(~10.000 riječi, ~50 minuta čitanja, zadnje ažuriranje 6. 11. 2020.)

U jesen 2019. godine postalo je očito da naš mlađi sin definitivno i ozbiljno želi studirati game development u UK. Nakon što smo mi, roditelji, to konačno prihvatili i pomirili se s time, nije bilo druge nego zajedno s njim skupiti što više konkretnih i praktičnih informacija, i krenuti u pripremu prijave i odlaska. Koliko god imali onaj iskonski roditeljski strah i stres kad ti dijete (koje više to nije, ali za roditelje će to uvijek biti) odlazi od kuće u ne baš obližnju stranu zemlju i okruženje, u konačnici je to ipak uvijek sreća i ponos kad ide studirati upravo ono što želi i gdje želi. Tražeći informacije shvatili smo da dostupnih informacija ima relativno malo. Odnosno, web je prepun općih informacija i u toj se šumi informacija budućim studentima i njihovim roditeljima teško snaći u početku.

Najvrijednije su one osobne, iskustvene provjerene informacije studenata i roditelja iz prve ruke koji su nedavno prošli kroz sve to, i to upravo onih koji su otišli u istu zemlju, na isto Sveučilište, a po mogućnosti i na isti smjer. Iako iz Hrvatske svake godine na stotine maturanata odlazi na studij u inozemstvo, ne računajući razmjenu studenata kroz program Erasmus, nije jednostavno naći one čija se iskustva u potpunosti poklapaju s našim planovima.

Ovaj blog post je mali prilog tome, potaknut brojnim javnim i privatnim upitima dobivenim nakon objave na Facebooku, ali uz napomenu i ogradu - ovo su naše informacije i iskustvo s odlaskom upravo u Veliku Britaniju, Sveučilište Coventry u istoimenom gradu, na studij Game Technology - tehnologija razvoja računalnih igara, i to u vrijeme Brexita i pandemije koronavirusa. Neke informacije vrijede za sve koji odlaze na studij u inozemstvo, neke samo za Veliku Britaniju, neke samo za život i studiranje u Coventryju. Saznali smo ponešto informacija i o drugim zemljama i studijima, ali, analogno nama, preporučamo posavjetovati se s onima koji su osobno to odradili.

Motivacija

Dok se stariji sin još od mlađih dana najradije bavio strojarskim stvarima i to potvrdio studiranjem na zagrebačkom FSB-u, mlađi je više vukao na informatiku, robotiku, programiranje i općenito računala. U jednom trenutku je, kao i mnogi vršnjaci, krenuo s igranjem igara i to ga nije pustilo do danas. Međutim, nije to bilo samo igranje, već je kroz to i uz to i naučio ponešto, poput 3D modeliranja, programiranja, tehničke stvari oko računala, poslužitelja, računalnih mreža i slično. Pretjerano igranje i balansiranje s ostalim obavezama i zanimacijama, socijalizacija, fizičke i društve aktivnosti noćna je mora mnogih roditelja, što je već posebna tema, a za ovu priču nastojat ćemo je gledati s pozitivne strane.

S obzirom da je uvijek bio prilično dobar učenik, s posebnim sklonostima za matematiku, fiziku, informatiku i računalne igre, odrastao u okruženju majke profesorice matematike i informatike i oca informatičara - inženjera elektrotehnike, odluka da nastavi školovanje na nekom takvom studiju bila je očekivana, dosljedna želji još iz osnovnoškolskih dana. Dapače, bit ćemo presretni ako to iskustvo i užitak igranja računalnih igara kroz studij pretvori u kvalitetno znanje i zaposlenje u jednoj od najprofitabilnijih i najbrže rastućih grana IT industrije. Na žalost, u Hrvatskoj postoji samo jedan takav studij na privatnom učilištu, a na državnima je tek u pripremi. Iako pojedini smjerovi na FER-u, FOI-ju i FIPU daju dosta temelja za razvoj igara, naravno da je specijalistički smjer još bolji izbor.

S druge strane, iako mlad i relativno nezainteresiran za politiku i aktualne vijesti i stanje u državi, poprilično je bio svjestan općenito ne baš sjajne situacije u Hrvatskoj, ne baš najboljeg i modernog obrazovnog sustava, ne baš dobre gospodarske klime, i ne baš previše optimističnih očekivanja da će se sve to promijeniti na bitno bolje u skoroj budućnosti. Želja za studiranjem u nekoj drugoj zemlji bila je izražena već ranije, a posebno prema Velikoj Britaniji. Iako u tim tinejdžerskim godinama mladi imaju svakakve ideje, planove i želje, često i vrlo različite i kontradiktorne, u našem je slučaju to bilo ujednačeno i konstantno od prvih naznaka do samog odlaska.

Dodatna okolnost koja nam je olakšala odluku i usmjerila nas u tom smjeru bila je činjenica da je jedna bivša učenica iste gimnazije koju je pohađao sin također studentica istog smjera na istom sveučilištu u istom gradu. Od nje smo saznali, prije svega, dobra iskustva u samom studiranju, što nam je bila prva i najbitnija stvar za se uopće upuštati u tu priču, ali i puno drugih osnovnih informacija i preporuka. Međutim, svaki student i obitelj ima svoje specifičnosti. Postojala je razlika od dvije godine, uvjeti se donekle mijenjaju svake godine, a i naše okolnosti upisa i odlaska bile su drugačije nego u njenom slučaju, i to svakako nije bilo dovoljno za našu pripremu. Osim toga, ne možemo nekoga osobno gnjaviti da nas cijelu godinu dana prati, savjetuje i vodi kroz postupak prijave, upisa i odlaska.

Priprema

Odlazak na bilo koji studij zahtijeva prethodne pripreme najmanje tijekom cijele zadnje godine srednjoškolskog školovanja, a pogotovo je to bitno za odlazak na studij u drugu zemlju. Ne samo zbog više priprema, već primarno zbog rokova koji su za sve stvari puno raniji nego u Hrvatskoj (u našem slučaju je rok za prijave bio siječanj 2020. godine), što znači da se još i znatno ranije prije toga moraju prikupiti sve informacije ne samo o studiju, već i o životu u odabranoj stranoj zemlji.

U Hrvatskoj postoji nekoliko agencija koje posreduju u odlasku na studij u inozemstvo. Ukoliko već nemate osobnog ili bliskog iskustva s upućivanjem studenta na strano sveučilište i studentskim životom u toj zemlji, moja je velika preporuka da svakako angažirate neku od tih agencija. Prijave, uvjeti i načini studiranja i života u drugoj zemlji imaju toliko razlika, specifičnosti, detalja i rokova da je samostalno hvatanje u koštac s time prezahtjevno i prerizično. Sada, nakon što smo prošli tih godinu dana od početka priprema do konačnog odlaska i početka studiranja, to samo mogu dodatno potvrditi - pomoć agencije je velika, korisna i isplativa.

Nakon malo istraživanja agencija za posredovanje za obrazovanje u inozemstvu koje postoje u Hrvatskoj, ali više po preporukama drugih zadovoljnih roditelja i studenata, odabrali smo agenciju IntegralEdu. Moram priznati da su se pokazali apsolutno predani tome što rade i iznimno smo zadovoljni njihovom pomoći. Svake akademske godine izdaju novi ažurni tiskani i PDF katalog s mogućnostima obrazovanja u inozemstvu. Od prvog do zadnjeg dana, u svakom mail, telefonskom i osobnom kontaktu svi djelatnici s kojima smo radili bili su iznimno ljubazni, informirani, ekspeditivni i strpljivi na odgovaranju, proaktivno pravovremeno obavještavali o svim rokovima i obavezama. Naravno, treba pri tome biti svjestan granica njihovih mogućnosti i ingerencija. Oni pomažu u svemu oko općih informacija, odabira zemlje i sveučilišta, pripreme prijave, slanja prijave, upisa i upućivanja, ali ne mogu znati sve detalje života u određenoj zemlji, pojedinom gradu, ili unutar sveučilišta. Za to se preporuča osobna posjeta i obilazak željenog sveučilišta, bilo u samostalnom aranžmanu, bilo u njihovoj organizaciji (tzv. Tour & Talk), što smo i mi učinili, o čemu više kasnije.

Suradnju s agencijom smo započeli još u rujnu 2019. godine, na početku zadnje godine srednje škole, osobnim odlaskom i razgovorom s agenticom. Iako smo mi već bili prilično sigurni u odabir i zemlje i smjera, svakako smo sa zanimanjem poslušali šire informacije o načinu rada agencije, zemljama i sveučilištima s kojima oni surađuju (jer ne surađuju baš sa svima). Za početak smo ih zamolili da nam željeni smjer game developmenta i slične potraže na svim sveučilištima s kojima surađuju, kako bi mogli suziti izbor sveučilišta i gradova.

Daljnja suradnja s agencijom ovisi o odabiru paketa usluga, odnosno uvjetima potpisanog ugovora. Bez ulaženja u sve detalje tih usluga agencije (koji se možda i mijenjaju iz godine u godinu), IntegralEdu nam je ponudio 3 paketa: osnovni s minimalnim uslugama (po cijeni od 2.000,00 kn koji se vraćaju ako se student uspješno upiše), srednji koji uključuje više pomoći (po cijeni od nepovratnih 2.000,00 kn), i puni paket (po cijeni od 4.000,00 kn) koji uljučuje dodatne radionice i slične usluge. Mi smo odabrali "srednji" paket usluga, a za sve detalje što točno sadrži koji paket usluga i po kojoj cijeni najbolje se obratiti odabranoj agenciji.

Prijava

Prijava za bilo koje UK sveučilište ide preko središnjeg nacionalnog sustava UCAS, koji je pandan našem Postani student. Za potrebe registracije, prijave i upisa na tom portalu, Agencija je otvorila novi privremeni mail account u naše ime kako bi ažurno pratili sve informacije i promjene, neovisno o nama samima. Zadnji rok za slanje prijave bio je 15. siječnja 2020. do kada je trebalo prikupiti i dostaviti prve tražene materijale:

• sken putovnice ili osobne iskaznice;
• motivacijsko pismo budućeg studenta, do 4000 znakova;
• pismo preporuke profesora/profesorice, najčešće razrednika/razrednice, ovjereno od strane institucije u kojoj radi.

Motivacijsko pismo i Preporuka su nepoznanice kod prijave na sveučilišta u Hrvatskoj, a u ovom slučaju su to gotovo najbitnije stvari koje se detaljno pregledavaju i boduju prilikom selekcije i primanja studenata. Iako to netko doživljava kao predložak koji se samo kopira i šalje, to ni približno nije tako. Agencija daje smjernice i upute za pisanje, i kroz više se iteracija ti dokumenti razrađuju i pišu što je moguće detaljnije i bolje. Naravno, sadržaj mora biti realan, ali je bitno navesti sve činjenice i argumente zašto je netko dobar kandidat za odabrani studij. Budući da se matura polaže više od pola godine nakon ove inicijalne prijave, u Pismu preporuke je bitno da autor napiše ocjene iz bitnih predmeta i prosjeke prethodnih godina srednje škole, te očekivane ocjene i prosjek na maturi.

Odgovor na ovu prijavu stiže unutar nekoliko tjedanaa, a mi smo ga primili 25. veljače. U toj se fazi dobije ili odbijenica ili Conditional offer, odnosno uvjetnu ponudu za primanje na studij, što smo i mi dobili. Uvjetno primanje znači da su motivacijsko pismo i pismo preporuke ocijenjeni dovoljno dobro, a da za je konačno primanje potrebno još zadovoljiti (u našem slučaju) ove uvjete:

• Academic IELTS certifikat o položenom ispitu engleskog jezika s ocjenom iznad 6 (od 10) ili minimalno ocjenu 4 iz engleskog jezika na državnoj maturi; i
• položiti državnu maturu s minimalnim prosjekom 3,5 i predati svjedodžbu u originalnom i prevedenom obliku.

Bez obzira što dobro vlada engleskim jezikom i što smo očekivali dovoljno dobru ocjenu iz tog predmeta na maturi, odlučili smo se na polaganje IELTS ispita čija je cijena 1.730,00 kn. Prijavili smo ga već za 18. siječnja 2020. u Zagrebu. Ispit je gotovo cjelodnevni, a sastoji se od slušanja, čitanja, pisanja i razgovora s ispitivačem, provodi se pod relativno strogim uvjetima, ali zato je to dokument koji se priznaje praktično svugdje u svijetu. Rezultat ispita primili smo, točno prema najavi, 29. siječnja 2020. i proslijedili ga agenciji koja ga je dodala u UCAS sustav.

Relativno niski traženi prosjek od 3,5 na maturi treba gledati u kontekstu njihovog pristupa u davanju velike važnosti motivacijskom pismu i pismu preporuke. Za razliku od našeg sustava upisa, u UK nije niti nužno, ali niti dovoljno imati visoki prosjek mature. Uočite da se prvo uvjetno prihvaćanje prijave bazira isključivo na tim dokumentima, što znači da su tim sveučilinima važnije predispozicije i motivacija.

Tu uvjetnu ponudu trebalo je do 5. svibnja potvrditi kao firm choice, odnosno konačni izbor. Taj korak postoji jer većina studenata općenito aplicira na više sveučilišta i smjerova, i onda biraju među onima koji su prihvatili njihovu prijavu. Kako je nama to bio ujedno i jedini izbor, potvrda je išla brzo i bez puno dvoumljenja.

Rezultati mature i svjedodžba čekaju se nekoliko tjedana (stižu oko 20. srpnja), proslijede se agenciji na stručan prijevod (ako je to uključeno u paket usluga), i agencija to stavlja u UCAS sustav. Nakon toga se 2-3 tjedna čeka službena i konačna potvrda primitka na fakultet, što smo mi dobili 14. kolovoza. O tome treba voditi računa, jer su u to vrijeme već prošli svi termini prvog prijemnog roka za hrvatske fakultete.

Obilazak sveučilišta

Iako se na web stranicama mogu naći sve informacije o sveučilištu, uključujući i virtual tour, i pored informacija koje se dobiju od agencije i sadašnjih ili bivših studenata, pravi je doživljaj osobno otići u posjet sveučilištu i vidjeti sve to. Ne samo fakultet, već i opcije smještaja, razgledati grad i steći bar mali osobni opći dojam budućeg studentskog života našeg budućeg studenta.

Više puta tijekom akademske godine sveučilišta organiziraju "Open Days", odnosno tzv. Tour and Talk posjete za buduće studente. Agencije organiziraju zajednički odlazak na te "otvorene dane sveučilišta", ali je pitanje termina i na koja sveučilišta. Uočili smo da naš Coventry University organizira takav obilazak 10. siječnja 2020., upravo nekoliko dana prije zadnjeg roka za prijavu, što nam se učinilo kao odlična prilika za steći osobne dodatne dojmove pred konačnu odluku o prijavi.

Za taj se obilazak treba prijaviti kako bi oni znali broj sudionika i tko točno dolazi, kolike i koje osobe su u pratnji, i za koji smjer smo zainteresirani. Prijavili smo se za obilazak u tom terminu, dobili potvrdu prisustvovanja i organizirali put u UK. Posjet se sastoji od dva dijela, prvi zajednički gdje osoblje sveučilišta u oko 30-45 minuta predstavi ustanovu i priča opće informacije, i drugi u kojem se sudionici odvoje i grupiraju prema jednom od četiri fakulteta unutar tog sveučilišta:

• Faculty of Arts and Humanities;
• Faculty of Engineering, Environment and Computing;
• Faculty of Health and Life Sciences;
• Faculty of Business and Law.

Mi smo se priključili grupi za ovaj drugi, fakultet inžinjerstva, okoliša i računarstva. Posebno zanimljivo je što taj drugi dio posjete sveučilištu vode studenti osobno, tzv. ambasadori, kojima je to ujedno i dodatni plaćeni posao uz studiranje. Nama je kao voditeljica grupe dodijeljena iznimno elokventna i ljubazna studentica 3. godine, rodom iz Poljske, dok nam je sam fakultet pokazo njezin kolega. I to je cijelom obilasku dalo posebnu težinu i izvor je najtočnijih i najširih informacija iz prve ruke, a što bih u cijeloj ovoj priči istaknuo kao jedno od najdragocjenijih iskustava. Taj dio je trajao čak oko 2,5 sata, a sastojao se od obilaska fakulteta, knjižnice, studentskih domova, sportsko-rekreativne ustanove, studentskog centra i samog grada. Tijekom cijelog ležernog obilaska svi smo joj postavljali gomilu dodatnih pitanja na koja je ona rado i detaljno odgovarala.

Dok većina naših fakulteta (čast iznimnkama) izgleda kao da je u njima vrijeme stalo prije nekoliko desetaka godina kada su građeni ili zadnji put renovirani, ovdje imate dojam da je sve novo ili nedavno obnovljeno. U stvari, to nije dojam, to je činjenica koja ostaje nakon obilaska svih tih zgrada. Trud i velika ulaganja da se sve održava urednim, novim, modernim vidljivi su na svakom koraku. Tako to funkcionira u razvijenom zapadnom svijetu gdje se sveučilišta na pravi način trude pridobiti studente, odnosno njihove školarine.

Fakultet

Iako bivši student FER-a (tadašnjeg ETF-a), vjerojatno najboljeg, najopremljenijeg i najorganiziranijeg fakulteta u Hrvatskoj, ostao sam fasciniran razgledavanjem ovog tehničkog fakulteta. Pogotovo svjestan činjenice da ovo nije najveći, najbolji niti najopremljeniji fakultet niti u UK, a kamoli na svijetu, raskorak prema standardu u Hrvatskoj je kao da ne živimo na istoj planeti.

Za početak, odmah na ulazu, umjesto za nas uobičajenog portira ili zaštitara koji ne znaju ništa o samom fakultetu, ovdje, logično, postoji info punkt gdje možete dobiti baš sve informacije koje vam trebaju.

Fakultet intenzivno surađuje s tvrtkama iz područja koja podučava i potiče studente na suradnju s njima tijekom cijelog studija. Međutim, glavna stvar je što studij možete umjesto 3 klasične sekvencijalne godine, odabrati kao sandwich kada između 2. i 3. godine uzimate cijelu godinu za praksu, tzv. placement year, odnosno zapošljavanje u nekoj od srodnih tvrtki, nakon čega se vraćate na završnu godinu. U tome niste prepušteni sami sebi, već na fakultetu postoji ured koji se bavi upravo time i stoji na raspolaganju studentima cijelo vrijeme u posredovanju prema tvrtkama, ako sami već nemaju ostvaren kontakt.

Suteren prstenasto izgrađenog fakulteta rezerviran je za praktikum, laboratorije i simulatore strojarskog smjera i aeronautike. Iako zakrcan tehnikom, opremom, uređajima, instrumentima, prostor je uredan, čist i moderan.

Idući kat opremljen je za elektrotehničke smjerove, s puno radnih mjesta, pri čemu je svako dobro opremljeno modernom tehnikom.

Brojne učionice opremljene su modernom opremom, raznih konfiguracija, namjene i brandova. Tako ima prostora s klasičnim konfiguracijama, gejmerskim računalima, Apple računalima i drugima.

Velike predavaone, pomalo neobičnog oblika, imaju dio dvorane s radnim površinama na kojima ima više utičnica za laptope koje si donose studenti, a u nekim i USB priključke za punjenje mobitela, tableta i drugih uređaja, pa nema potrebe za guranjem i zauzimanjem mjesta kraj zidova. Nevjerojatno, ali moj alma-mater tako nešto još uvijek nema ni u najvećim "D" predavaonama, i muku muče sa strujom i studenti i oni koji tamo organiziraju događanja.

Ostatak predavaone je samo za sjedenje, za one koji ne koriste latope tijekom predavanja. Dok na nekim fakultetima kod nas ne samo da su laptopi rijetki, već profesori i ne dozvoljavaju njihovo korištenje tijekom predavanja, ovdje se studente potiče da ih koriste, upisuju bilješke i prate materijale na računalu.

Neke predavao su amfiteatarskog oblika, ali fascinira da svaki predavački stol u svakoj predavaoni ima kompletnu multimedijalnu opremu s upravljačkom konzolom. Kod nas tipično postoji tek poneka donekle "opremljena" predavaona za određene profesore, smjerove ili predmete, dok je većina i dalje klasičnih.

Određeni prostori namijenjeni su drugačijim načinima rada, tipično u grupama. Uočite da zbog rasporeda studenata postoji više projekcijskih ekrana na raznim mjestima kako bi svi mogli pratiti predavača bez previše okretanja od svojeg radnog stola.

Hodnici su posebna priča. Na svim katovima fakulteta prohodni je prostor u sredini ispunjen brojnim radnim mjestima s računalima na koje svatko može sjesti i raditi što želi ili mora, ukoliko nema svoj laptop uopće ili dovoljno dobar i opremljen sa svime što mu treba. Ovdje studenti ne sjede po podovima ili na kamenim "klupama", ne guraju se oko par utičnica, ne nose svoje produžne kabele i ne rade na poluraspadnutim malim školskim klupama kojima je prava adresa neko odlagalište otpada.

Dio stolova i opreme je tako postavljeno da olakšava grupni rad i zajedničko učenje.

Osim opremljenih mjesta za rad, na raspolaganju je i puno udobnih stolica, fotelja, kauča i klasičnih stolova, za rad, druženje ili konzumaciju hrane i pića u kafiću u sklopu fakulteta, i to ni manje ni više nego u popularnom Starbucksu, bez potrebe da pod pauzom trčite u prvi kafić u obližoj ulici.

Jedno od najvećih i najugodnijih iznenađenja među viđenim je svakako ovaj ormarić u kojem se nalaze (pazite sad ovo!) laptopi za slobodno i besplatno korištenje od strane studenata, potpuno opremljeni svim softverom koji im treba na fakultetu. Ukoliko ste zaboravili laptop, ili ga iz bilo kojeg drugog razloga nemate pri ruci ili vam nije dovoljno dobar ili nije uopće u funkciji (baš je krenuo Windows Update), a hitno vam treba, samo studentskom iskaznicom otvorite pretinac, uzmete laptop i vratite ga na isto mjesto nakon korištenja. Čak i da vam nikad ne zatreba tako nešto, fascinantna je ta opremljenost i kompletna usluga studentima.

Noćna mora većine domaćih studenata je printanje i kopiranje materijala. Ovdje na svakom katu u svakom kutu na raspolaganju stoje multifunkcijski uređaji koje studenti mogu sami besplatno koristiti svojom studentskom ID karticom. Korištenje je ograničeno, ali - kako su nam rekli ambasadori - toliko je veliko da mu se nikad nisu niti približili, pa o tome ne treba brinuti.

Knjižnica (i više od toga)

Najimpresivniji dojam je na mene ostavila knjižnica, zgradurina od više katova, hram ne samo literature već i prostora za čitanje, učenje, savjetovanje, odmor, druženje, timski i znanstveno-istraživački rad. Naime, toliko prostora za učenje nije tu bez razloga - većina studenata uopće ne uči u svojim sobama i stanovima, već dolaze ovdje.

Na ulazu ljubazno osoblje stoji na raspolaganju za sve informacije, nije da se treba otići na neki pult i čekati da se netko smiluje i pomogne u traženju prostora ili literature. Uočite još jedan mali, ali jako simpatičan i bitan detalj - na ulazu u knjižnicu/čitaonicu imate spremnik s besplatnim čepićima za uši, pa se slobodno poslužite ako želite raditi u tišini. Osoblje nije tu samo reda radi, već i drži red i mir u prostoru, i ljubazno će vas zamoliti da se utišate ili izađete ako ste prebučni i smetate drugima.

Suvišno je i govoriti da su, osim sve moguće srodne literature i udžbenika, studentima na raspolaganju brojni stručni i znanstveni časopisi vezani za fakultetska područja, pri čemu je gotovo sve dostupno i u fizičkom i u digitalnom obliku - uvjeti o kojima sanjaju studenti domaćih fakulteta. Čitaonica u prizemlju je tek jedan od prostora, onaj prvi i najprometniji uz knjige. Naravno, i tu sa strane imate na raspolaganju one iste multifunkcijske uređaje za printanje i kopiranje.

Na drugom katu knjižnice je tzv. Quiet Study prostor u kojem je maksimalna tišina za učenje i znanstveno-istraživački rad rad. Tišina se toliko drži i poštuje da nismo smjeli niti proviriti u taj prostor.

Idući kat je multimedijalni, s raznim otvorenim i zatvorenim prostorima za učenje, samostalno i timsko, i prostorom za odmor.

Ako niste vješti u pisanju akademskih radova, ni u tome niste prepušteni sami sebi. Na raspolaganju vam je poseban ured i stručna ekipa koja vam stoji na raspologanju da vam u tome pomogne.

Ne samo to, već i ako vaše studiranje, seminarski, stručni, znanstveni, ili završni rad zahtjeva matematičke postupke kojima možda ne vladate dovoljno dobro, imate Mathematic support - ured s dežurnim matematičarima koji su tamo samo da vama pomognu.

Prostor za odmor i druženje, ali i učenje u opuštenoj atmosferu, uređen je simpatično, a tu je i još jedan kafić. Naravno, i tu je na domak ruke ormarić s latopima koje možete posuditi.

Stolovi u ovom prostoru ne samo da nisu fiksirani, već su na kotačima i takvog oblika da si studenti sami formiraju oblik i veličinu koja im odgovara za druženje i rad.

Prostorije za grupni rad opremljene su svom potrebnom multimedijalnom opremom, a termin si unaprijed rezervirate, na ulazu je tablet na kojem se vidi raspored tko je unutra i kad je prostorija slobodna ili zauzeta.

Ako vam prethodni prostor nije dovoljno udoban i opušten, imate poseban, izdvojen i pregrađen dio gdje se slobodno možete leći (ima čak i ležaljki i pokrivača), dovesti svoje kućne ljubimce, pogledati TV i slično. Da, u sklopu knjižnice, kao dijelu kampusa.

Ovo je bila šetnja kroz fakultet i knjižnicu, a u nastavku više o smještaju, dodatnim prostorima i gradu.

Smještaj

Kao i većina drugih stvari, studentski smještaj je posebna priča, potpuno drugačija od svega na što smo navikli u Hrvatskoj. Na raspolaganju su četiri vrste smještaja:

• studentski domovi u vlasništvu sveučilišta;
• studentski domovi u privatnom vlasništvu;
• privatni smještaj o kojem se brine agencija - tvrtka u vlasništvu sveučilišta;
• ostali privatni smještaj u vlastitom aranžmanu.

Sveučilišni domovi

Coventry University ima 7 domova u svojem vlasništvu. Neki od njih su novi, ili nedavno renovirani, ali i oni stariji izgledaju puno bolje od većine onih poznatih u Hrvatskoj. Zanimljivo je da su, za razliku od naših domova, sobe uglavnom jednokrevetne, dok višekrevetnih ima jako malo. Ovisno o domu, tuš-WC ima svaka soba ili je sanitarni čvor zajednički za hodnik/krilo od desetak soba. Cijena smještaja u domu je od oko 120 do oko 160 funti tjedno, pri čemu neki domovi u toj cijeni imaju i doručke i uključen slobodan ulaz u studentski sportski centar. Domovi se u pravilu uzimaju od 9. mjeseca tekuće kalendarske godine do 6. mjeseca iduće, kako i traje akademska godina.

Posjetili smo dom Godiva Place koji izgleda kao da je upravo otvoren za prvo korištenje. Na ulazu, naravno, nije namršteni portir zatvoren u staklenoj kabini s prozorčićem koji mrzovoljno otvara tek ako ne-daj-Bože pokucate, već uniformirano i ljubazno osoblje na raspolaganju za sve informacije. Ulazi se isključivo sa studentskom iskaznicom, kroz automatizirana vrata, a u predvorju je prostor za druženje, sa stolnim nogometom i biljarom, samoposlužnim kafićem i aparatima za piće i slastice. Imate dojam kao da ste došli barem u hostel, ako ne i hotel, a ne u studentski dom.

Sobe imaju tuš-WC, poveći krevet, ormar, stol za učenje i police. Sobe nisu prevelike, ali više nego dovoljne za jednu osobu. Kao što je već spomenuto, studenti u pravilu uopće ne borave i uče u sobama, već rade i uče na fakultetu, u knjižnici ili u studentskom centru.

Svako krilo doma imaju svoju kuhinju. Ne minijaturnu čajnu kuhinju, već prostranu i opremljenu, koju jednom tjednom detaljno održava osoblje doma.

Sastavni dio doma je samoposlužni vešeraj s mašinama za pranje i sušenje rublja, po vrlo pristupačnim cijenama.

Privatni domovi

Grad Coventry ima i nekoliko privatnih studentskih domova, a jedan od njih je upravo novootvreni ove godine. Nismo posjetili niti jedan od njih, a po informacijama koje znamo oni su skuplji, ali i na još višoj razini komoditeta i opremljenosti, praktično hoteli za studente.

Privatni sveučilišni smještaj

Ova vrsta smještaja je nešto potpuno nepoznato u našim krajevima. Sveučilište ima u svojem vlasništvu agenciju FutureLets koja u svom portfelju ima veliki broj privatnih smještajnih kapaciteta, a koje imaju u ugovornim odnosima s njihovim vlasnicima. Radi se o sobama, stanovima i kućama koje građani daju agenciji isključivo radi iznajmljivanja studentima. Zanimljivo da je većina tih smještaja u užem centru grada, na pješačkom dometu do samog sveučilišnog kampusa. Agencija pruža kompletnu uslugu i posredovanje - od odabira smještaja preko weba, do ugovaranja smještaja, do predaje ključeva, pa i održavanja. Oni jamče za određenu razinu kvalitete koju student dobiva, ali i brine o tome kako student plaća svoje smještajne obaveze, kako se odnosi prema smještaju u kojem živi i kakvog napušta.

Iako smo u početku bili čvrsto za domski smještaj, kako ne bi riskirali tražeći privatni u nepoznatoj zemlji i gradu, a pogotovo poučeni svakakvim iskustvima tražanja smještaja u Zagrebu, u konačnici smo se ipak odlučili za ovaj - privatni agencijski. Jedan razlog je bio upravo taj da iza svega stoji sveučilišna agencija, a drugi je da je taj privatni smještaj bitno jeftiniji. Da, privatni agencijski smještaj možete naći već za oko 80 funti tjedno, s uključenim režijama "u razumnom opsegu" (režije nisu uvijek uključene, pa uvijek provjerite), što je gotovo duplo jeftinije od domskog smještaja, i praktično je usporedivo troškovima smještaja u Zagrebu. Ta činjenica, potpuno suprotna situaciji u Hrvatskoj, nam ni danas nije potpuno objašnjiva i jasna, ali to je tamo očito normalno. Naravno, za navedenu cijenu pričamo o sobi u zajedničkoj kući s još nekoliko studenata, jer postoji i skupljih i luksuznijih smještajnih opcija.

Agencija posreduje do te mjere da mi nismo trebali niti morali uopće direktno kontaktirati vlasnika kuće u kojoj smo uzeli smještaj. Sin ga je upoznao slučajno, kada je došao u kuću donijeti još nešto kućanskih stvari i popraviti neke sitnice, a za što ga je poslala sama agencija. Nevjerojatno ugodno i pozitivno iskustvo. Suprotno bojazni, i privatni smo smještaj pod normalno ugovorili od 9. do 6. akademske godine, bez plaćanja ljetnih mjeseci, što je u Zagrebu gotovo nemoguća misija.

Postupak kreće slanjem web upita za odabrani smještaj ili više njih. Ukoliko je smještaj još uvijek slobodan, dobijete Rental Application - obrazac prijave u koji ispunite sve svoje podatke. Osim osnovnih podataka, traže vas podatke o jamcu ako ga imate, jer o tome ovise obroci plaćanja. Jamac je osoba koja je UK rezident, zaposlen na puno radno vrijeme i ima minimalnu godišnju plaću od 20.000 funti, i s dostupnim provjerljivim kontakt podacima. Uz ispunjeni obrazac, šalje se kopija osobne iskaznice i potvrda upisa s fakulteta. Uz to vam pošalju i predložak ugovora na uvid, da vidite što ćete potpisati ako vam sve odgovara. Iako ugovor ima čak 17 stranica, radi se sasvim normalnim i uobičajenim stavkama. Jedino što su nam u korespodenciji stalno naglašavali je da je ugovor za cijelo ugovoreno razdoblje neraskidiv i nepromjenjiv s obzirom na aktualnu pandemiju koronavirusa, odnosno da ne možete mijenjati ili raskidati ugovor ukoliko vaš fakultet prijeđe djelomično ili u potpunosti na online nastavu ili čak prekine nastavu, ili uopće ne uselite. Na ugovor ne možete utjecati u smislu mijenjanja ili pregovaranja, on je takav kakav je, isti za svih, i možete ga ili prihvatiti takvog ili odbiti. Zvuči surovo i riskantno, ali s obzirom da alternative nismo imali, odnosno da su sve smještajne opcije uključivale takvu stavku, prihvatili smo i potpisali ugovor. Točnije, jedini način da izađete iz smještaja bez da plaćate ostatak najma je da si nađete zamjenu.

Nakon slanja zahjeva za najam, dobijete podatke za uplatu 65 funti za rezervaciju smještaja dok se do kraja riješi papirologija (između studenta i agencije, i između agencije i stanodavca). Taj se iznos odbija od prve uplate najma. Sve uplate idu prema agenciji, a ne prema stanodavcu.

Kao što je prije spomenuto, obroci plaćanja ovisi o tome imate li jamca ili ne. Ukoliko imate jamca, plaća se: 1. rata za 9. mjesec prije useljenja, 2. rata do 1. listopada za iduća 3 mjeseca, do 1. siječnja za iduća 3 mjeseca i do 1. travnja za zadnja 3 mjeseca. Ukoliko nemate jamca, morate bit spremni platiti veće iznose u samo dvije rate, polovicu ukupnog najma (za 5 mjeseci, od rujna do siječnja) prije useljenja, a drugu polovicu do 1. veljače za razdoblje od veljače do lipnja.

Nadalje, prije useljenja plaća se i depozit u iznosu mjesečnog najma, a koji se odbija od zadnje rate ukoliko niste nešto oštetili ili ostavili nered i slično.

Dakle, i rezervacija i polog se računaju u najam, pa agencija od nas kao najmoprimaca ne uzima ništa dodatno van oglašenih cijena, već očito ima proviziju prema stanodavcu. Rezimirano, nakon potpisivanja ugovora, a prije useljenja, morate izvršiti 3 uplate:

• rezervaciju od 65 funti,
• prvu ratu (za jedna ili pet mjeseci, ovisno o jamcu), i
• polog u visini mjesečnog najma.

Imajte u vidu da je potrebno 2-3 njihova radna dana za sprovođenje svake transakcije, čak i uz "hitnost" plaćanja koju nudi netbanking, ne samo zbog međubankarskog i međudržavnog financijskog prometa, već i zbog velikog broja studenata koje obrađuju krajem kolovoza i početkom rujna. Nikakve SWIFT potvrde niti telefonski pozivi ne pomažu, uplata se smatra izvršenom kada je oni vide na svom računu i proknjiže. Prve dvije uplate izvršili smo iz Hrvatske i to nam je pomaklo planirani ulazak u stan za nekoliko dana (o tome više kasnije), pa smo poučeni tim iskustvom treću uplatu izvršili osobno u agenciji, i to Revolutom kojim transakcije prolaze praktično trenutno, i odmah nakon toga dobili ključ i ušli u stan.

Kuća u kojoj smo unajmili sobu nalazi se na doslovno 5 minuta od fakulteta, u ulici punoj trgovina, rastorana, frizerskih salona i sličnih objekata, i 10 minuta od cetra grada. Bez obzira na naseljenost, stanovanje je iznimno mirno, tiho i ugodno. Kuću i sobu nismo osobno vidjeli unaprijed, ali savršeno odgovara svim slikama i video zapisu na web stranici agencije. U istoj kući na 3 kata stanuju 4 studenta iz raznih država (uključujući i UK), a na svakom katu ima WC s kupaonicom. Jedna soba je en-suit tipa, koja ima svoju kupaonicu i WC. Kuhinja i poveći dnevni boravak su zajednički. Naravno, grupa poznanika može zajedno u istu kuću, ali nema grupnog ugovora, već svatko bira i ugovori svoju sobu.

Takav smještaj je u pravilu sav namješten i opremljen što se tiče namještaja i kuhinjskih uređaja, ali nemate kuhinjskog posuđa, posteljine, pokrivača, ručnika i sličnih stvari na koje ste možda navikli u Hrvatskoj, a koje morate sami donijeti, kupiti ili iznajmiti. Također, ukoliko vam režije nisu u cijeni smještaja, morat ćete sami nalaziti, ugovarati i plaćati vodu, struju, grijanje, internet i slične komunalije. Ali, prema našem iskustvu u traženju, praktično svi agencijski privatni smještaji to imaju uključeno.

Šlag na kraju ovog vrlo ugodnog rješenja jednog od glavnih problema odlaska na studij u inozemstvo je web stranica i smartphone aplikacija PropertyFile preko koje kao podstanar imate uvid u sve informacije o svom smještaju, ratama i rokovima plaćanja, prijave problema i zahtjeva prema agenciji i vlasniku i slično.

Privatni smještaj

Smještaj možete naći i sami, ali onda ste prepušteni sami sebi, odnosno preuzimate rizik za sve. Znamo neke koji su si tako našli smještaj, njih nekoliko zajedno u istoj kući, po sličnim uvjetima i cijenama, ali nemamo osobnih iskustava niti previše informacija koje može možemo podijeliti na tu temu.

Sportska dvorana

U sklopu kampusa postoji sportski centar s nizom sportskih sadržaja (teretana, sportske dvorane) u koji kao student imate povlašten pristup ili čak besplatan, ukoliko boravite u nekom od domovima u čiji je najam to uključeno.

Studentski centar

Srce sveučilišta predstavlja The Hub, pandan našem studentskom centru, ali je daleko više od toga. Otvoren je 24/7, a osim studentskog restorana i kafića, ima prostore za druženje i učenje, zdravstveni centar, duhovno-vjerski centar, multimedijalni studio, centar karijera, poduzetnički centar, studentsku udrugu, prostore i sadržaj za razne interesne skupine (gejmeri, šahisti i slično) i druge sadržaje. Objekt je izgrađen 2011. godine i dobio je više nagrada.

O gradu i sveučilištu

Coventry je grad približne veličine kao Split, pa u odnosu na devetmilijunski London predstavlja tek mali gradić, ali relativno miran, pitom i siguran. Nalazi se oko 200 km sjeverozapadno od za život puno skupljeg Londona, što je oko 2 sata vožnje, uz odličnu prometnu povezanost, pa izlet ili posjet nekom događanju nije nikakav problem. Više gravitira obližnjem Birminghamu do kojeg ima dvadesetak minuta vožnje autobusom, a zanimljiv je zbog bolje povezanosti niskobudžetnim letovima prema Hrvatskoj. Coventry ima čak dva sveulilišta, Coventry University na koji smo mi krenuli i The University of Warwick. Sam Coventry University ima svoje ispostave na 5 lokacija, među kojima i u Londonu, a iduće godine otvaraju ispostavu i u Poljskoj.

U Coventryju studira oko 30 tisuća studenata (9. sveučilište po veličini u UK), što je usporedivo sa zagrebačkim sveučilištem, od čega je čak oko polovice stranaca, pretežno Europljana, ali ima ih i iz svih krajeva svijeta. Zanimljivo je da ima i dosta studenata iz Londona. Sveučilišni kampus od oko 130.000 m2 čini desetak zgrada nazvanih po lokalnim znamenitim ljudima i organizacijama, a ono što je posebno zgodno je da se sve nalazi u samom centru grada, na pješačkoj udaljenosti. Po svemu se može stjeći dojam da je to sveučilični grad, koji živi za studente i od studenata, pa nije bez razloga proglašavan kao jedan od najboljih studentskih gradova.

Coventry University je, između ostalog, rangiran kao 15. sveučilište u UK prema The Guardian University Guide 2020, izabran kao Sveučilište godine 2019 prema studentskom iskustvu, 5. najbolji studentski grad u Velikoj Britaniji (nakon Londona, Edinburga, Manchestera i Glasgowa) i zlatnom TEF nagradom 2017. godine za izvrsnost u podučavanju i učenju. Ocjene raznih anketa i istraživanja su također vrhunske. Dok naša sveučilišta tonu na svjetskim usporednim ljestvicama skrivajući i ignorirajući tu činjenicu koliko god mogu, svjetska svoj rang ne skrivaju, već ponosno ističu svoje nagrade i svoj status u odnosu na druge.

Školarina

Studiranje u UK, osim u Škotskoj, nije besplatno, već se plaća, kao i u većini zemalja. Plaćaju svi, i domaći i strani studenti. Jedna godina dodiplomskog studija u UK košta 9250 funti, što nije mali iznos, ne samo za prosječna primanja u Hrvatskoj već i za dosta drugih zemalja iz kojih dolaze studenti. Taj iznos možete plaćati sami, ali postoji student loan, odnosno državni zajam za studiranje koje daje Vlada UK, a koji koristi većina studenata neovisno o zemlji iz koje dolaze. Naravno, ako ispunjavate određene preduvjete koji nisu ništa posebno van onog što već imate kao EU rezident koji je primljen na UK sveučilište.

Zajam sam po sebi nije bespovratan, već podrazumijeva vraćanje. Sklapa ga sam student, uz vrlo zanimljiv način vraćanja. Naime, zajam se vraća kad se završeni student zaposli, i to na način da vraća određeni postotak plaće iznad iznosa koji je određen za svaku zemlju u kojoj se student može zaposliti. Dakle, ne mora se zaposliti u UK kao što neki misle, i vraća samo ako se zaposli na plaću iznad određenog iznosa. Za Hrvatsku je to oko 15.000 kuna netto mjesečno, a za UK oko 25.000 funti godišnje (što je relativno niska granica, jer plaće u ovoj branši praktično počinju od oko 50.000 funti godišnje na više). U protivnom, ukoliko se student ne zaposli u branši koju je studirao i na dovoljno dobru plaću, smatra se da ga sveučilište nije dovoljno dobro obrazovalo za tržište rada i ne mora vraćati zajam.

Zvuči vrlo pogodno i prihvatljivo, a na taj način Vlada UK ujedno privlači studente i praktično financira sveučilišta. Koliko imamo informaciju, praktično svi ga vraćaju bez problema, i brže od predviđenog roka trajanja, ali uvjeti nisu tako drakonski i ne predstavljaju doživotni uteg oko vrata studentu i onima koji jamče za njega, već postoje dosta liberalni načini i razlozi zbog kojih se zajam ne može vratiti. Ovo shvatite kao umirujuću poruku za sve poput nas oprezne kod uzimanja kredita i sličnih zajmova, a ne kao balkanski savjet za izbjegavanje vraćanja zajma. Na kraju krajeva, vi taj novac ni ne vidite - Vlada ga uplaćuje direktno Sveučilištu.

Početak života u Coventryju

Osim od studenata koji već studiraju u Coventryju i agencije IntegralEu od kojih smo dobili većinu traženih i potrebnih informacija, puno informacija o dolasku i životu novim studentima daje i samo sveučilište.

Život u Coventryju, osim što se radi o relativno manjem i mirnijem gradu, ne razlikuje se od većine ostalih u UK. Na raspolaganju su svi mogući online servisi, usluge, trgovine, dostave hrane i trgovačke robe, mobilne aplikacije i ostalo što priliči za jednu od najrazvijenijih zemalja svijeta, bez obzira na političke, gospodarske i pandemijske probleme koje i oni imaju. Bezkontantno plaćanje svega i svugdje je normalno već duže vrijeme, tako da vam gotovina praktično nije ni potrebna, što je i više nego poželjno u ovo pandemijsko vrijeme. Zato svakako nabavite smartphone s NFC-om, ukoliko ga već nemate, i aktivirajte GooglePay ili sličnu uslugu bezkontaknog plaćanja. Napravite to već u Hrvatskoj prije odlaska jer to jako dobro dođe već i tijekom putovanja.

Jedno od glavnih pitanja bilo je kako mu najbrže i najjeftinije prebacivati novčana sredstva. Za to koristimo i preporučamo Revolut ili sličan servis, kao što je npr. TransferWise. Ti servisi imaju sve bitne prednosti u odnosu na klasične bankovne transakcije - brzo prebacivanje sredstava, jeftine ili besplatne transakcije i povoljan tečaj konverzije, odnosno bez provizije. Transfer ide ovako: sa svojih kreditnih ili debitnih kartica, s tekućih ili žiro računa, u nekoliko sekundi prebacimo određeni kunski iznos na naš kunski Revolut račun, s našeg kunskog Revolut računa u par sekundi prebacimo na njegov kunski Revolut račun bez naknade, a on si bez provizije odmah kune prebaci u funte na Revolut računu, i raspolaže s njima. Praktično za 15-tak sekundi, u bilo koje doba dana ili dana u tjednu, on ima sredstva na raspolaganju, bez da se 2-3 dana čeka klasična međubankovna transakcija, plaća skupa provizija (navodno 50-150 kn po transakciji) i skuplji tečaj ili naknada za kupoprodaju deviza. Otvaranjem Revolut računa dobijate i IBAN broj s kojim možete uredno raditi i klasične transakcije, plaćati i primati novac.

U više navrata dobili smo preporuke da svakako u nekoj UK banci otvorimo i klasični bank account, ali za sada ne vidimo nikakve nužne potrebe za tim i još uvijek ga nismo niti namjeravamo otvoriti. Navodno su neki studenti imali problema oko primanja, odnosno točnih evidentiranja uplata za studentske poslove i nekih povrata uplata preko Revoluta, ali mi za sada nemamo nikakvih problema niti je bilo transakcija koje nismo mogli realizirati.

Internet bez kojeg se ne može više živjeti, a kamoli studirati, je uključen u cijenu smještaja, barem u našem slučaju. WiFi po cijeloj kući i priključak od 100/10 Mbit je praktično standard, ili barem minimum.

Odmah smo uzeli UK broj za mobilni telefon, ne samo radi manjih troškova lokalnih poziva i mobilnog interneta, već zato i što za neke stvari morate imati i dati UK broj. Jedan on najpopularnijih i najpovoljnih providera je GiffGaff gdje brzo i jednostavno online naručite SIM karticu koja vam je na vratima idući dan, a aktivirate je u par sekundi za neki odabrani plan. Tako npr. za smiješnih 10 funti mjesečno (oko 85 kn) imate neograničene pozive unutar UK, EU roaming i 9 GB podataka. Uz dobar kućni net, ne treba mu 9 GB mobilnih podataka, ali bila je vrlo mala razlika do manjeg paketa. Naravno, zadržao je i HR broj tako što ima dual-SIM smartphone.

S njim redovito komuniciramo WhatsApp video pozivima koji funkcioniraju jako dobro, ali i drugi komunikacijski kanali su odlični.

Na mnogo mjesta studenti imaju popuste, poput papirnica i drugih trgovina, prilikom online naručivanja ili raznih servisa. To nisu simbolični popusti kakve vidimo u Hrvatskoj, već tipa 25% u papirnici, 6 mjeseci besplatnog Amazon Prime usluge i nakon toga 50% popusta, i slično.

Naš sin još nije previše upoznao grad, ali ako volite mačke kao on, onda bi vam se sigurno svidio The Cat Lounge.

Zdravstvena zaštita

Prije svega, morate imati i ponijeti europsku zdravstvenu iskaznicu. Iako vam završetkom srednjoškolskog obrazovanja prestaje pravo na dotadašnji oblik zdravstvenog osiguranja, možete dobiti potvrdu o još dva mjeseca trajanja tijekom prijave, preseljenja i upisa, dok ne donesete potvrdu o upisu na strano sveučilište i tako dobijete novu za vrijeme studiranja.

UK studenti imaju besplatnu zdravstvenu zaštitu, ali ako dolazite izvan UK tada nakon upisa i dolaska morate preko sveučilišta dati zahtjev da vam dodijele GP-a, odnosno liječnika opće prakse kojem se javljate i odlazite u slučaju zdravstvenih problema. Poželjno je to napraviti što prije kako bi dobili doktora koji je fizički bliže, da ne morate duže putovati do njega.

Morate znati da, za razliku od Hrvatske, stomatolozi u UK nisu besplatni jer nisu dio osnovne zdravstvene zaštite. Međutim, postoji mogućnost da kod svog liječnika opće prakse date zahtjev za povlaštene usluge kao student, pa možete ostvariti popuste. To još nismo napravili niti koristili, jer nam - srećom - nije trebalo, pa još nemamo više informacija o tome.

Studentski poslovi

Sveučilište ne samo da ne brani, već na svojim web stranicma, upoznavanju i putem savjetnika naglašeno potiče studente na zapošljavanje, odnosno na povremene ili stalne studentske poslove, kako bi tim primanjima olakšali život i lakše podmirivali troškove, ali i socijalizirali se u društveni i gospodarski život. Postoji puno portala i agencija za posredovanje u studentskom zapošljavanju. Najpopularnija zaposlenja su u ugostiteljskim objektima, trgovinama, skladištima, na dostavama i slično, ali potencira se zapošljavanje u branši koja se studira jer se time ujedno stječe praktično iskustvo, stvaraju reference i započinje suradnja s potencijalnim budući poslodavcima.

Zanimljivo je kako se istovremeno preporuča (neki kažu i limitira) da opterećenje studenta takvim poslovima ne bude veće od 20 sati tjedno, kako mu ne bi utjecalo na nesmetano i redovito studiranje.

Kako nam je ovo prvi semestar i razdoblje privikavanja na život i studiranje, naš brucoš za sada još nije našao takav posao, ali svakako razmišlja o tome i istražuje opcije.

Troškovi života

Jedno od prvih naših i svačijih pitanja bilo je o troškovima života u UK. Suprotno predrasudama i strahovima, nakon dva mjeseca boravka možemo reći da studentski život u UK nije ništa bitno skuplji nego u Hrvatskoj. Već je spomenuto da je stanarina na razini prosječnih u Hrvatskoj. Namirnice u trgovinama koštaju slično ili čak manje nego u Hrvatskoj, uz česte akcije i rasprodaje gdje cijena ide na polovicu ili trećinu redovne cijene, te trgovina tipa "sve po 1 funtu". Naravno, ako jedete vani po restoranima i pizzerijama bit će vam skuplje, jer je tipičan obrok 8-12 funti (kao što je u Hrvatskoj 50-100 kn). Međutim, postoje fast-food restorančići u kojima možete jesti ili uzeti sasvim solidan obrok za van za samo 3-5 funti. Ipak, preporuka je svakako pripremati si sam obroke u svom stanu, kad god je to moguće, i radi manjih troškova i pripreme po svom guštu.

Prilikom dolaska postoje određeni jednokratni početni izdaci, poput nabavke posteljine i posuđa, ali radi se o nekoliko desetak funti online narudžbe i kupnje u obližnoj trgovini.

Naravno, sve to pod pretpostavkom da ste većinu osnovnih stvari, poput odjeće, obuće, računala i sličnog, ponijeli sa sobom. Nemojte se opterećivati s previše stvari kod prvog odlaska, jer je već sam put dovoljno stresan i naporan sam po sebi, pa je najbolje uzeti samo najnužnije za početak boravka, sve što vam stane u jedan veći kufer i jedan manji kabinski kufer ili ruksak.

Klima u UK je slična kao kod nas, uz čak i manje oscilacije. Prema dosadašnjem iskustvu i suprotno uvriježenim mišljenjima, tamo i nema toliko više kišnih dana nego kod nas.

Kako i kamo s puno stvari

Višak stvari i glomaznije, poput zimske odjeće i obuće koja u pravilu niti ne treba odmah kod prvog dolaska tijekom rujna bolje niti ne nositi odmah sa sobom, već je bolje naknadno poslati nekom dostavnom službom. U tu svrhu dobili smo preporuku, a koju nakon osobnog iskustva možemo i potvrditi, da se koristi dostava putem servisa Eurosender. Tom službom možete npr. za samo 10€ poslati paket od 15 kg koji na odredište u UK stiže za nekoliko dana. Eurosender nije dostavna služba sama po sebi, već agregator dostavnih službi koja automatski, transparentno i povoljno nalazi lokalne i odredišne dostavljače. Ekspeditivni, komunikativni, točni, i - naravno - s detaljnim praćenjem pošiljke.

Logično pitanje koje se na ovo nadovezuje je - što s tolikim stvarima preko ljeta, tijekom srpnja i kolovoza, kada nema studiranja niti imate smještaj. Osim opcije vraćanja svega doma u Hrvatsku, dostavom ili osobnim nošenjem, imate više opcija unajmljivanja storagea, odnosno spremišta u kojem zakupite potreban volumen i u sigurnim uvjetima ostavite svoje stvari.

Luda 2020. godina

Iako se uvjeti studiranja i agencijskog posredovanja u studiranju donekle mijenjaju iz godine u godinu, ova je godina po mnogočemu bila drugačija, teža i neizvjesnija. Međutim, ukoliko ste odlučni, uporni, informirani i oprezni, sve se može riješiti, kao što smo i mi riješili. Uza sve što se događa, život, obrazovanje i gospodarstvo može i mora ići dalje.

Brexit

Politička situacija između UK i EU je zadnjih godina turbulentna i u konačnici ipak dolazi do Brexita, odnosno izlaska Velike Britanije iz Europske unije s krajem 2020. godine. Generacija našeg sina je kompletnu prijavu, upis i dolazak odradila po dosadašnjim uvjetima, kako nam je i bilo rečeno već na prvom sastanku s agencijom IntegralEdu. Kako bi zadržao isti status i uvjete i dalje, nakon Brexita, bilo je potrebno po dolasku formalno zatražiti pre-approval status što smo i učinili.

Nemamo nikakve pouzdane informacije što će biti s uvjetima studiranja u UK nakon Brexita. Službene informacije govore o 3-4 puta većim školarinama za strane studente, ali prema neslužbenim informacijama bi za studente iz EU uvjeti mooožda mogli ostati nepromijenjeni, barem do daljnjega. Ako razmišljate ili planirate studiranje u UK, ne odustajte zbog toga, već se samo dobro informirajte.

Covid-19

Daleko veću neizvjesnost i logističke probleme stvorila nam je pandemija koronavirusa, odnosno stalno mijenjanje situacije s Covid-19 u Hrvatskoj i Velikoj Britaniji. Počelo je online nastavom u drugom polugodištu završnog razreda gimnazije i državnom maturom pod posebnim uvjetima, ali to je bio i najmanji problem.

Tijekom ljeta smo se pitali hoće li sveučilišta u UK uopće raditi i na koji način, i kako će gledati na studente iz drugih zemalja. Za razliku od Hrvatske, tamo su dosta rano pripremili i objavili sve opcije. Još početkom kolovoza, prije nego smo uopće dobili konačnu potvrdu upisa na sveučilište, objavljene su smjernice, mjere opreza i načini života i studiranja, ovisno o razvoju situacije, koje su se redovno ažurirale. Uveden je Aula, novi sustav za online nastavu, koji se u demo verziji mogao pogledati još tada. Najizglednija opcija bila je kombinirana nastava, tzv. blended, gdje se sve što se može održava online, a fizički na fakultetu samo praktične vježbe i timski projekti u minimalnom trajanju od 5 sati tjedno.

Britanska vlada promptno je objavila i nastavila pravovremeno i uredno ažurirati uvjete dolaska i boravka, za svaku zemlju posebno, pa tako i za Hrvatsku. Osim toga, postoji i dežurna kontakt služba dostupna mailom i telefonom, što smo i koristili, pa možemo potvrditi promptnost, ljubaznost i informiranost. U našem slučaju u tom trenutku nisu bili potrebni niti su se priznavali bilo kakvi testovi na Covid-19, već se unutar 48 sati pred odlazak u UK moralo ispuniti propisani obrazac u koji se upisuju svoji osobni i bližnji kontakt podaci, te odredište, odnosno adresa boravišta. Taj obrazac automatski ulazi u njihov sustav, a kopija se mora ponijeti sa sobom i pokazati osoblju aerodroma nakon slijetanja. Može se i mijenjati naknadno, što je nama bilo potrebno i pokazalo se iznimno korisnim.

Naime, akademska je godina počinjala 14. rujna 2020. godine. Planirali smo početkom rujna riješiti smještaj i komotno, zajednički sin i ja, otići u Coventry nekoliko dana prije početka predavanja kako bi se smjestio, nabavio ostalo potrebno i upoznao novo okruženje u kojem će boraviti idućih godina. Već tada smo bili jako oprezni sa svim epidemiološkim mjerama, kako nitko iz obitelji ne bi bio ne samo zaražen, već i primoran na dvotjednu samoizolaciju, jer bi to ugrozilo toliko očekivani i pripremani odlazak u UK i početak studiranja. Kad smo već mislili da je sve pod kontrolom i da sve ide po planu, uslijedio je šok 20. kolovoza kada je Velika Britanija stavila Hrvatsku na "crvenu listu", što je značilo radikalno strože uvjete dolaska. Između ostalog, to je uključivalo obaveznu dvotjednu samoizolaciju za sve koji iz Hrvatske dolaze u UK. Kockanje s time se ne isplati, jer su u Velikoj Britaniji kazne za kršenje samoizolacije od 1.000 do 10.000 funti. Ja sam odustao od odlaska kao pratnja, jer nema koristi od mog odlaska ako tamo moram s njime biti zatvoren dva tjedna u samoizolaciji, pri čemu pati redovan posao kod kuće, a sin je bio potpuno spreman i siguran u sebe da može i sam doći na odredište.

I onda je krenuo dvotjedni logistički kaos. Sve planirano morali smo pomaknuti 2-3 tjedna ranije, odnosno smještaj i let smo morali riješiti odmah. On je u UK morao doći najkasnije 1. rujna kako bi dva tjedna proveo u samoizolaciji prije početka nastave. Srećom, nismo već bili rezervirali avionske karte, iako smo bili na korak od toga, čak i uz fleksibilne polaske i osiguranje od otkazivanja. IntegralEdu je uobičajeni i najavljeni pre-daparture dvosatni webinar s detaljnim završnim uputama za odlazak na studiranje u UK prebacio na tjedan ranije od najavljenog. Odabrali smo i poslali upite za smještaj. Panično tražili avionske letove koji su se trebali poklopiti s ulaskom u unajmljeni smještaj, u situaciji kad su se letovi počeli otkazivati i nenadano počeli ranije i više bookirati. Pokušavali smo nemoguće - naći povoljan let tako da stigne 1. rujna kada bi ga trebao čekat spreman smještaj.

Naravno, u to je vrijeme u tim okolnostima to bilo nemoguće idealno posložiti. Rješavanje smještaja trajalo je danima zbog trajanja transakcija i mnogih upita. Letove smo tražili iz Pule, Rijeke, Zagreba, Ljubljane, Trsta i Venecije, prema Londonu ili Birminghamu, po mogućnosti bez ili s minimalno presjedanja. Cijene avionskih karata bile su čak do 3500 kn. Osim toga, presjedanja su tipično bila u Francuskoj ili Nizozemskoj, a i te su zemlje bile na "crvenoj liste" Velike Britanije, i upozorili su nas da nam to može stvoriti dodatne probleme, ne samo prilikom slijetanja u UK, već da nas mogu zadržati na tim aerodromima. Također, slijetanje u London znači da ima još oko 2 sata vožnje vlakom do Coventryja, a bilo bi poželjno da dođe u normalno doba dana da se lakše snađe i smjesti. Zanimljivo, a i jako korisno za znati je da Sveučilište Coventry osigurava besplatan javni prijevoz novim studentima od aerodroma u Londonu i Birminghamu.

Na kraju smo uspjeli naći povoljan let Pula - Birmingham s niskobudžetnim avioprijevoznikom Jet2. To nam je bila odlična opcija jer nam je Pula blizu (stanujemo u Pazinu), nije bilo presjedanja, slijetao je u Birmingham koji je na 20 minuta autobusom od Coventryja, let je bio u prijepodnevnim satima pa je mogao po danu doći i smjestiti se, a osnovna karta bila je samo 274 kune (s doplatama za prtljagu i ostalo ukupno oko 95€). Linija ide samo jednom tjedno, i jedini mogući datum bio je 30. kolovoz, što smo i rezervirali.

Međutim, to je značilo da stiže nekoliko dana ranije nego će moći ući u trajni smještaj, za koji nismo ni znali točno koji dan će biti, između ostalog zato što je i još jedan naš radni dan njima bio praznik, odnosno neradni. Nije bilo druge nego brzinski naći neki privremeni smještaj u blizini, što smo uspjeli preko AirBnB-a i to za samo 30€ po danu. Ali ni to nije bilo jednostavno. Jedan problem bio je što je Hrvatska upravo stavljena na "crvenu listu", pa smo morali biti sigurni da će vlasnica smještaja uopće htjeti prihvatiti putnika iz takve zemlje. Vlasnici smo objasnili da, iako dolazimo iz Hrvatske, dolazimo iz Istre gdje je tada bilo vrlo malo zaraženih, i da smo mi svi u obitelji negativni i tjednima u neformalnoj samoizolaciji, što je ona bez problem prihvatila i dozvolila smještaj. Drugi problem je bio što mi tada nismo znali koliko dana ćemo čekati okončanje priče s trajnim smještajem, pa smo morali imati rezervu da u tom privremenom smještaju ostane i nekoliko dana duže, ako bude potrebno. I to je vlasnica prihvatila, i rekla kako nam može produžiti smještaj još nekoliko dana ako bude potrebno. Time je i to bilo riješeno.

Otpratili smo ga s pulskog aerodroma u nedjelju, 30. kolovoza u 10:30, nakon sat i pol leta sletio je u Birmingham, uredno prošao kontrolu, ispred aerodroma sjeo u prvi autobus za Coventry, i u 14:30 je već bio u AirBnB stanu. Bilo je simpatično i napeto pratiti ga u realnom vremenu preko dijeljenog putovanja na Google Mapsima. Odahnuli smo, ali nije još sve bilo gotovo - trebalo ga smjetiti u trajni smještaj.

Samoizolacija znači da ne možete izlaziti iz prijavljenog boravišta, šetati gradom, kupovati u trgovinama i jesti u restoranima. Srećom, većina trgovina i ugostiteljskih objekata uredno i brzo dostavlja hranu i namirnice, za što smo se unaprijed pripremili. Uglavnom je koristo aplikaciju i dostavu Deliveroo i strpljivo čekao rješavanje trajnog smještaja.

I dobro da smo se osigurali da smještaj možemo produžiti, jer je umjesto planiranog 1. rujna, ključeve dobio 3. rujna, tako da je u privremenom smještaju ostao dva dana duže. I tu je do izražaja došla prednost onog online obrasca za prijavu boravka tijekom samoizolacije, jer smo promijenili adresu boravišta, a što su nam u UK Covid Call Centru rekli da možemo napraviti, nakon što smo im objasnili naš problem sa smještajem.

I, konačno, 3. rujna useljava u trajni smještaj, privatni agencijski, puno prostraniji i komotniji od privremenog AirBnB smještaja. Riješen je i taj bitan problem, i slijedilo je dvotjedno samovanje u samoizolaciji do početka predavanja. On je bio prvi stanar u toj kući sve do početka nastave, kada su postupno stizali i ostali sustanari. Za to vrijeme si je online naručivao potrebne stvari za stanovanje i hranu koje su mu dostavljane na kućnu adresu, rješavao ostale stvari oko fakulteta i upoznavao s preko weba s okolinom. Uskoro smo mu i spomenutim Eurosenderom poslali ostatak stvari koje mu nisu stale u prtljagu.

Tek tada smo svi skupa odahnuli i u miru čekali početak nastave.

Početak studiranja

Nakon silne priče o svim drugim ipak sporednim stvarima, moram se malo dotaknuti i onog glavnog zbog čega je i cijela ova priča nastala - samo studiranje.

Svi datumi i termini su unaprijed definirani i poznati za cijelu akademsku godinu. Raspored predavanja za prvi semestar mu je već bio poznat. Naime, odmah po potvrdi prijema na fakultet sredinom kolovoza, dobio je pristupne podatke za svoj studentski korisnički račun, pristup na sve servise koji su mu potrebni za studiranje. U tjednu prije početka nastave već su se neki profesori javili, predstavili se, dali im incijalne upute. Prvi dan službenog početka, 14. rujna, bio je Online welcome and introduction webinar - predstavljanje voditelja smjera, fakulteta, profesora, uputa za studiranje i ostalo.

Predmeti i predavanja

U prvom semestru svog Game Technology smjera ima ove predmete:

• Programming for Game Development, općenito programiranje s naglaskom na game development, uz predavanja mora tijekom semestra i isprogramirati tri zadataka, što više koristiti ispredavane algoritme, isprogramirano stavljati na fakultetski GitHub repozitorij uz minimalno 4 commita;
• Software Design - metodologije razvoja softvera;
• Mathematics for Game Development - odabrana područja matematike koja su bitna za razvoj igara, pri čemu svaki tjedan ima mali test iz tekućeg gradiva;
• Game Development Activity Led Learning 1 - timski projekt kojeg radi s još 5 kolega, a tijekom cijelog semestra moraju zajedno izraditi 2D računalnu igru baziranu na jednom od najpopularnijih 3D enginea - Unity. Svaki tjedan od profesora dobiju novu lekciju s pojedinom temom ili fazom razvoja igre. Razvoj igre svaki član tima za sebe mora na tjednoj bazi dokumentirati na svom blogu, a likove, programski kod i ostalo što čini igru stavljati na fakultetski GitHub repozitorij.

Uz spomenutu Aulu kao središnji online learning sustav, pojedini profesori koriste Microsoft teams i Zoom. U ovoj situaciji većina profesora predaje od kuće. Za instant komunikaciju koriste - logično - gejmerski instant messenger Discord. U pravilu, profesori im svaki tjedan unaprijed, prije termina predavanja, otvore ili dostave lekciju za taj tjedan, sa svim video i ostalim materijalima koje oni moraju proučiti prije sata. Na online satu se u živo prođe kratko po temi, vježbaju primjeri i zadaci, a profesor odgovara na pitanja studenata. Naravno, komunikacija s profesorima postoji i van sata, bilo mailom bilo Discordom, bilo kada, i to profesori stalno naglašavaju.

Raspored predavanja nije preopterećen: utorkom ima dva predmeta u blok satovima i pauzom između, sreijdu jedan, a četvrtak i petak su predviđeni termini za timski rad na Unity projektu. Prvih nekoliko tjedana nalazili su se fizički na fakuletu, zajedno s profesorom, ali nakon toga su nastavili raditi online, zbog epidemioloških mjera i zato jer priroda projekta to dozvoljava - u pitanju je softverski projekt. Mđuetim

Četiri predmeta na semestar ne zvuči putno, ali ima puno dodatnog praktičnog rada ili redovitih testova, pogotovo ako se želi dobiti što više bodova na praktičnim vježbama i ako se u nekim područjima nije spremno od prije, pa se tjedan može solidno ispuniti fakultetskim obavezama. Naravno, ostaje vremena i za malo igranja, odmora, šetnju, pripremu obroka i slično.

Konačnu ocjenu iz predmeta u pravilu čine ocjena iz ispita teoretskog dijela i ocjena praktičnog rada, pri čemu veći udio ima praktičan rad. Sustav je takav da student kontinuirano mora raditi, i to se nagrađuje.

Programski alati

Za učenje sadržaja predmeta i realizaciju vježbi imaju praktično potpunu slobodu u korištenju računalne platforme ili programskih alata. Zanimljivo, i suprotno praksi na hrvatskim fakultetima, prvi odabir i preporuka je da koriste opensource alate poput GIMP-a za kreiranje i obradu grafika, InkScape za vektorsko crtanje likova u igrama, Blender za 3D modeliranje i slično. Osim njih, koriste se PyCharm, Visual Studio Community i drugi. Ukoliko poznaju ili žele koristiti npr. Adobe Illustrator ili neki drugi, mogu ga slobodno koristiti, bilo kao online verziju ili ga legalno skinuti i koristiti lokalno sa fakultetskom licencom. Nema ilegalnih pograma, odnosno ne koristi se i ne traži ništa što ili nije legalno besplatno ili fakultet nema osiguranu licencu.

Kao blog platformu mogu koristiti bilo koji alat i hosting, samo moraju osigurati dostupnost tijekom cijelog semestra. Zato preporučaju poddomenu na popularnom WordPressu.

Savjetnik

Svaka grupica od dvanaestak studenata ima dodijeljenog savjetnika s kojim imaju redovite online sastanke jednom tjedno. On im daje savjete o raznim aspektima studiranja na tom sveuličištu, ali općenito i studentskog života u tom gradu. Redovito ih, a pogotovo sada kao brucoše u početku, pita kako im je, kako se snalaze živjeti i studirati, imaju li ikakvih problema i slično, i pomaže im u bilo kojim nejasnoćama ili nesnalaženju. Ukoliko im iz bilo kojeg razloga dodijeljeni savjetnik ne odgovara, mogu zatražiti drugoga.

Urbana legenda kaže da takvi savjetnici postoje i na (nekim?) domaćim fakultetima, ali baš i nisu viđeni, rijetki su uopće čuli za njih, a kamoli da imaju redovite sastanke. Poznat je i slučaj kad se jedan student obratio tom "savjetniku" s jednim pitanjem na početku studiranja na jednom zagrebačkom fakultetu i dobio takvu grubu i vulgarnu odbijenicu da mu nije palo pamet nikada više doći mu na vrata pitati ga bilo što (podaci poznati autoru).

Studentska putovanja

Iako u ovo vrijeme pandemije nikom nije previše do potovanja svijetom, bitno je znati da sveučilište ne samo da potiče studente na putovanja, ne nužno stručna, već ih i sufinancira iz vaše školarine.

Problemi? Nedostaci?

Sve ovo vjerojatno većini zvuči i više nego dobro i privlačno, pa se možda pitate koje su negativne strane ove priče. U biti, iskreno, nema velikih nedostataka. Da, dijete više nije s vama, već relativno daleko. Da, puno je muke oko i neizvjesnosti priprema i odlaska, pogotovo zbog okolnosti ove 2020. godine. Da, strepite kako će se vaše dijete snaći, živjeti i studirati. Da, bilo je dostava hrane i stvari iz trgovina koje nisu dostavljene (ali su refundane). Da, to iziskuje određene jednokratne i trajne troškove. Ali ništa nepremostivo i previše zahtjevno, ako ispred sebe imate sretno dijete željno studiranja željenog fakulteta i spremno na samostalan život. Na kraju krajeva - nije li to roditeljska misija odgoja i usmjeravanja djeteta?

Je li to bilo vrijedno truda?

Apsolutno! Ne žalimo ni truda ni vremena ni novaca, jer smo svi sretni, barem za sada. Nadamo se uspješnom nastavku i završetku, pa i zaposlenju. Bez dvoumljenja bih to ponovio, jer i sam volim učiti, volim ovu branšu i takvo dobro opremljene i organizirane fakultete, gradove i države.

A što je dalje bilo?

Na polovici smo prvog semestra. Ukoliko bude interesa, ažurirat ću ovaj blog novim informacijama i iskustvima, vjerujući da će nekome dobro doći.

Što bi ja napravio na njegovom mjestu?

Ja, da sam budući student, ne bih se premišljao niti trenutka, napravio bih isto ili slično kao i on. Uostalom, još uvijek nisam izgubio volju za učenjem, pa bi mi čak i dodatno akademsko obrazovanje u ovim godinama i u ovakvim uvjetima bio pravi gušt i izazov.

Za kraj - javite se s komentarima i pitanjima, hvala vam na čitanju, uz poruke: be safe, and stay hungry, stay foolish..