave znaju čuti na seminarima za profesore, ili u razgovorima s ljudima iz tijela državne uprave. Ne postoji nikakva zabrana takvog tipa, postoje jedino blokade u nečijim glavama, nečiji interesi, nečija needuciranost i neinformiranost.

Dapače, suprotno i danas raširenom mišljenju, u školama se ne mora koristiti samo Microsoft programe. Ne samo to, već - kao što su čelni ljudi Agencije za odgoj i obrazovanje svojevremeno i javno objasnili na CUC-u 2010 (od 30:40 na dalje) - domaće zadaće izrađene u LibreOfficeu i drugim otvorenim programima moraju se ravnopravno prihvaćati, a ne odbijati, ili inzistirati da se kupuju skupi programi ili koriste ilegalni. Tema ponovo postaje aktualna kad se pojavi neki novi slučaj, pa ljude treba kontinuirano educirati i informirati. Dio odgovornosti je na učiteljima i profesorima koji bi se morali bolje informirati kod nadležne institucije ili na stručnim skupovima, odnosno na sustavu koji profesorima mora ponuditi i osigurati odgovarajuću podršku.

14. "Nema drivera za Linux"

Ako bi to bilo točno, onda ne znam kako objasniti da meni nakon instalacije Linux distribucije na računalu radi SVE, a nakon instalacije Windowsa čeka me instalacija najmanje nekoliko, a ponekad i desetak drivera da bi uopće sve na računalu proradilo.

Ne samo da s driverima odavno nema problema, da ih ne treba tražiti povećalom po netu i kompajlirati, već se uredno redovito dodaju Linux distribucijama. U tome se trude sami proizvođači, pogotovo poznati brandovi. Velika većina pisača radi doslovno po sistemu plug-any-play, nešto što na Windows platformi postoji uglavnom u PR materijalima.

Nije idealno, naravno. Npr. kada se kupi računalo nove generacije, moguće je u iznimnim slučajevima da ima neki novi hardver za kojeg nema uopće ili potpune podrške u instaliranoj distribuciji. Međutim, unutar nekoliko tjedana ili najviše koji mjesec pojavit će se update ili nova distribucija koja će to imati. Proizvođači poput Lenova, HP-a i sličnih koriste svoj, standardni, rašireni hardver i redovito rade podršku za njega.

Međutim, u praksi i mom iskustvu češće se pojavljuju upravo suprotni problemi: novije verzije Windowsa uopće ne podržavaju dosta starijeg hardvera, ili proizvođači za te novije Windowse više ne rade drivere. Posebno se to odnosi na pisače, zbog čega su mnogi korisnici bili prisiljeni otpisati kvalitetne ispravne pisače starije generacije samo zato što više nema podrške za njih, i - naravno - kupiti nove. Kod Linuxa toga nema uopće ili je daleko manje izraženo (tipa - miču se driveri za komponente starije od 20 godina), i zato se Linux veselo instalira na starija računala koja su inače preslaba ili nepodržana od strane Microsofta.

Rezime

Ne gajim nadu da će ovaj blogpost educirati i promijeniti mišljenje svih kojih se tiče. Ali će dobro doći meni, i možda još nekome, da stavi "na stol" kad se opetovano spomenu neke stvari u razgovorima ili društvenim mrežama.

Sve stvari u informatičkoj branši napreduju i mijenjaju se brzo. Pa tako i Linux. Kao što Windowsi nisu više nestabilni kao nekad, tako i za Linux više ne vrijedi puno mitova i zabluda koje spadaju u vrijeme od prije 10, a često i više od 20 godina.

Krajnjim korisnicima ne zamjeram ništa, već ih samo mogu potaknuti da daju šansu Linuxu i programima otvorenog koda. Više bih volio da kolege iz IT struke ipak budu bolje i ažurnije informirani i educirani, da se u neke stvari uvjere (ili razuvjere) prije nego korisnicima prepričavaju članke ili iskustva iz informatičkog pretpotopnog doba, da savjete dijele u interesu korisnika, a ne u interesu svojeg poslovanja, profita ili principala. Također, krajnje korisnike je bolje, pogotovo u početku, ne previše opterećivati mnoštvom distribucija, free/opensource filozofijom, licencama i sličnim stvarima čemu smo često skloni i mi iz Linux zajednice.

P.S. Hvala kolegama na konstruktivnim komentarima nakon objave prve verzije ovog blogposta, a posebno Darku Nikoliću na ukazivanju na niz gramatičkih i pravopisnih pogrešaka.

P.S. Članak je posljednji put ažuriran 3. ožujka 2016. u 14:50.

Prije nekog vremena slučajno sam naišao na rubriku How I work odličnog i korisnog portala Life hacker kojeg je pokrenula legendarna geeketa Gina Trapani, a na osnovu kojeg je nastala i odlična knjiga Lifehacker: The Guide to Working Smarter, Faster and Better.

Osim što mi je bilo izuzetno zanimljivo čitati što poznati i manje poznati ljudi koriste od IT opreme, aplikacija i servisa, bilo je istovremeno i jako korisno naići na neke nove stvari za koje nisam znao, ili pak dobiti jaku referencu na određenu stvar među mnogim sličnima. Dosta stvari sam počeo koristiti upravo nakon čitanja tih članaka.

Po uzoru na tu seriju članaka krenuli smo sa sličnim predavanjima i u lokalnoj neformalnoj zajednici IT profesionalaca i entuzijasta pod nazivom Pazin IT. Kao što je meni zanimljivo čuti i vidjeti što kolege koriste u svakodnevnom radu i životu, tako možda netko nađe zanimljivog i korisnog od onog što i ja koristim.

Kako radim

S obzirom da se profesionalno bavim IT-jem i da sam geek u duši, vjerojatno koristim znatno više uređaja, programa i servisa nego prosječni korisnik. Naravno, ne koristim sve to stalno i intenzivno, već nešto češće, a nešto povremeno. Za neke stvari treba i vrijeme privikavanja, da korisnik vidi paše li mu uopće, da li mu koristi, da li se uklapa u način rada i svakodnevni život, ili mu predstavlja nepotrebno opterećenje i "još jednu IT izmišljotinu" u nizu koja je svrha sama sebi.

Većina stvari koje koristim nisu ništa posebno, već uobičajeno što koriste i mnogi drugi. U ovom kratkom prikazu izdvojio bih samo neke.

Jedna od njih je mobilna mreža Bonbon na koju sam prešao sredinom 2014. godine. Radi se o "podmreži" Hrvatskog telekoma koja koristi istu infrastrukturu što jamči pokrivenost i kvalitetu, ali ima drugi poslovni model. Ono što me privuklo nisu nešto posebno niže cijene općenito, već mogućnost da bez ugovorne obveze sam formiram pakete usluga prema mojim potrebama. Tako sam po prvi put bio u mogućnosti uzeti minimalno "minuta" razgovora, malo više interneta i bez SMS poruka (ovo "bez" ne znači da se ne mogu koristiti, već da ih koristim toliko malo da se ne isplati niti uzimati paket). Takvu fleksibilnu kombinaciju nigdje drugdje nisam mogao složiti, jer je npr. vćei paket mobilnih podataka nužno za sobom povukao cijeli veći paket i razgovora i SMS-ova, što sam nepotrebno plaćao. Prije nisam nikada mogao ići ispod 200 kn troškova mjesečno (samo za svoj broj), a sada mi je prosjek tri puta manji.

Jedan od najdražih uređaja koje imam i koristim je svakako Kindle DX. S obzirom da puno čitam, ne samo IT literaturu, uređaj s e-ink ekranom od 10", besplatnom 3G mrežom za kupnju knjiga i baterijom koja traje i do mjesec dana je savršen za mene. Doduše, ne bih imao ništa protiv da Amazon napravi takav veći model s touch ekranom i paperwhite tehnologijom zbog osvjetljenja i većeg kontrasta, kao što imaju noviji 6" modeli.

Budući da godinama koristim Linux, konkretno Linux Mint 13 Mate nekoliko zadnjih godina, logično je da koristim LibreOffice, Firefox, Thunderbird i druge free/opensource programe. Ono što bih tu izdvojio je niz meni izuzetno korisnih dodataka za Firefox i Thunderbird.

Od možda manje raširenih i poznatih Android aplikacija izdvojio bih KeepTrack, PodcastAddict i UnifiedRemote.

Web servis CrashPlan namijenjen backupu jedan od onih koji ne mogu prestati spominjati i hvaliti. Slides mi je nakon isprobavanja raznih sličnih alata postao glavni za izradu prezentacija, a svakim danom me Canva sve više oduševljava jednostavom izradom prigodnih grafika za sve vrste primjena.

Više o tome

Detaljniji prikaz uređaja, programa i web servisa koje osobno koristim predstavio sam kroz prezentaciju na predavanju održanom u našem uobičajenom prostoru za okupljanje - Radio klubu Pazin. Pozivam i druge da nam se pridruže u okupljanjima, prisustvuju predavanjima i predstave slično.

Često se na društvenim mrežama i u svakodnevnom životu i radu postavlja pitanje iz naslova, pa i meni osobno, što javno, što u osobnim razgovorima ili direktnim porukama. Ponukan sličnim pitanjem jednog mlađeg kolege ovih dana dalo mi je povod da se osvrnem na predavanje na tu temu koje sam održao protekle godine.

O čemu, u stvari, pričamo?

Osnovni problem s ovim pitanjem je na što točno mislimo. Laici, ljudi van opensource branše, a pogotovo ljudi neskloni opensourceu uglavnom pri tome misle gotovo isključivo na Linux desktop. Naravno da se od Linux desktopa u užem smislu ne može živjeti, to i sam odmah kažem bez puno uvijanja. Htjeli to Linuxaši priznati ili ne, Linux desktop je daleko od masovnosti usporedive s Microsoft Windows platformom, prežvakana sintagma godina Linux desktopa postoji samo u redovnim godišnjim temama blogera i kolumnista, a osobno se priklanjam onima koji kažu da će prije desktop postati irelevantan nego što će Linux desktop dobiti značajan udio. A možda je to već dobrim dijelom i tako. Osim toga, za razliku od Windows desktopa s kojim i te kako ima puno servisnog posla oko održavanja, s Linuxom desktopom takvog posla ima daleko manje, pa i povećanje broja Linux desktop računa neće donijeti puno "kruha".

Priča iz naslova je, dakako, daleko šira i odnosi se na bavljenje svime što je povezano s opensourceom. Osim najčešće spomenutog Linux desktopa, tu spadaju i serveri lokalnih mreža, internet serveri, baza podataka, razvoj raznih programskih rješenja opensource alatima i jezicima, edukacija korisnika za razne opensource programe i slično. Linux je, kao platforma, sveprisutan: od operacijskog sustava mnogih LAN i web servera, superračunala, smartphonea, embedded uređaja, razne mrežne i komunikacijske opreme i drugdje. Sve to, složit će se svi, je ipak puno šire od desktopa u užem smislu i daje prostora za rad i zaradu.

Vječito pitanje: plaća?

U kraju te priče uvijek je neizbježno pitanje: koliko se tim znanjima može zaraditi? Iako plaća može varirati i ovisiti o tome što se točno i za koga radi, postoje neki okvirni iznosi koji su uobičajeni. Umjesto da o tome pričam napamet, na 15. slajdu prezentacije prikazani su stvarni živi podaci s jedne od web stranica na kojima se vodi statistika primanja prema pojedinim znanjima ili vrstama posla. Tu sam redom unosio i prikazivao rezultate za:

• Linux Administrator
• Windows administrator
• Microsoft administrator
• Java programmer
• Linux
• Microsoft
• Opensource

Pogledajte sami - rezultati su prilično zanimljivi i iznenađujući. U pozitivnom smislu, naravno. Općenito, mnoge ankete, statistike i analize na svjetskoj razini pokazuju da su Linuxaši u prosjeku čak i nešto više plaćeni od drugih stručnjaka.

Suprotno uvriježenom mišljenju, i u Hrvatskoj ima dosta potražnje za takvim poslovima. Iako još uvijek ima relativno malo tvrtki kojima su Linux i opensource jedina djelatnost, ima puno drugih tvrtki kojima trebaju sistem administratori, developeri i slični.

Predavanje

Potaknut tim razgovorima pripremio sam predavanje na tu temu za prošlogodišnju LKLK Konferenciju Linux Korisnika u Rijeci. Smatrao sam prikladnom upravo za tu priliku, budući da se na toj mladoj i maloj lokalnoj konferenciji koja se održava na riječkom Tehničkom fakultetu okupljaju pretežno studenti, zaljubljenici u opensource, koji razmišljaju hoće li to što im je sada hobi jednog dana moći biti i izvor prihoda.

Iznio sam niz tipičnim poslova koje sam radio tijekom gotovo 20 godina bavljenja opensourceom, radim i dalje, ili su poslovi koje rade kolege.

Zainteresirani mogu pogledati prezentaciju i snimku predavanja održanog 24. listopada 2014. godine.

U srijedu, 1. srpnja 2015. godine u Radio klubu Pazin u sklopu niza druženja i predavanja pod nazivom Pazin IT održao sam najavljeno predavanje na temu Internet ekonomije. Bio sam ugodno iznenađen odazivom i diskusijom tijekom predavanja, što pokazuje važnost i korist ove teme za svih.

O temi

Širenje interneta u smislu brzina, broja računala, korisnika i dostupnih usluga stvorilo je nove mogućnosti života, obrazovanja i poslovanja. Mnogi internet još uvijek vide samo kao mjesto za gubitak vremena i socijalizacije, a premalo ga vide kao potencijal za osobni napredak i poboljšanje života i poslovanja.

Indirektno ili direktno ti se internet noviteti mogu svesti i na ekonomsku razinu: prije nedostupne ili skupe stvari postale su dostupne, jeftinije ili čak besplatne. Sve je jednostavnije jeftinije kupovati, učiti, prodavati, reklamirati se, odnosno općenito trošiti i zarađivati. Internet je ekonomiju, ekonomske postulate i računice drastično promijenio, pri čemu su neki od toga profitirali, a neki izgubili.

Predavanje je bilo namijenjeno općoj publici, dan je pregled poznatih i manje poznatih načina korištenja interneta i njihov utjecaj na pojedince i tvrtke, s naglaskom na ekonomskom aspektu, od strane mene - IT-jevca ne-ekonomiste.

Prezentacija i snimka predavanja

Zainteresirani mogu pogledati snimku predavanja, a dostupna je i prezentacija koja je hiperlinkana na sve sadržaje i web stranice koje se spominju.

U ionako veliku prezentaciju s preko 100 slajdova i predavanje koje potrajalo preko 140 minuta nije stalo još nekoliko stvari koje sam htio spomenuti, ali ću to uskoro dodati u spomenutu online prezentaciju.

Tema za trajno ažuriranje

Hvala svima prisutnima na sudjelovanju, pogotovo na konstruktivnoj diskusiji na određene teme i novim informacijama koje sam čuo, te na komentarima na Facebooku, Twitteru i drugdje. Na raspolaganju sam i dalje za komentare i sugestije kako bi ovu temu upotpunili i prezentirali i drugima zainteresiranima kojima može biti od koristi.

Nije rijetka situacija da korisnik Android smartphonea izgubi kontakte iz telefonskog imenika. Kvar smartphonea, gubitak, krađa, resetiranje na tvorničke postavke i slično, samo su neki od razloga gubitka kontakata.

Na žalost, dosta korisnika nema konfiguriran automatski backup kontakata na Google korisnički račun, ili su iz raznih razloga kontakti bili isključivo u memoriji uređaja nepovezani s Google korisničkim računom.

Međutim, ukoliko se koristi Viber, postoji mogućnost da se vrate kontakti. Naime, Viber sve kontakte kopira u svoj imenik, i to u lokalnu SQLite bazu podataka.

Jednu takvu situaciju (s preko 2000 vraćenih kontakata) sam riješio na način opisan u nastavku, pa možda još nekome bude od koristi. Na internetu se može naći raznih konvertera u vCard format, ali niti jedan od nađenih nije odgovarao situaciji i potrebama pa sam napisao svoj.

Pretpostavke

Ovo je - za sada - rađeno za samo jedan slučaj, tako ne mogu jamčiti da je skripta primjenjiva za sve slučajeve bez prilagodbe.

U ovom slučaju su polja za naziv kontakta bila ili prazna (kontakt je vjerojatno imao samo naziv tvrtke ili slično) ili su imala ime i prezime spojene u jedno polje, te telefonski broj u punom formatu tipa +3859xxxxxxx. Drugih podataka nije bilo, a više brojeva za isti kontakt bilo je odvojeno za zaseban zapis po svakom broju.

Presudno je bitno ovaj postupak odraditi prije nego se Viber sinkronizira s novim praznim imenikom, jer se inače gube prethodni podaci iz baze.

Postupak

Postupak se svodi na ova 3 koraka:

1. donošenje baze iz Vibera
2. eksportiranje podataka iz baze i konverzija u vCard 2.1 format zapisa imenika
3. importiranje imenika u smartphone

Baza podataka iz Vibera

Ukoliko već nemate instaliran Viber na računalu, to možete učiniti i sada jer će Viber povući kopiju vaših podataka s Viberovih servera.

Na računalu se baza podataka nalazi u home direktoriju korisnika:

.ViberPC\+3859xxxxxxx\viber.db

Radi se o SQLite3 bazi podataka i nju kopirajte u neki radni direktorij.

Konverzija podataka u odgovarajući format

Skripta za konverziju može se preuzeti s GitHub repozitorija, a sastoji se jedne glavne bash skripte koja poziva još dvije pomoćne awk skripte.

Konverzija je prilika da neke stvari u imeniku čak i bolje urede, npr.

• spajanje više brojeva u isti kontakt
• dodjeljivanje tipa telefonskog broja (mobilni i slično), koliko je to moguće

Nakon što se u radni direktorij kopira baza viber.db i spomenute 3 skripte, konverzija se pokreće s:

./viber2vcf.sh

nakon čega u istom direktoriju dobijamo imenik-sve.vcf u vCard formatu.

Importiranje konvertiranih podataka u smartphone

Gotovu datoteku imenik-sve.vcf prenesemo na smartphone na bilo koji način (Dropbox, Pushbullet, mailom...) i pokrenemo "uvoz" podataka u imenik.

Potrebno je voditi računa da importiranje (ili "uvoz") imenika radi na način da nove podatke dodaje postojećim. Ukoliko je u trenutku importiranja imenik smartphonea prazan, to nije bitno.

Međutim, ukoliko imate neke podatke koji su ostali u SIM kartici, koji su uneseni ručno ili koji su doneseni iz Google računa, onda postoji mogućnost da će se neki podaci duplicirati. U tom slučaju potrebno ili potpuno isprazniti imenik prije importiranja (napravite eksport prije toga!) ili ručno popraviti duplikate.

Nedostaci

Na žalost, ostale podatke o kontaktima poput fizičke adrese, mail adrese i drugi, nije moguće vratiti jer ih Viber ne kopira u svoj adresar. Međutim, dosta programa i servisa sami dopunjuju adresar ostalim podatcima povezujući ih preko relefonskog broja.

Također, ovako jednostavan program ne zna što je točno ime, što prezime, što naziv tvrtke i slično, pa naziv kontakta ne može u svim slučajevima najbolje složiti.

Nadalje, ovisno koji se podaci o nazivu kontakta unesu, moguće da Viber ne prenese ništa od imena ili iz nekog drugo razloga ostavi polje naziva prazno. U tom slučaju ostat će samo broj, ali bolje i samo broj čiji će se vlasnik vjerojanto naći i na neki drugi način, nego ga izgubiti.

Zaključak

Nadam se da ovo nekome pomoći, kao što je i ovaj korisnik bio više nego zadovoljan uspješnim vraćanjem svih ~1500 kontakata s preko 2000 telefonskih brojeva, neovisno o prije navedenim nedostacima.

Bez obzira na ovo, ostaje preporuka svim korisnicima da si svakako konfiguriranju automatski backup kontakata i drugih podataka, ili da ih na bilo koji drugi način povremeno pohranjuju na dodatnu lokaciju.

Skripta je opensource, dostupna svima na slobodno korištenje i nadogradnje.

Ukoliko bude interesa od strane korisnika koji nisu vični Linuxu ili ovakvim postupcima, mogao bih za ovo napraviti jedan mali web servis koji to napravi brzo i jednostavno bez ikakvog naprednijeg znanja.