Razgovarajući svakodnevno s korisnicima i kolegama skupilo se i meni niz stvari o Linuxu koje stalno moram objašnjavati i ponavljati. Ne samo o Linuxu, već i ostalim free/opensource/slobodnim programima, poput LibreOfficea, Firefoxa, Thunderbirda, Gimpa i sličnih. Na webu postoji niz članaka s ovakvom tematikom, ali ovo je moj izbor najčešćih tema i moji stavovi o njima, a koji se ne moraju nužno u potpunosti poklapati s tuđima. Teme se uglavnom odnose na desktop Linux, dakle Linux na osobnim stolnim i prijenosnim računalima.

Ovo ću postupno ažurirati i dopunjavati, i samo linkati kad ponovo izrone ista pitanja i komentari koji se periodički ponavljaju, svjestan da se s izrečenim stvarima neki neće složiti uopće ili barem dijelom. Pišem osoban stav, stvoren iskustvom, edukacijom i informiranjem, radom s Linuxom i korisnicima preko 20 godina, sudjelovanjem u nizu konferencija, radionica i seminara, i kao sudionik i kao predavač.

Ovo je moj izbor mitova i zabluda...

1. "Na Linuxu treba raditi u terminalu"

U kontekstu krajnjih prosječnih korisnika to jednostavno nije točno već popriličan niz godina, ali to ipak dosta polu-upućenih korisnika i informatičara ponavlja i dalje. Korisnička sučelja i grafički alati su odavno terminal učili nepotrebnim za običnog korisnika. Odnosno, terminal na Linuxu potreban je koliko i MSDOS prompt na Windowsima - gotovo nikad, ili samo stručnjacima za iznimna, povremena i napredna podešavanja. Moj glavni dokaz za to leži među velikom broju korisnika koje sam tijekom godina prebacio na Linux - većina od njih uopće nema terminal kao ikonu ili opciju u meniju, a kamoli da je koristi.

Mnoge korisnike i kolege zavara to što ja i meni slični imamo stalno otvoren terminal i često u njemu radimo. Da, točno, stalno mi je pokrenut (i ne samo jedan), često radim u njemu, ali ne zato što mi je nužan za rad, već ga volim koristiti i puno stvari napravim drastično brže. Ali - to veze nema običnim korisnicima, niti je to njima nužno.

2. "Na Linuxu treba kompajlirati da bi se programi mogli koristiti"

Ovo je vjerojatno još veća glupost od prethodne, a koju najčešće čujem od kolega informatičara koji to čuli ili pročitali vjerojatno negdje prije 10-15 godina i dan-danas ponavljaju tu istu mantru. Kompajliranje programa u kontekstu prosječnog desktop korisnika je potpuna nepoznanica i nepotrebna stvar. Ako zanemarimo programere, kompajliranje drivera i/ili korisničkih programa vrlo rijetko i sve rjeđe rade i Linux stručnjaci, i to samo u iznimnim slučajevima i s posebnim razlogom.

3. "Ne koristim Linux jer ne znam koji odabrati"

Činjenica da postoje na stotine, ne Linuxa nego Linux distribucija, je vjerojatno najveća prednost i ujedno najveće prokletstvo Linux platforme. Prosječnog korisnika stvarno ne zanima niti posebno fascinira činjenica da je Linux toliko otvoren da si bilo tko na razne načine, pa čak i kroz jednostavne web servise može stvoriti Linux distribuciju po svojoj želji ili potrebi.

Korisnika-početnika samo zanima kratak odgovor na jednostavno pitanje Koji Linux odabrati za početak?, bez puno filozofiranja kojem često nesvjesno, iako dobronamjerno, pribjegavaju i kolege iz Linux zajednice nabrijani na svoje mega-turbo-cool najdraže distre. Umjesto preporuke za Linux distribuciju koju netko osobno voli i koristi iz nekih svojih razloga, gorljivi sam zagovornik toga da se početnicima kratko i jasno preporuči jedna, bilo koja, od nekoliko mainstream distribucija, kao što su Mint, Ubuntu, Fedora ili openSUSE. Ona koja je najsličnija onome što već koriste, ono što je najpoznatije i najpopularnije u svijetu, za što će lako naći savjet ili literaturu.

I - najvažnije - mnoštvo distribucija nije i ne smije biti razlog nekorištenja Linuxa. Mi, dugogodišnji Linux korisnici, znamo čemu ostale distribucije, koje su njihove razlike, prednosti i mane, ali to krajnji korisnik niti želi niti mora znati. Za početnika svi spomenuti Linuxi mogu sve i svi će im odgovarati. Kad dođe u situaciju da može ili mora birati Linux distribuciju, on više nije početnik.

Jedan od sigurnih načina kako početnika odbiti od Linuxa je krenuti s pričom o liku i djelu Richarda Stallmana, ili nadahnuto održati prodiku o 4 svete slobode slobodnog softvera. Ako mu želite pomoći s Linuxom, nemojte nastupiti kao da ga želite regrutirati u sektu. Pričate s ljudima koji jedva razlikuju softver i hardver, nemojte ih mučiti i stvarati kontraefekt.

4. "Da Linux valja, koristilo bi ga više ljudi i tvrtki"

Krivo. Nakon dvadesetogodišnjeg iskustva s Linuxom i brojnim različitim korisnicima, odgovorno tvrdim da prvi, glavni, najčešći, a često i jedini razlog nekorištenja Linuxa jest needuciranost i neinformiranost korisnika i njihove informatičke podrške, odnosno tromost, inertnost ili strah od isprobavanja nečeg novog ili malo drugačijeg. Nakon malo informiranja i educiranja, pa i isprobavanja, većina se uvjeri da to ipak "valja".

Tehnički razlozi za nemogućnost korištenja postoje, ali oni su sve rjeđi i vrlo često rješivi djelomično ili potpuno, cjelovitim ili zaobilaznim rješenjima. To opet nije pitanje da li Linux "valja" ili "ne valja", već da li se nešto potrebno na njemu može ili ne može raditi. Ni jedna računalna platforma nije pogodna za sve korisnike i sve primjene, pa tako nije ni Linux.

Da, točno je da Linux zastupljen manje od Microsoft Windowsa i Apple MacOSX platformi, ali to jako varira od države do države, od branše do branše, pričamo li o desktopu ili serverima i slično. Uostalom, trend je posljednjih godina da se aplikacije i servisi rade kao web rješenja ili multiplatformski programi, tako da je sve manje bitno koju računalnu platformu koristimo, jer sve više aplikacija radi na svemu.

Na tržišni udio velikim dijelom utječu i marketing, kao i tvrtke u interesu svog profita guraju točno ono što njima najviše paše. Za razliku od Microsoft platforme i sličnih proizvoda, poslovni Linux svijet ne živi od preprodaje Linuxa, odnosno Linux distribucija, već od usluga povezanih s Linuxom.

5. "Koristio bih Linux, ali OpenOffice ne može zamijeniti Microsoft Office"

Ponovo zabluda, zaostala u prošlosti, otprilike tamo negdje oko vremena kad je i nastao OpenOffice.org. U biti, tko god danas nije čuo za LibreOffice nego i dalje instalira OpenOffice.org time pokazuje koliko je "zaostao".

Prvo, LibreOffice, kao novi, izdvojeni i samostalni projekt nastao na temeljima OpenOffice.org-a proteklih se godina jako i brzo razvio, i značajno nadmašuje programski paket iz kojeg je nastao, a zahvaljujući fundaciji koja stoji iza njega. Za veliku većinu korisnika, LibreOffice je prvi i jedini izbor, dok OpenOffice.org ipak kaska s razvojem, opstaje uglavnom zbog svojeg poznatog imena, ali kao takav može se polako i zaboraviti.

Drugo, Microsoft Office je neosporno najstariji, najjači i najrazvijeniji, ali i najskuplji, paket uredskih programa. Međutim, to ne znači da je on nužan baš svim korisnicima. LibreOffice ima većinu mogućnosti koje su i više nego dovoljne za većinu korisnika, što mogu potvrditi i gotovo svi koji su ga isprobali. S preko 100 milijuna aktivnih korisnika najpopularniji je alternativni paket uredskih programa koji se koristi na svim raširenim operacijskim sustavima dostupan je na preko 100 jezika, i sve to za nula kuna, koristili za osobne ili komercijalne potrebe, bez ograničenja prema broju računala ili korištenih jezika.

Treće, vječno pitanje kompatibilnosti s Microsoft Office dokumentima za većinu korisnika i primjena odavno više nije problematično. Kompatibilnost nije savršena i 100%-tna, ali je izvrsna i kontinuirano se i dalje poboljšava. Dapače, prema mom iskustvu, veća je kompatibilnost LibreOffice-a prema raznim verzijama formata Microsoftovih dokumenata, nego među pojedinim inačicama Microsoft Office paketa.

Gledano prema funkcionalnostima i kompatibilnosti, LibreOffice može udovoljiti potrebama (prema mojoj osobnoj procjeni) preko 90% korisnika. Ostali su ili zahtjevni korisnici kojima baš treba neka napredna mogućnost, ili im je presudna kompatibilnost u slanju izvještaja prema državnim institucijama, ili im je ključna 100%-tna kompatibilnost dokumenata, ili su pak inertni da uopće isprobaju nešto drugo.

6. "Linux je besplatan, a sve što je besplatno ne može biti dovoljno dobro"

Korisnici masno plaćaju druge operacijske sustave, uredske pakete i druge programe, pa opet imaju problema s pouzdanošću, sigurnosti, kompatibilnosti, održavanjem, podrškom i ostalim. Dakle, cijena ili samo plaćanje nije u direktnoj vezi s kvalitetom.

Korisnici, pa čak i mnogi informatičari, nisu upoznati s time da se razvoj velikih i poznatih besplatnih programa otvorenog koda također financira, ali je sustav i poslovni model drugačiji od klasičnog i ustaljenog na kojeg su navikli.

Programi otvorenog koda zbog svoje otvorenosti omogućuju da ih razvija i unaprijeđuje bilo tko, tko zna, može i želi, i to je bilo ključno za toliki razvoj tolikih programskih rješenja, a što je kao model razvoja neshvatljiv i odbojan klasičnim komercijalnim informatičkim rješenjima koji svoje poslovanje baziraju upravo na zatvorenosti programa i rješenja.

7. "I Linux će netko kupiti i onda će se naplaćivati"

Ovo je klasično neshvaćanje što je Linux, kako je nastao, razvio se i kako sada opstaje. Linux, pa tako ni ostali programi otvorenog koda, nisu ničije posebno vlasništvo, pa ga nitko ne može ekskluzivno kupiti, prisvojiti i početi odjednom ekskluzivno naplaćivati. Postoje osobe, grupe, zajednice i tvrtke koje se brinu o pojedinim programima, ali programski koga svega toga je javno i slobodno dostupan svima.

Da je Linux moguće "kupiti", odavno bi ga velike tvrtke poput Microsofta i sličnih kupile, pa uništile ili komercijalizirale na svoj način.

Linux se i danas "prodaje" i može se "kupiti". Međutim, ne kupuje se "Linux", već se kupuje podrška, na određeno vrijeme i za određen broj računala. Linux kojeg "prodaju" najpopularnije tvrtke poput RedHata, Susea ili Canonicala taj isti "svoj" Linux nude na besplatno preuzimanje sa svojih web stranica.

8. "Linux nema podrške"

Naprotiv, ja tvrdim suprotno - Linux ima daleko veću podršku nego bilo koja druga računalna platforma.

Često mi spominju da u Hrvatskoj ne postoji besplatni hot-line broj za Linux podršku, kao što postoji 0800-300300 za Microsoft podršku. Ako ste ikada zvali taj broj, a ja jesam mnogo puta, znate da na tom broju možete dobiti informacije o Microsoft proizvodima, pojašnjenje njihovih kompliciranih licenci, informacije o cijenama ili mjestima prodaje i slično, ali vrlo malo tehničke podrške, a nikakve stručne napredne tehničke podrške, već za to morate zvati neku lokalnu IT tvrtku koja će vam to uredno naplatiti.

S druge strane, treba priznati činjenicu da je općenito manje osoba i lokalnih tvrtki pruža (komercijalnu) podršku za Linux platformu, pogotovo desktop. Nije da ih nema, ali ih je manje nego za Microsoft platformu. Međutim, podrška na internetu za sve što se tiče Linuxa i programa otvorenog koda je ogromna. Da, to nije nešto na što još uvijek većina korisnika računa i na što se želi osloniti, ali to je već druga tema koja više ima veze s navikama, komocijom, snalažljivosti i sličnim.

Vezano za podršku treba reći, bez da se itko uvrijedi, da većina tvrtki koje sebe opisuju i reklamiraju kao tvrtke koje daju podršku za Microsoft platformu rade uglavnom vrlo rudimentalne servisne stvari tipa (re)instalacija operacijskog sustava i korisničkih programa, nadogradnje, čišćenje virusa i slično, dok naprednu podršku u pravom smislu za tu platformu daje tek manji dio tih tvrtki.

Bitno je još nešto napomenuti i objasniti: potreba za takvom podrškom koju te tvrtke nude i rade, odnosno koju korisnici traže za Microsoft platformu, za Linux platformu praktično ne postoji. Održavanje te platforme je minimalno, jer su reinstalacije, virusi i slične klasične servisne intervencije na desktop Linuxu tipičnog korisnika potpuna nepoznanica, pa i nema neke posebne stvarne potrebe za tim.

Podrška kakve nema

Štoviše, za Linux i ostale programe otvorenog koda postoji podrška kakve uopće nema na drugim platformama i s drugim programima zatvorenog koda. Naime, budući da je programski kod otvoren i legalno dostupan, svatko može popraviti i nadograditi program, ili ga prevesti na neki jezik. Tako postoji cijeli niz pojedinaca i tvrtki koje će za vas, uz određenu naknadu, hitno prevesti, popraviti program ili doprogramirati neku funkcionalnost koja je vama hitna i/ili bitna, prije nego to izvorni programeri naprave. Jedna od takvih tvrtki je Collabora čiji je poslovni model upravo takav, pri čemu sve ispravljeno i doprogramirano vraćaju u izvorni projekt i tako svi dobijaju.

Tako nešto nezamislivo je npr. za Windowse ili Microsoft Office i slične programe - nema ni teoretskog ni praktičnog načina da netko treći, neovisno o iznosu, popravi neki bug ili doprogramira neku funkcionalnost ili prevede program. Za tako nešto morate čekati izvornog programera ili tvrtku, u čijoj ste (ne)milosti kad će i dali će ikada program biti preveden, popravljen ili unaprijeđen, te koliko ćete to (do)platiti.

Programi otvorenog koda ne mogu umrijeti

Kad neka tvrtka prestane razvijati i prodavati neki svoj komercijalni zatvoreni program, ili tvrtka propadne, taj proizvod umire. Nitko ga ne može nastaviti razvijati, popravljati i unaprijeđivati, i uzalud ste bacili novce. Tako je s tržišta nestao cijeli niz kvalitetnih programa koje su ljudi rado kupovali i koristili.

Programi otvorenog koda ne mogu nestati. Što god da se desi izvornom autoru, grupi programera ili tvrtki koja stoji iza njega, programski kod ostaje javno otvoren i dostupan, i bilo tko, uz dovoljno interesa, znanja i ulaganja može nastaviti razvijati taj projekt.

9. "I nadogradnje (updatei) na Linuxu su česti i veliki"

Točno, ali nema skoro nikakve veze s nadogradnjama na Microsoft platformi, odnosno Windows updateom. Windows update i Linux update su dvije jako različite stvari.

Windows update donosi gotovo isključivo sigurnosne zakrpe i ispravke grešaka, odnosno security update and bugfixes, kojih na toj platformi ima podosta i često, iako rjeđe nego prije. Njih je nužno redovito instalirati, inače riskiramo sigurnost računala, operacijskog sustava, programa i podataka. Suprotno najavama iz Microsofta, gotovo svaka ta nadogradnja nužno traži restart računala kako bi se instalacija odradila u potpunosti. Dapače, posljednje verzije Windowsa po defaultu automatski rade prisilni restart, što posebno iritira korisnike i dovodi do gubitaka podataka iz datoteka otvorenih u tom trenutku.

Linux update pretežno donosi nove verzije instaliranih programa, dakle nove funkcionalnosti i mogućnosti. Nešto što na Microsoft platformi u pravilu morate (do)platiti da bi dobili, i radite jednom u par godina. I u Linux updateu dolaze i sigurnosne zakrpe i ispravke grešaka u programima, ali to je tek manji dio u odnosu na ukupno. Također, za razliku od Windowsa, na Linuxu update nije nužno raditi tako često i hitno, niti je nužan restart računala, a kamoli da se restart dešava automatski i prisilno.

10. "Ne postoji Word/Excel/Photoshop/AutoCAD za Linux"

Da, točno, ne postoje, na žalost. Ne postoje baš ti programi, barem za sada. Ali postoje drugi programi za istu namjenu, dovoljno dobri za većinu primjena i korisnika.

Umjesto Microsoft Worda i Excela, imamo Writer i Calc iz gore spomenutog uredskog paketa LibreOffice koji služe za istu namjenu, vrlo slično izgledaju i mogu razmjenjivati dokumente, i dovoljno su dobri za većinu korisnika.

Umjesto Adobe Photoshopa na raspolaganju nam je Gimp, vrhunski program za obradu slika. Nije moćan kao Photoshop koji je apsolutni vladar među programima za obradu slika, ali dovoljno je dobar većini korisnika, što se može vidjeti na npr. MeetTheGIMP webu s video uputama za njega.

Isto vrijedi i za AutoCAD, koji je "broj jedan" u CAD području. Moćan, ali i skup. Na Linuxu postoji cijeli niz drugih CAD programa, od besplatnih poput FreeCAD-a do komercijalnih poput [BricsCAD-a)(http://www.bricsys.com/), kompatibilnih s AutoCAD-om.

I tako za sve programe koje poznajemo na Windows ili MacOSX platformi, postoje slične alternative na Linuxu, ili čak za sve platforme. Drugim riječima, nisu svima nužni Ferrari, šleper, avion i tenk, sasvim su dovoljni i Renault, kombi, jedrilica i osobno naoružanje. :)

11. "Linux je ružan"

Ah, koliko sam samo to puta čuo. Pogotovo kad mi je netko vidio minimalističko grafičko sučelje pod imenom IceWM kojeg sam nekoliko godina koristio na prethodnom računalu. Nije bilo bitno što je to grafičko sučelje bilo strahovito brzo i na vrlo slabim računalima i grafičkim karticama, potpuno prilagodljivo, vrlo malo (oko 360 KB), s nizom vizualnih tema, i ono - koje meni paše, a ne neko s kojim sam htio ići na modnu reviju.

Windows i MacOSX korisnici naviknuti su na praktično jedno grafičko sučelje, najčešće ono koje je po defaultu došlo instalirano, a vrhunac promjene većini korisnika je promjena wallpapera. Da, ta sučelja su razvijena tijekom dosta godina od strane armije dizajnera, kako onih grafičkih tako i onih korisničkih. Mogu se i prilagoditi, promijeniti, ali rijetko tko to radi.

S druge strane, na Linux platformi postoji cijeli spektar grafičkih sučelja, od minimalističkih poput prije spomenutog IceWM-a, preko malo naprednijih poput LXDE, Xfce ili Mate, do modernih poput KDE, Gnome i Unity, uz vizualno atraktivne 3D opcije poput Compiza ili klona "najboljeg, najljepšeg, najintuitivnijeg" grafičkog sučelja MacOSX u obliku ElementaryOS-a.

Poanta je u mogućnosti izbora, uz ključnu stvar - praktično sva grafička sučelja rade na bilo kojoj Linux distribuciji, i svi programi rade na svim grafičkim sučeljima. Dakle, grafičko sučelje je neovisno o ostatku sustava. Kriteriji odabira se svode na to što kome paše (netko želi slično Windowsima, netko minimalističko, netko kičasto, netko 3D), te što podnosi hardver računala (napredna grafička sučelja su zahtjevnija na resurse poput CPU-a, GPU-a, RAM-a i diska). Tako imamo opciju za starija i slabija računala, za nezahtjevne korisnike, za one koji su tek došli s Windowsa, za one koji su navikli na MacOSX, ili one koje oduševljava 3D desktop.

Osobno više volim jednostavnija i brza grafička sučelja, a ne grafički zahtjevna i kičasta. Zato je moj trenutačni odabir prije spomenuti Mate, pa vjerojatno nisam baš reprezentativan za vizualno fasciniranje neupućenih. :)

Uostalom, kaže se da je "ljepota u očima promatrača". :)

12. "Linux nema plan razvoja"

Jer, kao, mi korisnici točno znamo što nas i kad čeka u idućoj verziji MacOSX-a, Windowsa, Microsoft Officea, AutoCAD.a, Photoshopa i ostalih? Čemu onda čuđenje i oduševljenje na svakom predstavljanju nekog novog proizvoda? :) Planovi vjerojatno postoje, ali samo unutar tvrtki, u strogoj tajnosti jer su to ključne stvari u tržišnoj utakmici među vječitom konkurencijom. Informacija poput one da se za 2016. godinu "planira izlazak Microsoft Officea 2016" nam ne govori savršeno ništa o funkcionalnostima u toj novoj verziji.

Linux svijet funkcionira i napreduje na svoj, malo drugačiji, način. Nije pogonjen profitom niti tržišnim interesom, već potrebama i željama korisnika. Za određene programe postoji krug ljudi koji procjenjuju koje su funkcionalnosti prioritetne i koje će se prve razviti, i to čak javno objavljuju. Za neke projekte postoje i wishliste gdje sami korisnici predlažu i glasuju za funkcionalnosti koje žele u svom omiljenom programu, pa se programeri ravnaju po tome. A u konačnici, svatko tko zna ili plati nekog, može dodati nešto i proslijediti nadležnima za određeni program.

13. "Zbog ugovora s Microsoftom, u školama i državnim institucijama zabranjeno je koristiti Linux"

Nevjerojatno, ali ovakve se neistinite izjave znaju čuti na seminarima za profesore, ili u razgovorima s ljudima iz tijela državne uprave. Ne postoji nikakva zabrana takvog tipa, postoje jedino blokade u nečijim glavama, nečiji interesi, nečija needuciranost i neinformiranost.

Dapače, suprotno i danas raširenom mišljenju, u školama se ne mora koristiti samo Microsoft programe. Ne samo to, već - kao što su čelni ljudi Agencije za odgoj i obrazovanje svojevremeno i javno objasnili na CUC-u 2010 (od 30:40 na dalje) - domaće zadaće izrađene u LibreOfficeu i drugim otvorenim programima moraju se ravnopravno prihvaćati, a ne odbijati, ili inzistirati da se kupuju skupi programi ili koriste ilegalni. Tema ponovo postaje aktualna kad se pojavi neki novi slučaj, pa ljude treba kontinuirano educirati i informirati. Dio odgovornosti je na učiteljima i profesorima koji bi se morali bolje informirati kod nadležne institucije ili na stručnim skupovima, odnosno na sustavu koji profesorima mora ponuditi i osigurati odgovarajuću podršku.

14. "Nema drivera za Linux"

Ako bi to bilo točno, onda ne znam kako objasniti da meni nakon instalacije Linux distribucije na računalu radi SVE, a nakon instalacije Windowsa čeka me instalacija najmanje nekoliko, a ponekad i desetak drivera da bi uopće sve na računalu proradilo.

Ne samo da s driverima odavno nema problema, da ih ne treba tražiti povećalom po netu i kompajlirati, već se uredno redovito dodaju Linux distribucijama. U tome se trude sami proizvođači, pogotovo poznati brandovi. Velika većina pisača radi doslovno po sistemu plug-any-play, nešto što na Windows platformi postoji uglavnom u PR materijalima.

Nije idealno, naravno. Npr. kada se kupi računalo nove generacije, moguće je u iznimnim slučajevima da ima neki novi hardver za kojeg nema uopće ili potpune podrške u instaliranoj distribuciji. Međutim, unutar nekoliko tjedana ili najviše koji mjesec pojavit će se update ili nova distribucija koja će to imati. Proizvođači poput Lenova, HP-a i sličnih koriste svoj, standardni, rašireni hardver i redovito rade podršku za njega.

Međutim, u praksi i mom iskustvu češće se pojavljuju upravo suprotni problemi: novije verzije Windowsa uopće ne podržavaju dosta starijeg hardvera, ili proizvođači za te novije Windowse više ne rade drivere. Posebno se to odnosi na pisače, zbog čega su mnogi korisnici bili prisiljeni otpisati kvalitetne ispravne pisače starije generacije samo zato što više nema podrške za njih, i - naravno - kupiti nove. Kod Linuxa toga nema uopće ili je daleko manje izraženo (tipa - miču se driveri za komponente starije od 20 godina), i zato se Linux veselo instalira na starija računala koja su inače preslaba ili nepodržana od strane Microsofta.

Rezime

Ne gajim nadu da će ovaj blogpost educirati i promijeniti mišljenje svih kojih se tiče. Ali će dobro doći meni, i možda još nekome, da stavi "na stol" kad se opetovano spomenu neke stvari u razgovorima ili društvenim mrežama.

Sve stvari u informatičkoj branši napreduju i mijenjaju se brzo. Pa tako i Linux. Kao što Windowsi nisu više nestabilni kao nekad, tako i za Linux više ne vrijedi puno mitova i zabluda koje spadaju u vrijeme od prije 10, a često i više od 20 godina.

Krajnjim korisnicima ne zamjeram ništa, već ih samo mogu potaknuti da daju šansu Linuxu i programima otvorenog koda. Više bih volio da kolege iz IT struke ipak budu bolje i ažurnije informirani i educirani, da se u neke stvari uvjere (ili razuvjere) prije nego korisnicima prepričavaju članke ili iskustva iz informatičkog pretpotopnog doba, da savjete dijele u interesu korisnika, a ne u interesu svojeg poslovanja, profita ili principala. Također, krajnje korisnike je bolje, pogotovo u početku, ne previše opterećivati mnoštvom distribucija, free/opensource filozofijom, licencama i sličnim stvarima čemu smo često skloni i mi iz Linux zajednice.

P.S. Hvala kolegama na konstruktivnim komentarima nakon objave prve verzije ovog blogposta, a posebno Darku Nikoliću na ukazivanju na niz gramatičkih i pravopisnih pogrešaka.

P.S. Članak je posljednji put ažuriran 3. ožujka 2016. u 14:50.